
Jezik
„Neopoziva ostavka“ – vrag u rečima
Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“
Foto: Pixabay/Franz Bachinger
Pred samu prvu godišnjicu puštanja u javnost ChatGPT bota, što je bila najveća tehnološka promena još od nastanka interneta to jest weba pre trideset godina, svet je dobio neočekivanu zabavu sa elementima rijalitija, samo na milijarderskom nivou. Kompanija OpenAI u petak je otpustila generalnog direktora Sema Altmana, inače čoveka koji se smatra guruom veštačke inteligencije. Tačnije, otpustio ga je upravni odbor čiji je i on sam bio član, a kao razlog navedeno je prikrivanje važnih informacija. I odbor to jest bord je od javnosti sakrio o kakvim se to informacijama radi, ali je za Altmanom odmah svojevoljno iz borda izleteo Greg Brokman u čijem je stanu kompanija osnovana 11. decembra 2015.
Ova vest odjeknula je celim svetom i bilo je jasno da se ne radi o uobičajenim otpuštanjima na visokom nivou što, ruku na srce, nije retkost u poslovnom svetu. Reakcija zaposlenih u OpenAI bila je da je većina zapretila da će i sami krenuti za Altmanom i Brokmanom gde god njih dvojica da odu i šta god da osnuju. To je već zazvučalo kao ozbiljan problem. Srećom po sve, berze su vikendom zatvorene.
Bord je za prelaznu direktorku, sa naglašavanjem da je privremena, postavio Miru Murati, naturalizovanu Albanku rođenu u Valoni, a obrazovanu u SAD, čija je reputacija na polju tehnologije legendarna. Njen prvi predlog kao privremene direktorke zadužene da pomogne u nalaženju trajnog rešenja bio je da pokušaju da privole Altmana da se vrati. Pod pritiskom javnosti i zaposlenih bord je poslušao njen mudri savet i Altman se u nedelju pojavio u zgradi da bi se sastao sa onima koji su ga otpustili. Morao je da uzme propusnicu za goste što je postovao na Tviteru (Iksu) uz napomenu da tako nešto nosi “prvi i poslednji put”. Razgovori nisu završeni povoljno, bord se opredelio Emeta Šira, nekadašnjeg prvog čoveka Tviča, dakle proverenog menadžera.
Već u ponedeljak je objavljeno da je Altman dobio posao u Majkrosoftu gde treba da vodi napredni tim za istraživanje veštačke inteligencije. Ako se zna da je Majkrosoft najveći investitor u OpenAI, i verovatno nisu zainteresovani da ta kompanija poklekne, reklo bi se da će Altman sada da komanduje bivšim kolegama sa rezervne pozicije mada se očekuje da će za njim preleteti i poveći broj vernih saradnika.
Valja znati da je kompanija OpenAI osnovana sa jasnom namerom da okupi najbolje moguće ljude koji bi razvijali proizvode veštačke inteligencije i da su među prvim investitorima bili Ilon Mask i Piter Til, poznatiji kao članovi “pejpal mafije”. Dakle, nije reč o klasičnom startapu već o projektu od kojeg se očekivalo samo najbolje. I tako je funkcionisao do pre nekoliko dana. Što se budućnosti OpenAI tiče, to je trenutno nepredvidivo i posmatrači se sada naslađuju procenama da je pravi pobednik ove rijaliti sage Satja Nadela, prvi čovek Majkrosofta, koji će iz OpenAI pokupiti najbolje ljude i napraviti konkurentan ako ne i najbolji AI tim na svetu zaobilazeći propise i skupe kupovine. Ako se izuzme desetak milijardi dolara koje su u OpenAI investirali.
Epilog priče je da koliko god govorili o moći veštačke inteligencije ona je ništavna bez ljudi koji umeju da je programiraju. Na godišnjicu njenog puštanja u javnost, a to je u petak 24. novembra, nema bolje poruke svetu.

Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“

Mnogo koji navijač je oglasio „kraj Partizana“. Ili jer je u odlasku Željka Obradovića video rušenje po notama režima ili jer klub koji napusti njegova najveća legenda gubi moralno pravo da postoji. To je naslovna tema novog „Vremena“

Željko Obradović više nije trener “Partizana”. Otišao je jer nije mogao više, i uz reči koje predsedniku kluba Ostoji Mijailoviću ne ostavljaju prostor ni za šta osim da podnese ostavku. Navijači nisu dočekali da dosanjaju “jedan davni san”. Kako je jedan čovek postao više od košarke i kako je došlo do neslavnog kraja

Šta se desi kad brane oko Pionirskog parka puknu i horde ćacija se izliju na gradove u Srbiji u kojima se održavaju lokalni izbori? To smo proteklog vikenda gledali u Mionici, Negotinu i Sečnju. Nije ovo tekst o lokalnim izborima, ni o rezultatima, jer izbora tog dana u suštini nije ni bilo. Sve što smo videli bilo je bezvlašće, teror, suspenzija zakona i države, te opšta vladavina nasilnika i batinaša sa crnim kačketima. Takođe i nova fazu represije koja je još jača i iracionalnija

Srpska napredna stranka ne sme i neće raspisati parlamentarne izbore u skorije vreme. Razlog je jednostavan – ako je ovako prošla u Mionici, Sečnju, Kosjeriću i Zaječaru, u malim sredinama gde tradicionalno ima najtvrđu infrastrukturu i najlojalnije biračko telo, onda je stanje u Beogradu, Novom Sadu, Valjevu, čak i na nivou republike nesagledivo lošije. Zato su izbori sada po prvi put za SNS prestali da budu demonstracija sile i postali nepoznanica. A nepoznanica je opasna: nosi mogućnost da se izbori izgube
Odlazak najboljeg evropskog trenera
Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve