
Izbori 2026.
Čistilište na izborima: Dačić, Đilas, Jovanović idu u istoriju
Osim Studentske liste koja je ubedljivo pobedila, i Ujedinjene Srbije nijedna druga lista nije se ni približila parlamentu, osim manjinskih
foto: marko rupenaAko popovi mogu da parkiraju automobile ispred Saborne crkve, zašto narodno-partijski poslanici, imenovanici, postavljenici i zaposlenici ne mogu ispred Skupštine
Po završetku redovnog prolećnog zasedanja Narodne skupštine, Odbor za administrativno-budžetska i mandatno-imunitetska pitanja doneo je (novu) Odluku o unutrašnjem redu u zgradi Skupštine, s tim da se pod pojmom „zgrada“ podrazumevaju dve zgrade – zgrada Narodne skupštine u Ulici kralja Milana i Dom Narodne skupštine na Pašićevom trgu. Ni u čemu bitnom se ova nova Odluka ne razlikuje od prethodnih, sem u jednoj takoreći sitnici: prostor oko zgrade Narodne skupštine ne može da se koristi za održavanje javnih skupova. Ta sitnica izazvala je zajedljive komentare tipa „a gde sad da se sedi na stiroporu“, ali i „automobili mogu da se parkiraju, a građani ne mogu da se okupljaju“.
Sa izvesnom docnjom, narodni poslanici Zoran Živković i Vladimir Pavićević podneli su Odboru predlog kojom bi ova „sitnica“ bila izmenjena, da umesto „prostor oko Doma Narodne skupštine ne može da se koristi za održavanje javnih skupova“ u odluci treba da piše „zabranjeno je parkiranje vozila na platou ispred Doma Narodne skupštine prema Bulevaru kralja Aleksandra“. U obrazloženju se navodi da se ovom odredbom ograničava ustavno pravo građana da slobodno izražavaju svoju političku volju, da je prostor oko Narodne skupštine „najprimerenije mesto da građani održavaju javne skupove“, da je „taj prostor i do sad korišćen za takve namene“, da „to nije imalo nikakve negativne posledice po rad parlamenta“, a da je plato o kome je reč „deo ambijentalne celine koja pripada ovom arhitektonskom dragulju i ne sme biti narušen parkiranim vozilima poslanika, gostiju i zaposlenih“.
PISMO BEZ ODGOVORA: Inicijativu da se „sa tim“ komunalnim neredom na najreprezentativnijem mestu konačno nešto i uradi, pokrenula je još pre nekoliko meseci grupa građana okupljena na Fejsbuk stranici „bitkazabeograd„: identičnim pismima su se obratili predsednici Skupštine Maji Gojković, svim šefovima poslaničkih grupa, gradonačelniku Siniši Malom i Agenciji za borbu protiv korupcije, e da ih privole da se po ovom pitanju angažuju.
„Poštovana/i, za nepoverovati je da, kako vi tako i vaši saradnici, iz dana u dan ne primećujete permanentno ruženje Beograda koje sprovode poslanici koji divljački svojim automobilima pokušavaju da uđu, pretpostavljamo, u hol Narodne skupštine. Uz napomenu da takve slike nije moguće videti ispred parlamenata zemalja Evropske unije u koju smo se zaputili, pretpostavljamo da ćete problem rešiti na zadovoljstvo ne malog broja Beograđana i u najkraćem roku“, piše u pismu, uz natuknicu da poslanici možda ne znaju, ali u blizini parlamenta postoji više javnih garaža – više nego dovoljno za civilizovano ponašanje.
Prema još važećoj Odluci o korišćenju prostora za parkiranje vozila oko zgrade Narodne skupštine, koji je u februaru 2012. godine doneo ovaj isti odbor, doduše u drugom sastavu što i nije bitno, za parkiranje vozila poslanika, imenovanih i postavljenih lica u Narodnoj skupštini kao i vozila „vipovaca“ predviđen je „prostor ispred Doma Narodne skupštine do Takovske ulice i deo uz živu ogradu do početka parkinga u Vlajkovićevoj ulici“. Za zaposlenike je opredeljen prostor „ispred Doma Narodne skupštine do Vlajkovićeve ulice“. Za sve njih važi opšte pravilo: vozila mogu da se parkiraju isključivo na „vidno obeleženim mestima“ kojih, ruku na srce, nema, ne mesta, već linija po kojima bi se videlo gde to može da se parkira, a gde ne.
Upitan „šta sa tim“, ne sa predlogom dvojice poslanika ili inicijative grupe građana (od toga po već ustaljenom redu i poretku ništa neće ni da bude), već šta sa u najmanju ruku nepristojnim parkiranjem automobila „gde god se kome ćefne“ – na pešačkim stazama, ispod žbunja odmah pored stepeništa glavnog ulaza Doma podno „Konja vranih“, pa i na travnjacima, Zoran Babić, šef poslaničke grupe SNS-a i predsednik pomenutog odbora, odgovorio je sa „tražimo najbolje rešenje, jer nikome nije namera da se nepropisnim parkiranjem narušava prostor oko zgrade Skupštine“, ali i dodao da „treba naći rešenje koje neće praviti dodatne troškove, poput parkiranja u javnim garažama“. Njegov stranački kolega Saša Maksimović pak istim povodom je izjavio da (u stvari) parking „okupiraju ljudi koji ne rade u Skupštini“. Nije, dakle, reč o narodno-partijskim poslanicima, imenovanicima, postavljenicima i zaposlenicima, nego o „okupatorima“ koji su, eto, našli pa zašli.

Osim Studentske liste koja je ubedljivo pobedila, i Ujedinjene Srbije nijedna druga lista nije se ni približila parlamentu, osim manjinskih

Zašto između prevaziđenog režima i promena ne postoji ništa treće? Na šta režim misli kada kaže da brani Srbiju? Zbog čega je nesalomiv Studentski pokret? Ko ima znanje i pravo iskustvo, a ko vođu bez dana radnog staža van politike? I zašto studenti pobeđuju

Posle gotovo dve godine protesta, stotina prepešačenih kilometara, hapšenja, progona i nezabeležene društvene mobilizacije, Srbija izlazi na izbore koji bi mogli da označe kraj jedne političke epohe. Sociološkinja Marija Babović kaže za “Vreme” da nada u promene nije bila toliko velika još od 5. oktobra 2000. godine, ali upozorava i na opasnost da se, ukoliko promene izostanu, zemlja suoči sa još tvrđim autoritarnim režimom

Njihovo jedino oružje sada su mediji koje kontrolišu: kao, mi nemamo program, što nije istina; kao, mi ćemo izdati nacionalni interes, što nije istina. Jedan od argumenata im je i to da se plašimo da izađemo na debatu sa Vučićem. Oni ne razumeju da im je to kazna. To je kazna Aleksandru Vučiću, koji je 14 godina vodio isključivo monolog. Četrnaest godina on nikome nije omogućio nikakvu vrstu dijaloga, a sada bi da bude nagrađen ili pomilovan mogućnošću da s nama razgovara. E pa, neće moći. To što je posejao sada žanje

Ovi izbori nisu izbori o članstvu Srbije u Evropskoj uniji, Kosovu i Metohiji, gej brakovima, poreskoj politici ili bilo kom drugom pojedinačnom političkom pitanju. Iako stranke na marginama političke moći pokušavaju da nametnu ove teme, u središtu predstojećeg političkog izbora nalazi se mnogo jednostavnija dilema: promena ili očuvanje postojećeg poretka. Već duže od godinu dana, istraživanja pokazuju da je to osnovna dilema koja se nalazi na glasačkom listiću
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve