
Novi broj „Vremena“
Pouke Đinđićevog mandata: Ne cmizdrite nego delajte
Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“
Po ostapbenderovskom principu "ideje moje, benzin vaš" Helsinški odbor je bez pitanja preuzeo tekstove iz "Vremena" i uz pomoć novca nemačke fondacije "Hajnrih Bel" izdao knjigu od 258 stranica. Kao što nas nisu ništa pitali, siguran sam da ni "Hajnriha Bela" nisu obavestili o kršenju dobrih običaja zbog čega bi se u Nemačkoj išlo i na sud
U maniru lošeg kafedžije koji najavi Lepu Brenu, a onda peva njegova svastika, i Helsinški odbor za ljudska prava zakazao je u beogradskom Medija centru tribinu s ovakvim naslovom i podnaslovom:
Javna debata „Tačka razlaza“
Ponedeljak 3. februar, od 16.00 do 20.00
Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji organizuje javnu debatu povodom polemike vođene na stranicama lista „Vreme“ od 1. avgusta do 21. novembra 2002. godine. Uvodničari: Sonja Biserko, Olja Milosavljević, Olga Popović–Obradović, Srđa Popović i Pavel Domonji. Simultani prevod.
U zakazano vreme otkrilo se da je naslov tribine „Nacionalizam danas“ ali je podnaslov ostao gotovo isti; uvodničari su na broju (pet komada) a povlašćenima je podeljena i knjiga Tačka razlaza (tiraž 500 komada), u kojoj je objavljena u celini polemika iz „Vremena“, uz predgovor i pogovor.
Za sebe priznajem da sam došao da slušam – Lepu Brenu, odnosno da vidim kako izgleda tribina o polemici u „Vremenu“ o kojoj niko iz „Vremena“ nije bio obavešten niti pozvan da učestvuje u njoj.
Moja znatiželja bila je pojačana telefonskim pozivima prijatelja i nekih beogradskih redakcija. Mogao sam s njima samo da podelim čuđenje oko ovakve jednostranosti i uzdržao sam se od komentara unapred. To se pokazalo kao pametno: niko od pet uvodničara nije se bavio „Vremenom“, već egzorcizmom društvene pojave, nacionalizma, oko čijeg obima i uticaja može da se raspravlja i podugo i potanko.
Kad se javio prvi diskutant sa željom da govori o neočetništvu, napustio sam tribinu, kao i većina novinara navučenih najavom tribine, tako da sam loš svedok o zbivanjima u preostala tri sata.
Postoji tu, ipak, nekoliko stvari koje zavređuju pažnju. Prva je svojatanje polemike u „Vremenu“ od strane Helsinškog odbora. Po ostapbenderovskom principu „ideje moje, benzin vaš“ oni su bez pitanja i bez formalne saglasnosti „Vremena“ preuzeli tekstove iz nedeljnika i uz pomoć novca nemačke fondacije „Hajnrih Bel“ izdali knjigu od 258 stranica. Kao što nas nisu ništa pitali, siguran sam da ni „Hajnriha Bela“ nisu obavestili o kršenju dobrih običaja zbog čega bi se u Nemačkoj išlo i na sud.
Ali, ima neke koristi i od toga. Ovo svojatanje pokazalo je Srđi Popoviću, zagovorniku teze da redakcija i saradnici „Vremena“ polemišu s čitaocima „Vremena“, da stvar stoji obrnuto. Odnosno, s čitaocima „Vremena“ i nekima od saradnika polemisali su članovi i saradnici Helsinškog odbora i njihovog glasila „Helsinška povelja“, neki zbog ideje a neki zbog odbrane lika i dela predsednice.
I poslednje i ne najmanje važno: kakve veze s temom „Nacionalizam danas“ ima „Vreme“. Ako je otkos ove nevladine organizacije toliko širok, savetujem im da budu oprezni: uskoro će početi uzajamno da se ujedaju.

Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“

Stiže delegacija Evropskog parlamenta ili, što bi vlast rekla, „piculići i ustaše“. Čemu njihov izlet služi ako se o stanju u Srbiji sve zna?

Kakva su bila očekivanja građana 2001. i kakva mogu biti 2026? Šta spaja ondašnju političku realnost sa današnjom? Zbog čega su organizovani kriminal i sistemska korupcija i dalje među najvećim problemima Srbije? Šta je najvažnija politička zaostavština prvog demokratski izabranog premijera? Koliko na njegovom primeru može naučiti vlada koja dolazi posle naprednjaka

Nije Đinđić sam mogao da transformiše Srbiju. Rečenica koja kaže “s njim bi bilo drugačije, a sada je sve gotovo” jednostavno je defetistička. Ako toliko poštujete Zoranovo delo, uradite ono što bi on uradio – borite se sada, verujte u sebe i nemojte da posrnete i odustanete

Prošle godine je delovalo da bi neki delovi tužilaštva i pravosuđa mogli da se probude baš kao što su studenti tražili na početku svoje pobune. Režim nije sedeo skrštenih ruku i sada želi da ih sve koji su “digli glavu” eliminiše na “zakonit način”, ali i da spreči da se naprednjački velikaši pojave pred sudom
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve