

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


"Država protiv države", "Vreme" broj 1446
Tekst objavljen u prethodnom broju „Vremena“ omogućio je svim čitaocima da dobiju niz informacija o poslovanju i prodaji PKB-a i napisan je profesionalno i nepristrasno. Mislim da je važno da čitaoci imaju još nekoliko informacija:
1. Ukupan poslovni prihod u 2010. bio je 34.369.000 evra da bi po preuzimanju od strane Grada Beograda prihod dostigao 60.809.000 evra.
2. Posebno je važno obratiti pažnju na poslovanje PKB-a u 2012. godini pošto je to jedina godina u kojoj je profesionalni menadžment imao uslove da ostvari pozitivan rezultat, jer su 2011. došli, a 2013. smo smenjeni kao rukovodstvo u Beogradu. Tačna je konstatacija da računovodstveni izveštaji ne odražavaju stvarno stanje poslovanja PKB-a u 2012. godini zato što je otpis obaveza povećao ostale prihode preduzeća za 1,3 milijarde dinara. Međutim, nije navedeno da su istovremeno kamate na te iste obaveze povećale finansijske rashode preduzeća za 1,5 milijarde dinara, što znači da je PKB-u u 2012. godini zbog otpisa obaveza rezultat veštački pogoršan, a ne poboljšan. Tako je PKB, pored rekordnog poslovnog prihoda od 6,9 milijardi dinara i nesporne poslovne dobiti od 800 miliona dinara, ostvario i neto dobit u iznosu od 348 miliona dinara u 2012. godini. Konačno, najznačajniji indikator uspešnosti poslovanja (EBITDA margina) kod PKB-a je u toj godini bio čak 22 odsto, što je znatno bolje od ostvarenog proseka poljoprivrednih preduzeća. Zbog toga se ne može reći da je PKB u kontinuitetu ostvarivao negativne rezultate, jer je u toj, za mene relevantnoj 2012. godini, ostvario ne samo pozitivan rezultat, već i rezultat koji je bolji od većine konkurenata u zemlji i svetu.
3. Tačne su tvrdnje Gorana Ješića da PKB nije plaćao nadoknadu gradu i republici za korišćenje zemljišta. I dalje nisam siguran da gradska kompanija treba da plaća gradu takvu nadoknadu. Ali ako prihvatimo da je to tržišno ispravno, onda je trebalo i da grad PKB-u plati za zemljište oduzeto za pristupne saobraćajnice mostu Zemun–Borča. Kada bi se ti iznosi uporedili, videlo bi se da PKB u periodu 2011–2013. nije imao povlašćeni položaj u odnosu na ostale poljoprivredne kompanije i proizvođače i da je njegova realna dobit u 2012. bila posledica dobrog rada i upravljanja.
S poštovanjem,


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve