

Požar
Prevoznik koji podržava studente: Počeli su da mi pale autobuse
Prevozniku Milomiru Jaćimoviću noćas je, kako je objavio na Fejsbuku, zapaljen autobus


Koliko Republiku Srbiju i njene poreske obveznike košta Jedinica za specijalne operacije? Ko i kako plaća opremanje, naoružavanje i tekuće troškove Crvenih beretki? Da li su u republičkom budžetu troškovi ove jedinice uključeni u stavku od 17 milijardi dinara, koliko je ove godine predviđeno za plate, materijalne i operativne izdatke Ministarstva unutrašnjih poslova, ili se oni pokrivaju iz nekih drugih fondova? Da li se u magacinima, garažama i hangarima JSO-a nalazi deo opreme i tehnike bivše JNA? Koliko se ljudi nalazi na platnom spisku JSO-a?


Ocenjujući ova pitanja kao „vrlo zanimljiva“, visoki zvaničnik MUP-a kaže za „Vreme“ da „bez obzira na situaciju, kod nadležnih trenutno ne vidi interes da se na njih odgovori“. Niže instance o tome „ne znaju ništa“, a one koje znaju „nisu ovlašćene“. Tokom i posle pobune Jedinice za specijalne operacije ova pitanja su verovatno jedina koja nijedna od sukobljenih strana nije postavljala. Čak ni oni koji su u protekle dve sedmice oštro napadali Crvene beretke, a koji bi (zahvaljujući položaju koji zauzimaju) morali da budu informisani o načinu finansiranja JSO-a, nisu ulazili u ‘detalje’: bavljenje visokopolitičkim tezama verovatno je isključivalo navođenje cene svega onoga što se nalazi u štabu JSO-a na salašu Štolc kod Kule i što, po potrebi, sa tog salaša izlazi na ulice, saobraćajnice ili na ratišta.
Visokopolitičkim tezama verovatno možemo da zahvalimo i za to što, godinu dana pošto je MUP (poput ostalih državnih organa) obećao transparentnost u radu, o načinu finansiranja i ceni održavanja JSO-a znamo isto koliko smo znali i ranije. Zvanično: ništa.
Međutim, koliko god tajnoviti bili, sami pripadnici ove jedinice najširoj publici već su prikazali deo opreme i naoružanja kojim raspolažu: petog oktobra prošle godine, na vežbi „Štit 2001“, na nedavnom protestu… Površan pogled, odnosno puko beleženje prikazanog, upućuje na zaključak da sve to mnogo košta. Arsenal izgleda otprilike ovako:
HAMER: High Mobility Multi-purpose Wheeled Vehicle (HMMWV), čiji je model AM998 našoj javnosti poznatiji kao hamer, jeste vojno terensko vozilo američke proizvodnje; ima pogon na četiri točka i uspešno savladava uspone, vodene prepreke, nepristupačne terene. Vojni modeli upotrebljavaju se za prenos oružnih i komandnih sistema, naoružanja i ljudstva, a mogu biti oklopljeni i prilagođeni različitim zadacima. Najniža cena civilnog modela iznosi 45.000 dolara, dok se specijalno opremljeni i osnaženi modeli prodaju i za više od 150.000 dolara. Prema rečima upućenih, hameri kojima raspolaže JSO nadograđeni su, ali u „domaćoj radinosti“.
BOV–3: Borbeno oklopno vozilo, odnosno samohodni protivavionski top 20/3 mm, namenjen je za dejstvo po ciljevima u vazdušnom prostoru, a može se koristiti i za dejstva po neoklopljenim i lako oklopljenim ciljevima na zemlji. Tokom ratova na prostoru bivše SFRJ i na Kosovu BOV– 3 se pokazao kao najefikasnije sredstvo za uništavanje snajperista i vatrenih tačaka u urbanim sredinama. Cena: 250.000-300.000 dolara.
M80A: Borbeno vozilo pešadije domaće proizvodnje – raspolaže automatskim topom M55 kalibra 20 mm, mitraljezom M86 ima i dva lansera za protivoklopne vođene rakete. Noviji modeli obogaćeni su bacačima dimnih kutija i dnevno-noćnom nišanskom spravom. Cena: oko 100.000 dolara.
GRIZLI: Oklopni transporter kanadske proizvodnje opremljen mitraljezom kalibra 12,7 mm i mitraljezom kalibra 7,62 milimetra; osim kretanja po asfaltnoj podlozi, omogućava i savlađivanje vodenih prepreka plovljenjem (za šta se koriste dva propelera, a maksimalna brzina je 7 km/h). Okvirna cena: 200.000-300.000 dolara.
M53/59: Samohodni protivavionski top 30/2mm češke proizvodnje poznatiji pod nazivom „praga“ nastao je postavljanjem dvocevnog topa na oklopljenu šasiju kamiona V3S, a uveden je u naoružanje JNA još 1968. godine. Tokom ratova na prostoru bivše Jugoslavije taj model je obogaćivan postavljanjem različitih tipova topova i mitraljeza, ali se ipak smatra prevaziđenim; najčešće korišćen za rušenje kuća. Proizvodna cena kretala bi se oko 200.000 dolara, ali se zbog zastarelosti „prage“ procenjuje da na tržištu ona ne bi mogla da dostigne cenu veću od oko 50.000 dolara.
Mi–24: Oklopni jurišni helikopter ruske proizvodnje poznatiji je pod NATO nazivom Hind; prvobitno zamišljen kao transportni helikopter, vremenom se pokazao vrlo uspešnim u borbi protiv žive sile, oklopnih borbenih vozila i drugih ciljeva na zemlji i vodi. Model Mi-24V dobio je novi sistem protivoklopnih vođenih raketa Šturm-V i automatski nišanski sistem. Za opremanje policijskih jedinica napravljen je model Mi-24PS, koji nema ugrađeno naoružanje, a umesto lansera nosi dodatne rezervoare za gorivo, reflektore i razglas. Zanimljivo je da JSO ne koriste taj, nego vojni model, koji je prikazan na vežbi „Štit 2001“ u oktobru ove godine. Cena: osnovna 1,35 miliona dolara, ali može da dostigne i nekoliko puta veću. JSO poseduje dva ovakva helikoptera. Nije poznato da li su ti helikopteri vlasništvo JNA ili su, kako tvrde neki izvori, prošvercovani iz Ukrajine.
B212: Helikopter američke proizvodnje koji se uspešno koristi i u civilne i vojne svrhe. Proizvode ga Amerikanci i Italijani, a cena mu je oko 1.250.000 dolara. JSO raspolaže bar jednim ovakvim helikopterom.
GAZELA: Helikopter domaće proizvodnje koji staje oko milion dolara. JSO poseduju bar jedan.
M–70:Automatska puška domaće proizvodnje na osnovu ruske AK-97 (kalašnjikov). Kalibar: 5,56 ili 7,62 mm. Cena: 200-250 dolara.
MITRALJEZ M84: Ovaj mitraljez kalibra 7, 62 mm razvijen je u Jugoslaviji na osnovu ruskog mitraljeza PKM. Kao i kalašnjikov, proizvodi ga kragujevačka Zastava.
AGS – 17: Automatski bacač granata kalibra 30 mm ruske proizvodnje, ali se proizvodi i u Jugoslaviji kao M93 ABG-30. Koristi se za dejstva protiv žive sile, neoklopljene i lako oklopljene tehnike na otvorenom prostoru, u rovovima, zaklonima i usecima. Cena: oko 300 dolara.
PRATEĆA OPREMA: Svaki pripadnik JSO-a ima tri kompleta uniformi – zimsku i letnju radnu i jednu paradnu, čizme, cipele, opasač, pancir, šlem, beretku. Prema slobodnoj proceni i dostupnim podacima, okvirna cena kompleta uniformi iznosi oko 2000 dolara (gde su, kažu upućeni, najskuplje čizme), izuzetno kvalitetni panciri koštaju oko hiljadu dolara, a cena šlema kreće se između 200 i 300 dolara. Ukupno: oko 3500 dolara.
Pripadnici JSO-a nose automatske pištolje CZ99, koji koštaju oko 200 dolara.
O sistemu komunikacije koji koriste Crvene beretke ne može se čak ni nagađati, ali zna se da (u zavisnosti od dometa) motorole staju preko hiljadu dolara komad, a da radio stanice za automobile mogu da se kupe za oko 200 dolara.
TEKUĆI TROŠKOVI: Na pitanje koliko je koštala adaptacija salaša Štolc za sada nema podataka (na osnovu reči Đorđa Antelja, direktora preduzeća Gemax, koje je bilo izvođač radova, zna se samo da pripadnici JSO-a u toaletima imaju fotoćelije). Ne zna se ni koliki su računi za benzin, struju, vodu i telefone koje koriste Crvene beretke. Naravno, ne zna se ni da li se ti računi uopšte plaćaju.
Kao ilustraciju za ono što bi se moglo nazvati „tekućim troškovima“, treba ipak navesti činjenicu da pripadnik specijalnih jedinica MUP-a mora nedeljno da ispuca bar 200-300 metaka da bi ostao u formi. Ako se zna da metak domaće proizvodnje košta 30 dinara, prosta računica pokazuje da jedan specijalac na Štolcu poreske obveznike nedeljno staje minimum 6000-9000 dinara. Svaka „crvena beretka“, pod uslovom da ne dobija novac za svoje usluge, da ne jede, ne pije, ne vozi se, ne telefonira i da spava u hladnom, potroši više od četiri prosečne penzije ili plate!
Ovakva računica je, naravno, krajnje spekulativna – pravi troškovi mogu biti mnogo veći ili mnogo manji od onoga što samo pretpostavljamo na osnovu viđenog. Prava računica ipak bi trebalo da postoji. Predostrožnosti radi.


Prevozniku Milomiru Jaćimoviću noćas je, kako je objavio na Fejsbuku, zapaljen autobus


Ako se istraga koristi kao političko sredstvo, ako se zaključci iznose pre nego što su činjenice utvrđene i ako se institucije stavljaju u službu narativa, pitanje je šta je sledeće. Ne radi se više samo o tome šta se desilo u Rektoratu ili na Filozofskom fakultetu. Pitanje je šta čeka društvo, šta mu sledi iz ovakvih obrazaca i koliko dugo to može da funkcioniše. Ali, vidimo i da ima ko da se suprotstavi svemu tome


Dok čekamo da se REM probudi, mediji svesno, bez ikakvog straha od sankcija, krše zakone i Kodeks novinara. To podrazumeva guranje narativa da su “blokaderi” krivi za sve loše u društvu, nekritičko prenošenje poruka da “su na kraju i ubili devojku”, kao i da policija ima pravo da studente “bije i da ih ubije”


Da li je moguć poraz Viktora Orbana i, ako se desi, hoće li ga on prihvatiti? Šta mađarski premijer nudi biračima, a šta oni traže? Zašto je prema anktama u prednosti njegov rival njegov Piter Mađar? Zbog čega je pod Fidesom procvetala sistemska korupcija, a razorene vladavina prava i autonimija univerziteta? Na koji način su ova stranka i njen lider na izborima radili sveo ono šta u Srbiji radi SNS, izuzev premlaćivanja građana? I kakve veze sa svime ovim ima predsednik Srbije


Erik Beket Viver smatra da, ako opozicija pobedi, prvo što će uslediti biće veliki prelet: “Hiljade i hiljade njih će menjati stranu, tvrditi da nikad nisu bili za Fides.” Zatim očekuje da mnogo ljudi na nižim pozicijama počne da govori šta se zaista dešavalo. “Svašta će isplivati, ne bih se iznenadio ni da se pojave informacije o političkim ubistvima.” A Ako Orban ipak pobedi? “Osveta, osveta, osveta. Odlazak iz EU. I zatim, poslednji privid vladavine prava biće odbačen”
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve