Od septembra prošle godine neko pali automobile po Nišu. Mete nisu slučajno odabrane, ali se o pozadini ovih događaja uglavnom govori nezvanično ili kroz razne teorije
Nišlije u početku nisu znale ni ko je zamenik načelnika Bezbednosno-informativne agencije u ovom gradu. Zaposleni u BIA trebalo bi da brinu o njihovoj bezbednosti, tako da nije ni bilo potrebe da bilo šta više znaju, osim da se o njima brine i da su bezbedni.
Sada znaju i koji automobil vozi i gde stanuje državni službenik D. Ć., jer je baš njegov folksvagen polo zapaljen na parkingu ispred zgrade u kojoj stanuje. Da li je zamenik načelnika BIA u Nišu bezbedan, da li je paljenje automobila upozorenje? Na parkingu su 15. novembra bile desetine automobila. Meta jeste bio njegov, ali se vatra koja je buknula oko tri sata posle ponoći proširila i potpuno su izgorela tri. Potpuno su uništeni, a još jedan parkiran u drugom nizu je oštećen.
„Piroman se vratio sa odmora“, kaže urednik portala „Južne vesti“ Aleksandar Stankov. Nikada zapravo i ne uzima baš dug odmor. Koliko javnost zna, a ne zna mnogo osim da neko pali automobile po gradu, piroman ili više njih radno su angažovani negde u jesen 2017. godine. Tada je sve počelo – talas paljenja u kome je do sada uništeno osamnaest automobila, što je zakonom definisano kao krivično delo izazivanje opšte opasnosti.
…i zamenika načelnika BIA sa kolateralnom štetom susednog automobila
PALJENJA: Policija je, međutim, taj prvi slučaj iz septembra 2017. prećutala. Tek se kasnije saznalo da je meta bio automobil koji je vlasništvo države, a koristi ga takođe državni službenik – načelnik Kriminalističke policije Dejan Utvić. Tako su priče o tome kome se inspektor zamerio, šta je istraživao, da li je na meti neke kriminalne grupe ili postoji privatni problem i osveta došle mnogo kasnije, ali opet mnogo pre nego što je istraga dala bilo kakve rezultate.
Javnost je izgorele automobile počela da broji dva meseca kasnije, 11. novembra 2017. godine. Tada su uz snimak koji je prosledio Miloš Banđur, zamenik niškog gradonačelnika, a na kome se vidi kako ispred kuće u kojoj stanuje gori njegova škoda felicija dobili i neočekivane Banđurove optužbe: „Paljenje su naručili ljudi iz moje stranke.“ Miloš Banđur je funkcioner Srpske napredne stranke. Nakon što je automobil zapaljen, izjavio je da traži dodatnu policijsku zaštitu, da se ne oseća bezbedno jer paljenje automobila tumači kao potpis ili upozorenje koje dolazi iz kriminalnog miljea. Takođe je rekao kako sumnja da je slučaj u vezi sa tim što je predvodio drugu struju u Srpskoj naprednoj stranci, onu koja je osporavala i osporila diplomu i kandidaturu njihovog stranačkog kolege Dejana Andrejevića na mesto direktora niškog „Vodovoda“.
Prema tumačenju Banđura – paljenje je poruka da ubuduće ćuti. Godinu dana kasnije, Banđur slučaj više ne komentariše, ali o njemu ćute i policija i tužilaštvo. Zvanično, istraga i dalje traje, a nezvanično su se plasirale priče o tome da su sprovedena poligrafska ispitivanja, da su ih oni koje je Banđur označio kao osumnjičene odbili, a da je on, na svoj zahtev, na njima bio. Tada je potvrdio tu informaciju uz objašnjenje da je na poligrafu „prošao“. Taj podatak je bitan jer su iz druge struje SNS-a, koju je predvodio tada poverenik stranke u Nišu Zvezdan Milovanović, poručivali da je Banđur automobil zapalio sam jer mu je ugrožena pozicija u stranci.
Tako ovaj slučaj ostaje na nezvaničnim verzijama, ali Banđur nije ostao jedini gradski funkcioner čiji je automobil zapaljen. Gorelo je, takođe noću, i ispred stana direktora JKP Tržnica Gorana Đorđevića, takođe člana SNS-a.
Opoziciji su ovi događaji bili povod za tvrdnje da su se u Niš vratile devedesete i da grad, odnosno Nišlije, nisu bezbedni, a vlasti da zameni prvog čoveka niške policije. Slaviša Virijević postavljen je za načelnika Policijske uprave Niš umesto Ninoslava Mitića.
A Nišlije nastavljaju da broje: šest automobila za mesec dana, sedam za dva meseca. Prema zvaničnim informacijama iz Tužilaštva, već osamnaest koji su zapaljeni za nešto manje od godinu dana, a u pet slučajeva oštećeni su automobili koji su u vlasništvu ili su ih koristili pripadnici policije i članovi njihovih porodica.
SLUČAJNI UZORAK: Osim prvog, slučaja Utvića, usledilo je paljenje mercedesa policajca Dejana Jovanovića, pa folksvagen pasata tadašnjeg zamenika načelnika Policijske uprave u Nišu Zorana Bogdanovića, zatim BMW čija je vlasnica supruga policajca iz Odseka za razbojništva. Osim policijskih, sada su se na udaru našle i bezbednosne službe. Poslednji je slučaj kada je izgoreo automobil zamenika načelnika BIA.
Šta povezuje ove slučajeve? „Slučajni uzorak nije verovatno objašnjenje“, kaže novinar Stankov. Previše je koincidencija u svim tim paljenjima da bismo sebi dozvolili luksuz da mislimo da nisu povezana. S obzirom da su gorela kola visokih funkcionera bezbednosnih službi, policije, lokalne samouprave, evidentno je da postoji ili postoje paralelni centri moći, van institucija, koji na ovaj način šalju poruke.
Ako se u slučaju Banđura i Đorđevića govorilo o sprezi kriminala i politike, zašto su se na udaru našli „čuvari reda“ nema odgovora ni iz policije ni iz tužilaštva, a nije ih bilo ni nakon što je saopšteno da su razrešena dva slučaja paljenja i privedena trojica osumnjičenih.
Trojica Nišlija uhapšena su januara 2018. godine pod sumnjom za krivično delo izazivanje opšte opasnosti, a u saopštenju MUP-a navedeno je da su sva trojica dovedena u vezu sa paljenjem policijske škode oktavije. Taj automobil koji pripada ministarstvu, a koji je dat na korišćenje načelniku kriminalističke policije Dejanu Utviću, prema policijskom saopštenju, najpre je još jula prošle godine pokušao da zapali dvadesetšestogodišnji N.S., a kada nije uspeo, angažovao je još dvojicu Nišlija, dvadesetjednogodišnje S.S. i A.Ž., koji su policijsku škodu zapalili 5. septembra. N.S. se sumnjiči i za paljenje mercedesa beogradskih registarskih tablica juna 2017.
Na pitanje da li bi ista grupa mogla da se dovede u vezu sa ostalim slučajevima paljenja, iz Tužilaštva su tada odgovorili: „Za sada se ne može utvrditi da su ovi slučajevi povezani i o koliko izvršilaca je reč, već će se to utvrđivati nakon što sve radnje budu preduzete.“ Nezvanično su iz istrage, odnosno više istraga, dolazile informacije: bez forenzičkih i materijalnih dokaza imamo samo sumnje. Takođe nezvanično, neki od ovih slučajeva jesu povezani, a svi se mogu objasniti sa najmanje tri različita motiva i različitim nalogodavcima. Navodno su se policijski službenici zamerili moćnoj kriminalnoj grupi u Nišu, koja jeste bila predmet različitih istraga, ali bez rezultata. Paljenja su, navodno, „osveta“ za akcije koje je policija preduzela.
Slučaj Banđur, koji se, s obzirom na to da je na visokoj funkciji u gradu, najviše komentarisao u javnosti, sa ovim paljenjima nema veze i istraga se rukovodi Banđurovim optužbama da je reč o unutarstranačkoj (takođe) „osveti“.
Istovremeno je javnost imala svoje teorije – iza svega stoji auto-mafija, grobarska mafija, nagađalo se da nije moguće da se i posle toliko slučajeva paljenja talas ne zaustavlja, pa iza svega stoji neko moćan.
Moć dokazuje tako što udara na državu, koja mu ne može ništa. U ovoj seriji su zapaljena četiri automobila koja su vlasništvo države, a koristili su ih policajci i bezbednjaci. Znaju gde žive, dolaze noću i pale, kaže izvor iz istrage. Dolaze noću, pale i šire strah. Brojni su slučajevi paljenja, a to što nema povređenih ne umiruje javnost.
„Kad gori auto, može neko da bude povređen, prolaznik, dete… Policija treba da uradi svoj posao i da tome stanu na put“ – tako situaciju vidi Nišlija Milan Jovanović.
Zapaljeni su i automobili čiji vlasnici nisu na javnim i državnim funkcijama, a izgorela su i dva automobila poznatog niškog hotelijera ispred kuće u kojoj stanuje. Poslednji slučaj paljenja bio je 15. novembra, a meta napada zamenik načelnika Bezbednosno informativne agencije. Niko, međutim, ne može da tvrdi da to jeste poslednji slučaj. Verovatnije je da će Nišlije zapaljene automobile nastaviti da broje, a svaki medijski izveštaj mogao bi da se završi rečima: nastaviće se…
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Režim ne zna kud udara. To se vidi po, čak i za njegove standarde učestalim, javnim obraćanjima nepomenika. Vidi se i po tome što je pogubljen i konfuzan, a često se građanima obraća i u vidno alkoholisanom stanju. Samokontrola nikada nije bila njegova jača strana, a sada je potpuno nestala. Slabost se ogleda i u metodi borbe protiv masovnog studentskog i građanskog pokreta. Metoda se zove – majmunsko oponašanje. Njihov položaj je sve gori kako vreme odmiče. Ne samo na političkom nego i na ekonomskom planu. Plate kasne, budžetska sredstva su sve tanja
Opozicija i njoj naklonjena javnost očekuje veći angažman Evropljana kada je u pitanju srpski politički prostor, vlast takve najave koristi da argumentuje tezu o obojenoj revoluciji, ali bi sa radošću ugostila bilo koga sa te strane, posebno ako daju neke pare. Čini se da i jedna i druga strana preteruju: niti će Evropa doći da nam organizuje izbore, niti će više stizati bilo kakva lova kojom će vlast da krpi budžetske rupe nastale vanrednim korupcionaškim troškovima
Vojska Srbije nema kapacitet da izvede paradu poput nekadašnje JNA, koja je 1985. godine imala više od 300.000 pripadnika, a na poslednju paradi 9. maja te godine direktno je izvela njih 6.690. Plus prateće službe, kojih je bilo više od 4.000. Na toj paradi bila su borbena sredstva koja će se pokazati i sad, 40 godina kasnije. Reč je o tenkovima M-84, helikopterima “gazela”, avionima “orao” i “super galeb G-4”, oklopnim transporterima i kamionima. Sada će svi oni biti predstavljeni kao “modernizovana čuda” iako su im odavno istekli resursi
Glas svakog fakulteta, ali i mogućnost stavljanja veta uz obavezan intervju i prihvatanje ideološkog minimuma, deo su procesa kroz koji svaki potencijalni kandidat za “studentsku listu” mora da prođe, saznaje “Vreme”. Iako Aleksandar Vučić žali što njegov protivnik još nema lik, studenti baš strateški ne žele da vlastima i tabloidima daju mogućnost za satanizaciju izabranih ljudi
Kao sa statistima na naprednjačkim okupljanjima, predsednik Srbije nema sreće ni sa siledžijama: em ih je malo, em su sitna boranija. Da nemaju policijski kordon iza leđa, davno bi ih narod razjurio. Ovako zavise od tetošenja onih koji bi ih – da je zakona i pravde u Srbiji – morali hapsiti. Prosto rečeno, jadni su i oni, a i ovi koji ih angažuju
U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!