
Jezik
„Neopoziva ostavka“ – vrag u rečima
Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“
Hrvatske vlasti petnaest godina hapse kako im padne na pamet, nikad ne dostavivši spisak stvarno sumnjivih počinilaca ratnih zločinaca. "Slučaj Purda" se zato čini kao politički odgovor na to: ova uzbuna daje nadu da će napokon, obje države, preispitati spiskove stvarnih sumnjivaca
Hrvatska vlast je na „zadnjim nogama“: 5. januara ove godine na graničnom prelazu u Orašju uhapšen je Tihomir Purda, hrvatski državljanin protiv kojega postoji optužnica za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika i ranjenika u Vukovaru.

U saopćenju Tužilaštva za ratne zločine u Beogradu kaže se da je njegov slučaj u fazi istrage, preuzet iz grupe vojnih predmeta s početka 1990-ih i da je prošao prvu fazu revizije 2004. godine, kad je to Tužilaštvo preuzelo predmete ratnih zločina od Vojnog suda u Beogradu. Slijedi još jedna revizija takvih predmeta, koju će „uskoro učiniti komisija koju su letos zajednički formirali nadležni državni organi Srbije i Hrvatske, kako bi se izvršila precizna analiza i rešili nesporazumi“.
Prema pisanju medija, jer službeni izvori zasad šute, optužnica protiv Purde podignuta je još 1992. godine; šef „Veritasa“ Savo Štrbac tvrdi da ima podatke da je dotični vinovnik ubojstva ratnih zarobljenika i ranjenika, čemu je svjedočilo dvadesetak pripadnika tadašnje JNA i ostalih svjedoka.
U hrvatskim medijima u međuvremenu traje pravi rat: portal Politika je objavio navodni spisak onih koje traži Srbija zbog ratnih zločina; taj je spisak jako nalik onom nikad autoriziranom spisku hrvatskih branitelja uopće. Premijerka Jadranka Kosor sada kaže: eto, jesam li vam rekla da ne treba to javno objaviti, jer će to neprijatelj iskoristiti, a u stvari je riječ o još jednoj manipulaciji države koja prikriva muljanje sa statusom branitelja, kojega koriste i oni koji na to nikako nemaju pravo, što znaju ponajprije pravi branitelji, poput Branka Borkovića ili žene-svjedoka doktorice Vesne Bosanac.
Hrvatske vlasti petnaest godina hapse kako im padne na pamet, nikad ne dostavivši spisak stvarno sumnjivih počinilaca ratnih zločinaca. „Slučaj Purda“ se zato čini kao politički odgovor na to: ova uzbuna daje nadu da će napokon, obje države, preispitati spiskove stvarnih sumnjivaca.
Da je o politici riječ u „slučaju Purda“ govori i činjenica da u vojnim arhivima – danas Tužilaštvu za ratne zločine – postoje i optuženi koji se zovu Branislav Glavaš, Tomislav Merčep i Vladimir Šeks, kojima nikada nije dostavljena optužnica i protiv kojih ne postoji Interpolova međunarodna potjernica.
Za nadati se da će nadležni u Zagrebu „izvršiti preciznu analizu i rešiti nesporazume“, pa potom goniti prave ratne zločince.

Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“

Mnogo koji navijač je oglasio „kraj Partizana“. Ili jer je u odlasku Željka Obradovića video rušenje po notama režima ili jer klub koji napusti njegova najveća legenda gubi moralno pravo da postoji. To je naslovna tema novog „Vremena“

Željko Obradović više nije trener “Partizana”. Otišao je jer nije mogao više, i uz reči koje predsedniku kluba Ostoji Mijailoviću ne ostavljaju prostor ni za šta osim da podnese ostavku. Navijači nisu dočekali da dosanjaju “jedan davni san”. Kako je jedan čovek postao više od košarke i kako je došlo do neslavnog kraja

Šta se desi kad brane oko Pionirskog parka puknu i horde ćacija se izliju na gradove u Srbiji u kojima se održavaju lokalni izbori? To smo proteklog vikenda gledali u Mionici, Negotinu i Sečnju. Nije ovo tekst o lokalnim izborima, ni o rezultatima, jer izbora tog dana u suštini nije ni bilo. Sve što smo videli bilo je bezvlašće, teror, suspenzija zakona i države, te opšta vladavina nasilnika i batinaša sa crnim kačketima. Takođe i nova fazu represije koja je još jača i iracionalnija

Srpska napredna stranka ne sme i neće raspisati parlamentarne izbore u skorije vreme. Razlog je jednostavan – ako je ovako prošla u Mionici, Sečnju, Kosjeriću i Zaječaru, u malim sredinama gde tradicionalno ima najtvrđu infrastrukturu i najlojalnije biračko telo, onda je stanje u Beogradu, Novom Sadu, Valjevu, čak i na nivou republike nesagledivo lošije. Zato su izbori sada po prvi put za SNS prestali da budu demonstracija sile i postali nepoznanica. A nepoznanica je opasna: nosi mogućnost da se izbori izgube
Odlazak najboljeg evropskog trenera
Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve