
Novi broj „Vremena“
Policajci idu svojoj deci umazani krvlju tuđe dece
Nisu samo ozloglašeni JZO i njegov komandant Marko Kričak, kojeg se i ostali policajci plaše. „Vreme“ u novom broju istražuje ko sve i kako bije narod. I gde će im duša
Da li vam nešto znači kada čujete Savez studenata, Studentska unija, Otpor, Studentski parlament? Znate li čime se bave
Akademski građani uvek su bili veoma aktivni, u poslednjih desetak godina, čini se, najviše. A i broj studentskih organizacija znatno se uvećao. Pored sopstvenih problema, kao napredni mladi ljudi studenti su se zalagali (i dalje se zalažu) i za rešavanje važnih društvenih pitanja. Protokolom o saradnji, koji je Ministarstvo prosvete u leto 2001. godine potpisalo sa predstavnicima Studentske unije Srbije, Otpora i Saveza studenata, prekinuta je višegodišnja praksa bivšeg režima da priznaje i finansira samo jednu organizaciju, iako je Savez studenata Beograda još uvek, u formalnom smislu, jedino zvanično registrovano studentsko udruženje.
Ivan Rakonjac, predsednik Saveza studenata Beograda (SSB) i student Mašinskog fakulteta, priznaje u razgovoru za „Vreme“ da je Savez doskora bio izmanipulisan i zloupotrebljen od strane vlasti koja je na taj način kontrolisala deo studentske populacije. „Međutim, vremena se menjaju i sada je Savez nezavisna organizacija koja ne sledi ničije političke principe.“
MOGUĆNOST IZBORA: Po njegovim rečima, SSB, je decentralizovana organizacija u kojoj svaki lokalni savez ima autonomiju. „Mi smo sindikalna organizacija koja se bori za studentska prava, radimo i studentske kartice, organizujemo brucošijadu, imamo svoj list ‘Student’“, kaže Ivan Rakonjac i dodaje da ne postoji evidencija o članstvu.
Ideja o drugačijem modelu studentskog organizovanja rodila se 1992. godine, osnivanjem prve Studentske unije na Pravnom fakultetu u Beogradu. Ona je bila alternativa i opozicija postojećem Savezu. U novembru 1998. stvara se Studentska unija Srbije (SUS), organizovana kao mreža lokalnih unija. Svoj rad nisu ograničavali samo na fakultet, pa su zbog neslaganja sa režimom često bili izloženi represiji.
„Mi smo jedina međunarodno priznata studentska organizacija iz Srbije. Ubrzo posle osnivanja primljeni smo u članstvo Evropske studentske unije (ESIB) i od početka je resor za međunarodnu saradnju dobro radio. U 2002. godini imali smo predsedavajućeg ESIB-a, a u 2003. imamo člana Izvršnog odbora“, objašnjava za „Vreme“ Goran Bogunović, član IO-a i koordinator SUS-a za Beograd, student Fakulteta političkih nauka.
Finansiraju se projektno i ne dobijaju novac iz budžeta. Jedini izuzetak je finansijska pomoć Vlade Srbije prilikom organizovanja konferencije na Zlatiboru. „Na taj način ljudi se motivišu da pišu projekte jer nemamo stalan izvor prihoda“, kaže Bogunović.
U poslednjih godinu-dve najaktivniji je bio resor za nastavu i nauku koji se bavio reformom univerziteta. Studentska unija Srbije je i inače, trenutno najaktivnija studentska organizacija koja se bavi svim aktuelnim pitanjima akademskog života, organizuje seminare, tribine, razne akcije.
Studentski protest 1996/97. iznedrio je još nekoliko novih organizacija, koje su u međuvremenu nestale sa scene: Studentska inicijativa, Studentski parlament i Studentski politički klub. Studentska federacija osnovana je 1995. godine i ostala je upamćena po zajedničkim akcijama sa omladinom DOS-a.
NACIONALNI UNIVERZITET: U oktobru 1998. godine pojavio se studentski pokret Otpor. Milja Jovanović kaže za „Vreme“ da su direktan povod za formiranje Otpora bili Zakon o univerzitetu i Zakon o informisanju i da oni nikada nisu bili studentska organizacija, već pokret koji je uvek bio okrenut političkim pitanjima. Ona kaže da su generacijski bliski studentima ali da u saradnju sa Ministarstvom prosvete nisu ušli kao studentska organizacija već kao pokret koji ima jako mnogo aktivista spremnih da se bave tim poslom.
Još jedna od organizacija čije aktivnosti nisu usmerene isključivo prema akademcima je i Udruženje studenata „Sveti Justin Filosof“ koje su formirali studenti istorije sa Filozofskog fakulteta početkom 2001.godine. Zalažu se za primenu nastavnih i naučnih sadržaja koji će dovesti do „duhovne i kulturne obnove srpskog nacionalnog bića, za nacionalni univerzitet“. Izazvali su veliku polemiku u javnosti stavovima izrečenim na „prvom Saboru pravoslavno-nacionalne omladine srpske na Beogradskom univerzitetu posle 1944. godine“ u decembru 2001. kada su preporučili da se „saberemo oko ličnosti tri srpska mučenika: Milana Nedića, Dimitrija Ljotića i Dragoljuba Draže Mihailovića.“
STUDENTI NA INTERNETU: Kao jedna vrsta studentske organizacije decembra 2000. godine pojavio se i veb sajt Infostud. Radi ga pet studenata u pet gradova, uz spoljne saradnike, a jedna od njih, Branislava Gajić kaže:
„Cilj nam je da pružimo što više informacija koje su ranije bile rezervisane isključivo za one koji su bili vredni pa tražili više ili su bili u studentskim organizacijama pa su na konto toga dobijali informacije. Sada možete samo da odete na Internet.“
Maturantima pružaju informaciju o fakultetima i višim školama, zatim o studentskim centrima, događajima na univerzitetu, radu studentskih organizacija. Na sajtu postoje informacije o studentskim putovanjima seminarima, mahom u inostranstvu, a i ovde. Otkako Infostud radi broj ljudi iz Jugoslavije koji konkuriše i učestvuje na tim seminarima se udvostručio, pa i utrostručio.
Po najnovijoj verziji predloga Zakona o studentskom organizovanju, koji je u završnoj fazi, vrhovno predstavničko telo biće Studentski parlament. Miloš Milovanović, student prodekan Ekonomskog fakulteta koji je učestovao u izradi Zakona, kaže da on jeste kompleksan ali da se ovim aktom studenti, profesori i pojedini pravnici isuviše dugo bave.
„Zakon o studentskom organizovanju sada treba da dođe do Ministarstva. Verujem da će on biti pridodat Zakonu o univerzitetu jer nije realno da ga kao samostalnog pregleda Narodna skupština Srbije. Želeo bih da se taj posao što pre završi.“
Nisu samo ozloglašeni JZO i njegov komandant Marko Kričak, kojeg se i ostali policajci plaše. „Vreme“ u novom broju istražuje ko sve i kako bije narod. I gde će im duša
Pretnje silovanjem i prebijanje usledilo je kada su se posle još jednog protesta u nizu demonstranti uputili kućama. Prema svedočenjima žrtava torture, studenti i građani su otimani sa centralnih beogradskih ulica, odvođeni u zgradu Vlade Srbije – sedište izvršne vlasti – gde su mučeni ili bili primorani da slušaju i gledaju batinanje drugih
Pored Andreja Vučića, mesto na kormilu batinaša zauzeli su Vlada Mandić i Ljuba Jovanović, nekadašnji sportisti koji, očevidno, imaju kontrolu nad izvesnim grupama “mladića”. To se posebno se odnosi na one iz Republike Srpske jer je Mandić sa njima i tamo bio aktivan. Pored njih, angažovani su i oni iz javnog sektora “koji znaju da se biju”, kao što je bio slučaj sa Lukom Petrovićem, gradskim sekretarom za investicije
“Na prvi pogled individualni čin ekstremnog nasilja – kada državni službenik preti devojci silovanjem – može izgledati kao izolovan ispad”, kaže za “Vreme” profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu, Zoran Pavlović. “Ali to nije stvar samo njegove privatne ‘patologije’ – čak i da jeste, to i dalje nije samo njegov problem – nego simptom sistema u kojem se takvo ponašanje toleriše, pa i ohrabruje”
Dok “običan” policajac bez fakulteta radi za oko 80.000 dinara, njegov kolega u Žandarmeriji ima najmanje tri puta veću platu. MUP Srbije broji oko 46.000 od kojih 21.000 radi u administraciji. Ovlašćenih službenih lica, a to su policajci u uniformi ili civilu, kriminalistička, saobraćajna i granička policija, te posebne jedinice ima oko 15.000 u Srbiji. Ipak, ni svi oni ne mogu se zateći na protestima po Srbiji, jer mnogi od njih vrše druge poslove iz svoje nadležnosti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve