

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Povodom intervjua objavljenog 17. marta 2016. godine u nedeljniku "Vreme", broj 1315 na stranama 18 do 21, pod naslovom "Miškovićev pasoš i drugi slučajevi", ovim putem shodno članu 83 stav 1 i članu 86 Zakona o javnom informisanju u medijima "Službeni glasnik RS", br. 83/2014 i 58/2015, zahtevamo da u drugom narednom broju nedeljnika "Vreme", na istoj strani na kojoj je objavljen navedeni intervju, objavite ovaj odgovor
Bivši sudija Višeg suda u Beogradu Vladimir Vučinić nije „smenjen sa mesta rukovodioca i sudije Specijalnog suda„, već je istom prvobitno istekao četvorogodišnji zakonski mandat rukovođenja Posebnim odeljenjem Višeg suda u Beogradu (u javnosti poznatom kao Specijalni sud), a potom i mandat na period od šest godina na koji je bio upućen kao sudija krivičnog odeljenja u Posebno odeljenje ovog suda.
Naime, bivši sudija Vladimir Vučinić raspoređen je u Posebno odeljenje Višeg suda u Beogradu Godišnjim rasporedom poslova od 1.1.2010. godine, te je istim Godišnjim rasporedom poslova određen i da rukovodi ovim odeljenjem.
Članom 13 Zakona o organizaciji i nadležnosti državnih organa u suzbijanju organizovanog kriminala, korupcije i drugih posebno teških krivičnih dela predviđeno je da radom Posebnog odeljenja ovog suda rukovodi predsednik Posebnog odeljenja koga postavlja predsednik Višeg suda u Beogradu iz reda sudija raspoređenih na rad u ovo odeljenje, na vreme od četiri godine. Imajući u vidu izneto, i više je nego jasno da je bivšem sudiji Vladimiru Vučiniću Godišnjim rasporedom poslova za 2014. godinu po sili zakona prestala dužnost za rukovođenje Posebnim odeljenjem ovog suda zbog isteka mandata u trajanju od četiri godine na koji je i bio postavljen.
Takođe, istim članom Zakona predviđeno je i da sudije u Posebno odeljenje Višeg suda u Beogradu raspoređuje predsednik Višeg suda u Beogradu na vreme od šest godina, uz njihovu pismenu saglasnost, usled čega je upravo zbog proteka i ovog zakonskog roka od šest godina na koji je isti bio upućen u Posebno odeljenje Višeg suda u Beogradu, Godišnjim rasporedom poslova za 2016. godinu određeno da postupa u krivičnom odeljenju Višeg suda u Beogradu.
U odnosu na navode u intervjuu da se „predmeti sudije Vladimira Vučinića nalaze u završnoj fazi, i da usled njegovog premeštaja u Viši sud u Beogradu moraju početi iznova“, ovim putem ukazujemo da je bivši sudija Vučinić u momentu isteka mandata na koji je bio upućen u Posebno odeljenje nije postupao ni u jednom predmetu ovog odeljenja u kojem se krivični postupak nalazi u fazi iznošenja završnih reči, te da navodimo da u krivičnim postupcima u kojim je došlo do izmene člana veća, u skladu sa odredbama člana 388 Zakonika o krivičnom postupku, veće može, nakon izjašnjenja stranaka, odlučiti da se svedoci i veštaci ne ispituju ponovo, nego da se izvrši uvid u zapisnike o njihovim iskazima datim na ranijim glavnim pretresima ili da, ako je to potrebno predsednik veća ukratko iznese sadržinu tih izjava ili ih pročita. Takođe, zbog proteka vremena, zaštite svedoka ili drugih važnih razloga, veće može postupiti na isti način i u predmetima u kojima je došlo do promene predsednika veća. Napominjemo da upravo navedena odredba i sprečava odugovlačenje postupka u slučaju promene sudije i da se u praksi upravo postupa na način propisan navedenom odredbom Zakonika o krivičnom postupku.
Dalje vas obaveštavamo da do izmene u sastavu veća, odnosno do izmene predsednika veća ne dolazi samo u slučaju raspoređivanja sudija u drugo odeljenje, već i u slučaju smrti sudije, izbora sudije u sud više instance, kao i u svim slučajevima propisanim zakonom kada prestaje sudijska funkcija, odnosno u slučaju prestanka sudijske funkcije bilo na zahtev sudije, zbog navršenja radnog veka, trajnog gubitka radne sposobnosti za obavljanje ove funkcije ili kad sudija ne bude izabran za stalnu funkciju ili bude razrešen, te i u drugim slučajevima.
Povodom navoda da je „postupanje predsednika suda pritisak na Vučinića prilikom donošenja odluke u slučaju Mišković“, ističemo da na sudiju Vučinića ni na koji način nije vršen pritisak prilikom njegovog postupanja i odlučivanja u predmetu okrivljenog Miroslava Miškovića i ostalih, niti u bilo kojem drugom predmetu u kojem je isti postupao, posebno kada se ima u vidu činjenica da tadašnji sudija u konkretnom slučaju nije ni doneo formalno – pravnu odluku da bi se na istog moglo uticati, već je uputio dopis Upravi za upravne poslove MUP-a Republike Srbije.
U prilog napred iznetog govori i činjenica da je povodom pritužbe koju je sudija Vučinić podneo Viskom savetu sudstva protiv tada vršioca funkcije predsednika Višeg suda u Beogradu, sudije Aleksandra Stepanovića, zbog kako je tvrdio, pritisaka kojima je bio izložen od strane vršioca funkcije predsednika Višeg suda u Beogradu prilikom postupanja u predmetu okrivljenog Miroslava Miškovića, Visoki savet sudstva na sednici održanoj 16. januara 2014. godine doneo je jednoglasnu odluku da se pritužba sudije Vučinića odbije kao neosnovana.
Napominjemo da će Viši sud u Beogradu u slučaju nepostupanja nedeljnika „Vreme“ shodno obavezi predviđenoj članom 83 stav 1 zakona o javnom informisanju u medijima „Službeni glasnik RsS“, br. 83/2014 i 58/2015, iskoristiti zakonsku mogućnost predviđenu stavom dva istog člana.


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve