
Peta gimazija
Ako hoćeš novogodišnji vaučer od države – moraš da daš JMBG roditelja
Uprava Pete gimnazije traži da deca koja žele da dobiju novogodišnji vaučer od države odaju odatke svojih roditelja

„Vreme uživanja: Uniforma“ – tekst Bojana Tončića iz „Vremena“ br. 898, 2008. godina
Dve stvari se Bojanu Tončiću ne mogu osporiti: umeo je da piše i nije se dao kurvinim sinovima. A na ovim grbavim prostorima to, za početak (ponekad i za kraj), nije malo. Možemo, naravno, raspravljati da li dobro pisanje proističe iz čvrstog stava ili čvrsti stav čvrstinu dobija iz dobrog pisanja – pre će biti ovo drugo, jer se čvrsto može stajati i na pogrešnom mestu – tek, nikada Bojan Tončić nije ni pomislio da bi mogao biti na drugoj strani od one koju je odabrao: strana onih koji pišu da se ne bi izgubili u banalnosti, gluposti i užasu i koji, uz to, organski ne podnose fašizam. Zbog toga je, u nekom trenutku još za zločinačkog Miloševićevog režima, odlučio da kurvinim sinovima ne dopusti da u zaborav padne ono što su radili (ubijali, pljačkali i uništavali) i što, do danas, nisu prestali da rade. Postao je Bojan, svojim izborom, hroničar najdubljih, najsramnijih srpskih padova, postao je arhivar duboke i temeljne propasti jednog društva, jedne nacije i jedne države, te čitave plejade pojedinaca koji su radosno izabrali zlo, postao je Bojan onaj koji ne zaboravlja niti prašta, onaj koji piše jer zaboravu se opire samo ono što je zapisano. Jednoga dana, ako ova zemlja preživi (u šta je intenzivno sumnjao) i ako se ikada ponovo izbori za slobodu (i tu mu je, što reče jedan njegov lik, strepnja bila veća od nade), biće Bojanovi tekstovi svedočanstva pouzdanija od sudskih dokaza, jer istina nije samo u odnosu između stvarnosti i onoga što o stvarnosti piše, već je istina pre svega u samom tekstu (pod uslovom da je dobar). Znao je to Bojan i zato je tako i pisao.
Ironičan i samoironičan, svemu uprkos bio je vedar čovek. Kada mu je osuđeni ratni zločinac Vojislav Šešelj posvetio jednu od svojih infantilno-infernalnih kupusara, poslao mi je pismo od jedne rečenice: “Druže, najzad sam uspeo u životu”. Zaista, kada vas ratni zločinac tog gabarita uzme na zub, znači da ste to zaista zaslužili.
Bojan Tončić se, drugim rečima, nije mirio sa zločinima počinjenim u njegovo ime, niti se mirio sa zločinima koje, ista ekipa, zaštićena sopstvenom vlašću, nesmetano sprovodi i danas (nad sopstvenim građanima, doduše). Jedan od tihih zločina je i zaborav. Zbog toga su njegovi tekstovi puni dokumenata, navoda, svedočenja iz prve ruke, i zbog toga nikada nije propuštao da istakne kojoj se strani i zbog čega priklonio ako već ima onih koji to nisu shvatili. Nije, da to kažemo drugačije, mario za onu vrstu “objektivnosti” u kojoj su žrtve krive koliko i dželati.

Uprava Pete gimnazije traži da deca koja žele da dobiju novogodišnji vaučer od države odaju odatke svojih roditelja

Mnogo je „ako“ u slučaju Generalštaba, ali bi taj slučaj mogao da prodre do samog dna režima i predsednika Vučića koji se opet igra boga pomilovanja, piše „Vreme“ u naslovnoj temi novog broja

Ako se Selaković ili Vlada ne pozovu na ministrov imunitet, ako se nešto ne desi postupajućim tužiocima i njihovim porodicama, ako glavni tužilac TOK a Mladen Nenadić ne odluči da će TOK da “batali” ceo slučaj ili se zadovolji da sve ostane na ministru Selakoviću, ako vlast ne uspe da uguši tužilaštvo ili blokira njegov rad, ako policija i drugi državni organi budu postupali po nalozima tužilaštva, moguće je da će se predmet “Generalštab” probiti do samog “srca tame”, odakle je i potekao

Data i najavljena pomilovanja po službenoj dužnosti, svedoče o bojazni da pravosuđe neće biti poslušno. Predsednik Srbije, po svemu sudeći, nije svestan da oslobađanjem od krivičnog gonjenja posredno priznaje da ne veruje pravosuđu jer zna da je do sada na pravosuđe moglo da se utiče s vrha, ali da je odnedavno uspešnost takvog patronata neizvesna, i da bi krivica pomilovanih u redovnom postupku bila dokazana. Inače, posredi je očigledna zloupotreba

U menjačnicama godinama nije bila veća gužva nego ovog decembra, a jagma za evrima i dalje tinja. Uzrok je neizvesnost povodom posledica do kojih mogu dovesti sankcije Nisu. Dok režim krivi narod i medije za paničenje, razloge navale ljudi na devize treba prvenstveno tražiti u neodgovornim porukama Aleksandra Vučića i guvernerke Narodne banke Srbije, Jorgovanke Tabaković, javnosti
Propast projekta “Generalštab” i podizanje optužnice protiv ministra kulture
Dan kada im je krenulo nizbrdo Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve