Godišnjica smrti Teofila Pančića
Vojni odsek ili priča o dve tragične smrti i jednoj raskošnoj donaciji
Povodom godišnjice smrti Teofila Pančića objavljujemo njegov tekst iz 1999. godine iz rubrike Nuspojave
Beograd, 4. decembar
"Ne, ne... Alo, bre! Neću, bre, da pevam Mladiću." "Pa šta da pevamo onda?", čulo se iz mase. Pa su prešli na Vidovdan
Danima je na Fejsbuku deljeno saopštenje u kom studenti beogradskog Pravnog fakulteta pozivaju sve kolege da se pridruže „protestu studenata Srbije protiv odluka Haškog tribunala“.
Studenti su ka Narodnoj skupštini krenuli od Pravnog, Filozofskog, Poljoprivrednog i Fakulteta političkih nauka. Ispred ove poslednje grupe je išao kamion sa zvučnicima sa kojih se u jednom trenutku čula pesma Gangam stajl, ali sa izmenjenim rečima: „Opak, gadan Hag…“ Jedan je rekao: „Nemoj te žutaće“, pa su nastavili sa Vidovdanom, pesmama Beogradskog sindikata i skandiranjem Kosovu.
Iza kamiona, a ispred raširene parole „Pravda je slepa“, išao je student maskiran u haškog sudiju. Za njim je išla dečjom vijačom, vezana njegova koleginica. Na sebi je, preko jakne, imala beli plašt. Oko glave je imala povez sa prorezima za oči. Jedan novinar im je prišao i pitao šta to predstavljaju: „Joj, ne smem ja da pričam… Pa ja sam, kao, haški sudija, a ne znam šta je ona.“ U razgovor se umešala devojka koja je, očigledno, iz organizacije studentskog protesta: „Ona je Pravda. Slepa je. Ti je vezanu, kao, vodiš. Razumeš?“
Kad su prolazili pored Veterinarskog fakulteta, ironično su aplaudirali grupi studenata koja je stajala ispred i pušila.
Kolona koja je krenula od Filozofskog fakulteta je na Terazijama počela da kliče Ratku Mladiću. Momak koji je išao ispred kolone i govorio kroz megafon ih je prekinuo: „Ne, ne… Alo, bre! Neću, bre, da pevam Mladiću.“ „Pa šta da pevamo onda?“, čulo se iz mase. Pa su prešli na Vidovdan.
Jedan policajac je kolegi rekao da studenata ima oko 3500.
Vijorile su se srpske i fakultetske zastave, a neko u sredini je držao i grčku. Držali su parole „Svako je nevin dok se ne dokaže da je Srbin“, „Hag – udruženi zločinački poduhvat“, „Laž nikad ne doživi starost“… Studenti sa Pravnog, koji su do Skupštine došli u pratnji Ministra pravde Nikole Selakovića, nosili su veliki transparent na kome je pisalo: „Al’ tiranstvu stati nogom za vrat, dovesti ga k poznaniju prava, to je ljudska dužnost najsvetija. P. P. Njegoš.“
Student koji je glumio haškog sudiju je ispred svih i dalje vodio koleginicu Pravdu i bacao iznad glave fotokopirane dolare.
Predstavnici studenata su zatim predali policiji lične karte, pa ušli u Skupštinu da predsedavajućem Nebojši Stefanoviću predaju papir kojim, između ostalog, traže donošenje rezolucije o osudi suda u Hagu.
Posle toga je pred studente izašla grupa poslanika Demokratske stranke Srbije. Jedna gospođa, sa bedžom Vojislava Šešelja na kragni kaputa, prišla je poslaniku Siniši Kovačeviću sa namerom da mu skrene pažnju na neku njegovu grešku. „Molim vas, vi ste inteligentno superiorniji od mene. Ne mogu sad…“, prekidao ju je poslanik. Htela je samo da mu kaže da ne treba da drži raširena tri prsta, već skupljena…
Na platou, niže ulaznih skupštinskih vrata, jedna od studentkinja je najavljivala prvo himne – studentsku i državnu – pa zatim i govornike. Za to vreme, jedan koji je do tada govorio pred televizijskim kamerama, dozivao je kolegu koji je uzdignute brade stajao pored voditeljke tako da ga svi vide: „Sinđeliću! Šta ćeš tu? Silazi. Stani ovde, bre!“ Ovaj ga, pun sebe, odozgo gleda sa prkosnim osmehom i – ne mrda.
Svojim govorima su okupljenu „mladost Srbije“ pohvalili i ohrabrili advokati, profesori, umetnici…
Jedan od njih je rekao da studenti ne treba da se stide srpskih heroja, što je prihvaćeno uz gromoglasno skandiranje Ratku Mladiću. Pred kraj je advokat Goran Petronijević poručio da bi patriotizam trebalo da se uvede kao obavezan ispit na fakultetima.
U dnu stepenica, sam i ćutljiv, stajao je Miša Vacić iz Srpskog narodnog pokreta „1389“.
Povodom godišnjice smrti Teofila Pančića objavljujemo njegov tekst iz 1999. godine iz rubrike Nuspojave

Ministar Nikola Selaković „bljuje otrov“ jer ide pred sud, predsednik Aleksandar Vučić ga vatreno brani. „Vreme“ u novom broju ispituje koji su dometi slučaja Generalštaba i obračuna sa Republičkim zavodom za zaštitu spomenika

Suđenje ministru kulture trebalo bi da započne 4. februra po optužbi za zloupotrebu službenog položaja u aferi Generalštab. “Najavom da će pomilovati optužene u ovom slučaju Vučić najavljuje ono što niko nikad nije uradio – sam će sebe osloboditi krivične odgovornosti”, smatra profesor Bojan Pajtić. “Sve to izgleda kao odbrana čoveka koji zna da je odgovoran za ono što mu se stavlja na teret, a što naravno treba dokazati tokom samog postupka”, ocenjuje Selakovićeve istupe advokat Jovan Rajić. “Postoje dokazi – a to se na kraju vidi i iz Vučićevih izjava – da je on ‘alfa i omega’ poslovnog poteza rušenja spomenika srpske kulture za račun podmićivanja američkog predsednika”, naglašava advokat Božo Prelević

“Ekspoze ministra Selakovića je nemušti pokušaj da skrene pažnju sa svoje krivične odgovornosti i zameni je nekom drugom aferom, naravno nepostojećom, kako smo već navikli od naših političara. Taj govor u Domu Narodne skupštine je zapravo bio generalna proba iznošenja odbrane pred tužilaštvom i diskreditacija stručnjaka Zavoda koji su, između ostalog, svedoci u slučaju “Generalštab”. Svaka izgovorena reč bilo je izvrtanje istine i spinovanje činjenica”

Protiv novosadskog policajca Željka Kolbasa pokrenut je disciplinski postupak zbog sumnje da je prošlog januara u policijskoj stanici Detelnara fotografisao četvoricu aktivista Srpske napredne stranke, uhapšenih pošto su pretukli više studenata a jednoj studentkinji polomili vilicu. Nekoliko meseci posle hapšenja suđenje nije valjano ni počelo, a optužene je pomilovao predsednik Srbije Aleksandar Vučić i tako zaustavio postupak i mogućnost da ikada budu osuđeni. Za to vreme policajcu Kolbasu preti se otkazom, a tuže ga i nekada optuženi za prebijanje studenata
Čudo neviđeno u Srbiji – suđenje ministru
Koga plaši slučaj građanina Selakovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve