

Policija
Sukob Veska i Krička: Ko je udario na čuvara tajni?
Veselin Milić i Marko Kričak su iz iste političke postelje, premda različitih puteva. „Vreme“ u novom broju piše kako to da su sada u sukobu




I među decom ima pušača. Roditelji pušači teško da mogu da zabrane svojoj deci da puše. Kod mnogih, nažalost, roditeljsku ljubav nadvlada ljubav prema cigaretama
This page does not violate Google ads policies. It DOES NOT PROMOTE tobacco. The article REPORTS about HEALTH ISSUES of tobbaco use and alarming problem of consumption of tobbaco among children.
Pasivno ili prisilno pušenje je udisanje dima cigarete koju puše drugi. Pasivni pušač dim dobija iz dva izvora: udiše sekundarni dim koji izdiše pušač i tercijarni dim koji u vazduh odlazi direktno iz cigarete. Pušač udiše 15 odsto dima iz cigarete. Ostalih 85 odsto odlazi u vazduh koji udišu prisutni u prostoriji. Pasivno pušenje izaziva kašalj, kijanje, pečenje, crvenilo i suzenje očiju, nadražaj u nosu, u grlu, teškoće sa disanjem i glavobolju. Nakon četiri do pet sati boravka u zadimljenoj i nedovoljno provetrenoj prostoriji, pasivni pušač udahne količinu duvanskog dima koju pušač udahne nakon dve do tri popušene cigarete. Nepušači, koji su pasivni pušači, takođe obolevaju od „pušačkih bolesti“. Pasivno pušenje povećava rizik od raka pluća za čak 20 odsto. Najneviniji pasivni pušači su deca. Deca koja odrastaju uz roditelje koji puše češće obolevaju od respiratornih infekcija, upale srednjeg uha, bronhitisa i astme.
„Kada je reč o deci, posebno mlađoj od tri godine, koja rastu u prostorijama gde se stalno puši, ona su mnogo osetljivija na pasivno unošenje duvanskog dima, nego odrasle osobe“, objašnjava dr Gordana Radosavljević-Ašić. „Što je dete manje, disanje je brže, te je i unošenje hemijskih agenasa na kilogram telesne težine veće nego kod odraslih osoba. Kod male dece koja su vezana uz majku pušača, češće su respiratorne infekcije, nazebi, bronhitisi, zapaljenja pluća, bronhijalna astma i zapaljenje srednjeg uha. Kad su u pitanju školska deca – ‘pasivni pušači’, kod njih su češći bronhitisi u poređenju sa decom koja žive u zdravom okruženju.“
Nažalost, i među decom ima pušača, a posebno je zabrinjavajuć podatak da kada se sa pušenjem počne oko desete godine života, život postaje kraći za 20 ili više godina, a neretko vrlo rano dolazi i do invalidnosti.
Roditelji pušači teško da mogu da zabrane svojoj deci da puše. Kod mnogih, nažalost, roditeljsku ljubav nadvlada ljubav prema cigaretama.


Ministarstvo zdravlja je trenutno u fazi podnošenja Predloga novog zakona, zakona o zaštiti stanovništva od izloženosti duvanskom dimu, koji bi trebalo da obezbedi da građani budu zaštićeni od duvanskog dima na svim radnim i javnim mestima, što je jedna od najuspešnijih mera zaštite zdravlja od štetnog uticaja duvanskog dima, koja pored zaštitnog efekta na celokupnu populaciju ima posebno veliki uticaj na smanjenje broja pušača među mladima i smanjenje pušenja u privatnim domaćinstvima, kao rezultat podizanja svesti o dobrobiti života i rada u sredini koja je oslobođena duvanskog dima.
Pušenje tokom trudnoće onemogućava normalan razvoj ploda. Sprečava prenošenje svih potrebnih materija putem krvi iz majčine cirkulacije kroz vene posteljice u cirkulaciju ploda. Redukcijom kiseonika u krvi majke znatno se smanjuje i njegova količina u krvi ploda. Ukoliko majka tokom trudnoće puši, nikotin nesmetano prolazi kroz posteljicu i dolazi do tkiva fetusa. Tako u krv deteta prelazi nefiltrirano čak 3800 razgrađenih produkata iz duvanskog dima. Pušenje u trudnoći ima embrio-fetotoksične efekte, koji su odgovorni za nastanak urođenih anomalija. Nikotin izaziva smetnje u sazrevanju funkcije posteljice, intrauterini manjak kiseonika, zbog čega nerođeno dete pati od nedostatka kiseonika. Težina novorođenčadi majki koje su tokom trudnoće pušile je oko 200 grama manja od novorođenčadi majki koje su nepušači. Najnovija istraživanja pokazuju da pušenje ometa intelektualno sazrevanje deteta. Pušenje u trudnoći je faktor rizika za razvoj alergija, neurodermitisa i astme kod deteta.


Veselin Milić i Marko Kričak su iz iste političke postelje, premda različitih puteva. „Vreme“ u novom broju piše kako to da su sada u sukobu


Veliki ružičasti slon u prostoriji o kojem se i dalje ćuti jeste pitanje statusa “Crvene zvezde” u srpskom fudbalu i kako se sve te unapred osvojene titule i kupovi odražavaju na mogućnost crveno-belih da naprave neki rezultat i na evropskom planu. Još veći problem je činjenica da se to nekako uzima nekritički, zdravo za gotovo. I da u tome saučestvuje veliki broj sportskih novinara koji ne vide ništa neobično u tome da jedan klub na svom terenu bude neporažen u 159 utakmica zaredom, a da nije reč o “Real Madridu” u vreme vladavine Fransiska Franka


Sukob Veselina Milića i Marka Krička (na slici), tog dvojca načelnika koji je iznikao iz iste političke postelje, na ogoljen način ilustruje dubinu institucionalne krize u najvažnijem sektoru u svakoj državi. Ako je Kričak lojalista, šta je onda tek Milić, koji je tu od prvih dana i koji je “čuvar svih tajni” ovog režima? I ako je tako, ko je uopšte smeo “da krene” na njega ako je on sposoban da na tacni isporuči kriminalne kombinacije vrha srpske vlasti


Da li postoji tajna nit koja povezuje nasilne incidente u centralnoj opštini prestonice? Da li postoji odgovornost naprednjaka koji već godinama drže opštinu Stari grad i dozvoljavaju cvetanje nasilja pod budnim okom sumnjivih lica koja učestvuju u izvršnoj vlasti


Zašto se krnje naprednjački saveznici i da li će se nakon izbora opet “prilepiti”
Evropa i Srbija: Slučaj “Crvene zvezde”
Kako je fudbalski klub postao poslovno-politički projekt Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve