

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju
Hrvatske vlasti petnaest godina hapse kako im padne na pamet, nikad ne dostavivši spisak stvarno sumnjivih počinilaca ratnih zločinaca. "Slučaj Purda" se zato čini kao politički odgovor na to: ova uzbuna daje nadu da će napokon, obje države, preispitati spiskove stvarnih sumnjivaca
Hrvatska vlast je na „zadnjim nogama“: 5. januara ove godine na graničnom prelazu u Orašju uhapšen je Tihomir Purda, hrvatski državljanin protiv kojega postoji optužnica za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika i ranjenika u Vukovaru.


U saopćenju Tužilaštva za ratne zločine u Beogradu kaže se da je njegov slučaj u fazi istrage, preuzet iz grupe vojnih predmeta s početka 1990-ih i da je prošao prvu fazu revizije 2004. godine, kad je to Tužilaštvo preuzelo predmete ratnih zločina od Vojnog suda u Beogradu. Slijedi još jedna revizija takvih predmeta, koju će „uskoro učiniti komisija koju su letos zajednički formirali nadležni državni organi Srbije i Hrvatske, kako bi se izvršila precizna analiza i rešili nesporazumi“.
Prema pisanju medija, jer službeni izvori zasad šute, optužnica protiv Purde podignuta je još 1992. godine; šef „Veritasa“ Savo Štrbac tvrdi da ima podatke da je dotični vinovnik ubojstva ratnih zarobljenika i ranjenika, čemu je svjedočilo dvadesetak pripadnika tadašnje JNA i ostalih svjedoka.
U hrvatskim medijima u međuvremenu traje pravi rat: portal Politika je objavio navodni spisak onih koje traži Srbija zbog ratnih zločina; taj je spisak jako nalik onom nikad autoriziranom spisku hrvatskih branitelja uopće. Premijerka Jadranka Kosor sada kaže: eto, jesam li vam rekla da ne treba to javno objaviti, jer će to neprijatelj iskoristiti, a u stvari je riječ o još jednoj manipulaciji države koja prikriva muljanje sa statusom branitelja, kojega koriste i oni koji na to nikako nemaju pravo, što znaju ponajprije pravi branitelji, poput Branka Borkovića ili žene-svjedoka doktorice Vesne Bosanac.
Hrvatske vlasti petnaest godina hapse kako im padne na pamet, nikad ne dostavivši spisak stvarno sumnjivih počinilaca ratnih zločinaca. „Slučaj Purda“ se zato čini kao politički odgovor na to: ova uzbuna daje nadu da će napokon, obje države, preispitati spiskove stvarnih sumnjivaca.
Da je o politici riječ u „slučaju Purda“ govori i činjenica da u vojnim arhivima – danas Tužilaštvu za ratne zločine – postoje i optuženi koji se zovu Branislav Glavaš, Tomislav Merčep i Vladimir Šeks, kojima nikada nije dostavljena optužnica i protiv kojih ne postoji Interpolova međunarodna potjernica.
Za nadati se da će nadležni u Zagrebu „izvršiti preciznu analizu i rešiti nesporazume“, pa potom goniti prave ratne zločince.


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve