Ruski vicepremijer Dmitrij Medvedev se, prema rečima Vuka Jeremića, najeksplicitnije ogradio od tvrdnji novinara ruske državne televizije koji je opravdao ubistvo srpskog premijera
PROTEST ZBOG KOMENTARA: Vuk Jeremić sa ruskim kolegom
Skandal je izazvala jedna obična „budala“ koja će zbog svog postupka biti otpuštena – tom tvrdnjom ruskog zvaničnika, po svemu sudeći, biće ugurana pod tepih uvreda novinara ruske državne televizije upućena pokojnom premijeru Zoranu Đinđiću, ali i građanima Srbije.
Kod velikog broja građana, međutim, osećaj gorčine, u čijem je izazivanju prošle nedelje, pored nekih domaćih, značajan doprinos dala i pomenuta ruska „budala“, mogao bi, nažalost, da potraje. Naročito zbog trenutka u kome je dotična „budala“ našla za shodno da opravda ubistvo premijera Zorana Đinđića: tvrdnja o „marioneti Zapada“ i „zasluženom metku“, lansirana je u vreme sukoba Srbije i ključnih sila Zapada, u atmosferi rehabilitacije retorike iz vremena Slobodana Miloševića i odgovarajuće podele na Srbe „patriote“ i Srbe „izdajnike“. A da simbolika bude potpuna, desilo se to tačno na petu godišnjicu neuspelog atentata kod hale Limes, koji je, 21. februara 2003. najavio streljanje premijera Đinđića a potom, po ne baš retkim mišljenjima, i promenu političkog kursa Srbije.
Čak ni to nije sve: nimalo prijateljsko i nimalo civilizovano opravdavanje zločina emitovano je sa kanala ruske državne televizije samo mesec dana nakon što su mediji otkrili da su Mirjana Marković i Marko Milošević, supruga i sin bivšeg predsednika Slobodana Miloševića, u toj zemlji i zvanično našli sigurno sklonište od srpskog pravosuđa.
Posle silnih pokušaja rehabilitacije Đinđićevih ubica u Srbiji i posle svega što je o pokojnom premijeru u zemlji izrečeno i napisano, pojava ruske „budale“ pune razumevanja za zločin nad čovekom koji je „Hagu predao heroje srpskog otpora u zamenu za apstraktnu ekonomsku pomoć“, i nije neko čudo. A u poziciji u kojoj je – posvađana sama sa sobom, sukobljena sa najjačim zapadnim silama, bezrezervno oslonjena na „rusku pomoć oko Kosova“, a u najavi i energetski gotovo potpuno zavisna od „majčice Rusije“ – Srbiji i nije lako da učini mnogo više od onog što je već učinjeno u cilju odbrane sopstvenog dostojanstva i digniteta od primitivnog napada jedne ruske „budale“.
Sudeći prema izjavama i zvaničnim saopštenjima, uloženo je nekoliko protesta na različitim nivoima: dan nakon što je na kanalu ruske državne televizije emitovan uvredljivi komentar, ministar spoljnih poslova Vuk Jeremić pozvao je ruskog kolegu Sergeja Lavrova, koji je bio „konsterniran“ zbog tog događaja. Ambasada Ruske Federacije uputila je, s druge strane, protest uredniku ruske državne televizije.
A predsednik Srbije Boris Tadić u razgovoru sa ruskim vicepremijerom Dmitrijem Medvedevim u ponedeljak je u Beogradu, prema izjavi Jeremića datoj TV B92, tražio objašnjenje da li je ocena o „zasluženom metku“ zvaničan ruski stav. Medvedev se, tvrdi Jeremić, najeksplicitnije ogradio od tvrdnji novinara za koga je rekao da je „budala“ koja neće više raditi na ruskoj državnoj televiziji. Pošto je u pitanju bila izjava visokog zvaničnika izrečena na zvaničnom sastanku na kome se vodi zapisnik, prema objašnjenju srpskog šefa diplomatije, to se ima smatrati „odgovorom formalnog karaktera“, što bi značilo da je „ruska strana reagovala u skladu sa diplomatskim protokolom“.
Ima, međutim, i mišljenja da Srbija može i mora da učini više od postavljanja pitanja šta se desilo: u Liberalno demokratskoj partiji, jednoj od samo tri partije u Srbiji koje su reagovale na uvrede iz Moskve (reagovali su još samo Tadićev DS, čiji je i Jeremić član, i Demohrišćanska stranka Srbije Vladana Batića), tvrde da bi Odbor za inostrane poslove Skupštine Srbije trebalo da uputi zahtev Vladi Rusije da se javno ogradi od stava izrečenog na ruskoj državnoj televiziji i da uputi jasno i ubedljivo izvinjenje Srbiji. Ukoliko ruska vlada to ne bude učinila, LDP će insistirati da Odbor za inostrane poslove i Skupština Srbije „nalože Vladi Srbije da odmah povuče srpskog ambasadora u Rusiji“, navela je ta stranka u saopštenju.
Predsednik skupštinskog Odbora za inostrane poslove Dragoljub Mićunović (opet DS) rekao je, odgovarajući na taj zahtev, da će pokušati do kraja sedmice, ili najkasnije početkom marta, da sazove sednicu tog tela. Bilo je to, međutim, pre nego što je Jeremić objasnio da je „akcija urodila plodom“ te da je „ruska strana reagovala u skladu sa protokolom“.
Oglasile su se i 42 nevladine organizacije koje su u otvorenom pismu tražile da vlada Rusije objasni skandalozni komentar državne televizije. A podmladak LDP-a pokušao je da ambasadoru Rusije uruči protestno pismo. Reagovala je, međutim, policija: ambasadora je zaštitila od pisma, a mlade eldepeovce od mladih pripadnika nacionalističkih organizacija Obraz i 1389, koji su se, sve pucajući od „patriotizma“, nekako „spontano“ okupili da spreče „izdajnike“ da se približe Ambasadi bratske Rusije.
U celoj gorkoj priči zvanično je registrovana samo jedna „budala“, pa je red i da joj se pomene ime: novinar koji bi trebalo da ostane bez posla zove se Konstantin Sjemin.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Nedelja iza nas deluje kao uvod u poslednju fazu kuvanja kosovske žabe. Šta se saznalo prethodnih dana? Ima li Srbija “crvene linije”? Gde je napravljena najveća greška? Koliko je kosovske Srbe, u kombinaciji sa proračunatom tišinom vlasti, koštalo busanje predsednika u grudi i hvalisanje da će ih Beograd zaštititi po svaku cenu? Koliko ih je koštala podrška Srpskoj listi i ćutanje na pogrešne poteze srpske države? Ponovo se čuje ono – a šta sad? Problem je što svaki put kada se to pitanje postavi, obično kao reakcija na još jednu akciju kosovskih vlasti usmerenu protiv srpske zajednice, istovremeno mogućih i konstruktivnih odgovora sve je manje. Korak po korak
Šta god da je bila suštinska svrha Vulinove posete Moskvi, ona se po Vučića nije završila onako kako je želeo. Vulinov zadatak je valjda bio da ovom posetom demonstrira daljnju bliskost Srbije i Rusije. Umesto toga, Vučić je kao rezultat sastanka Vulina i ruskog predsednika dobio šamarčinu od Putina, koji ga je pozvao da prisustvuje samitu BRIKS u Kazanju
Istraživanje NSPM
11.septembar 2024.Đorđe Vukadinović i istraživački tim NSPM
Za dva meseca intenzivne režimske kampanje procenat protivnika Rio Tinta je sa 55,5 porastao na skoro 60 odsto. A opao je – doduše, neznatno – i broj pristalica projekta “Jadar” (na ispod 25 procenata od ukupnog broja izjašnjenih). A na pitanje ko će imati najveću korist od eventualnog otvaranja rudnika litijuma, samo 21,7 odsto ispitanika reklo je da su to “građani Srbije”, dok ukupno skoro tri četvrtine smatra da će najveću korist imati Rio Tinto, Nemačka i “sadašnja vlast”
Ko se usudio da nezakonito prisluškuje inspektore za borbu protiv droga koji su otkrili Jovanjicu i uhapsili Koluviju, kao i da takve razgovore iz nezakonitog prisluškivanja poturi među dokaze u postupku protiv njih
Ako se zaista uvede obavezno služenje vojnog roka najviše će se radovati vlasnici kafana i šatora - eto njima posla oko ispraćaja. Što se svih drugih tiče – isuviše je nedorečenosti u predlogu koji je na stolu, kao da se grupa neukih malo poigrala sa Vojskom Srbije
Od tri koraka koja je ministar kulture Nikola Selaković najavio u cilju vraćanja upotrebe ćiriličkog pisma, jedan je besmislen, drugi štetan, a treći nije ništa novo
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!