
Izbori 2026.
Čistilište na izborima: Dačić, Đilas, Jovanović idu u istoriju
Osim Studentske liste koja je ubedljivo pobedila, i Ujedinjene Srbije nijedna druga lista nije se ni približila parlamentu, osim manjinskih
Po ostapbenderovskom principu "ideje moje, benzin vaš" Helsinški odbor je bez pitanja preuzeo tekstove iz "Vremena" i uz pomoć novca nemačke fondacije "Hajnrih Bel" izdao knjigu od 258 stranica. Kao što nas nisu ništa pitali, siguran sam da ni "Hajnriha Bela" nisu obavestili o kršenju dobrih običaja zbog čega bi se u Nemačkoj išlo i na sud
U maniru lošeg kafedžije koji najavi Lepu Brenu, a onda peva njegova svastika, i Helsinški odbor za ljudska prava zakazao je u beogradskom Medija centru tribinu s ovakvim naslovom i podnaslovom:
Javna debata „Tačka razlaza“
Ponedeljak 3. februar, od 16.00 do 20.00
Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji organizuje javnu debatu povodom polemike vođene na stranicama lista „Vreme“ od 1. avgusta do 21. novembra 2002. godine. Uvodničari: Sonja Biserko, Olja Milosavljević, Olga Popović–Obradović, Srđa Popović i Pavel Domonji. Simultani prevod.
U zakazano vreme otkrilo se da je naslov tribine „Nacionalizam danas“ ali je podnaslov ostao gotovo isti; uvodničari su na broju (pet komada) a povlašćenima je podeljena i knjiga Tačka razlaza (tiraž 500 komada), u kojoj je objavljena u celini polemika iz „Vremena“, uz predgovor i pogovor.
Za sebe priznajem da sam došao da slušam – Lepu Brenu, odnosno da vidim kako izgleda tribina o polemici u „Vremenu“ o kojoj niko iz „Vremena“ nije bio obavešten niti pozvan da učestvuje u njoj.
Moja znatiželja bila je pojačana telefonskim pozivima prijatelja i nekih beogradskih redakcija. Mogao sam s njima samo da podelim čuđenje oko ovakve jednostranosti i uzdržao sam se od komentara unapred. To se pokazalo kao pametno: niko od pet uvodničara nije se bavio „Vremenom“, već egzorcizmom društvene pojave, nacionalizma, oko čijeg obima i uticaja može da se raspravlja i podugo i potanko.
Kad se javio prvi diskutant sa željom da govori o neočetništvu, napustio sam tribinu, kao i većina novinara navučenih najavom tribine, tako da sam loš svedok o zbivanjima u preostala tri sata.
Postoji tu, ipak, nekoliko stvari koje zavređuju pažnju. Prva je svojatanje polemike u „Vremenu“ od strane Helsinškog odbora. Po ostapbenderovskom principu „ideje moje, benzin vaš“ oni su bez pitanja i bez formalne saglasnosti „Vremena“ preuzeli tekstove iz nedeljnika i uz pomoć novca nemačke fondacije „Hajnrih Bel“ izdali knjigu od 258 stranica. Kao što nas nisu ništa pitali, siguran sam da ni „Hajnriha Bela“ nisu obavestili o kršenju dobrih običaja zbog čega bi se u Nemačkoj išlo i na sud.
Ali, ima neke koristi i od toga. Ovo svojatanje pokazalo je Srđi Popoviću, zagovorniku teze da redakcija i saradnici „Vremena“ polemišu s čitaocima „Vremena“, da stvar stoji obrnuto. Odnosno, s čitaocima „Vremena“ i nekima od saradnika polemisali su članovi i saradnici Helsinškog odbora i njihovog glasila „Helsinška povelja“, neki zbog ideje a neki zbog odbrane lika i dela predsednice.
I poslednje i ne najmanje važno: kakve veze s temom „Nacionalizam danas“ ima „Vreme“. Ako je otkos ove nevladine organizacije toliko širok, savetujem im da budu oprezni: uskoro će početi uzajamno da se ujedaju.

Osim Studentske liste koja je ubedljivo pobedila, i Ujedinjene Srbije nijedna druga lista nije se ni približila parlamentu, osim manjinskih

Zašto između prevaziđenog režima i promena ne postoji ništa treće? Na šta režim misli kada kaže da brani Srbiju? Zbog čega je nesalomiv Studentski pokret? Ko ima znanje i pravo iskustvo, a ko vođu bez dana radnog staža van politike? I zašto studenti pobeđuju

Posle gotovo dve godine protesta, stotina prepešačenih kilometara, hapšenja, progona i nezabeležene društvene mobilizacije, Srbija izlazi na izbore koji bi mogli da označe kraj jedne političke epohe. Sociološkinja Marija Babović kaže za “Vreme” da nada u promene nije bila toliko velika još od 5. oktobra 2000. godine, ali upozorava i na opasnost da se, ukoliko promene izostanu, zemlja suoči sa još tvrđim autoritarnim režimom

Njihovo jedino oružje sada su mediji koje kontrolišu: kao, mi nemamo program, što nije istina; kao, mi ćemo izdati nacionalni interes, što nije istina. Jedan od argumenata im je i to da se plašimo da izađemo na debatu sa Vučićem. Oni ne razumeju da im je to kazna. To je kazna Aleksandru Vučiću, koji je 14 godina vodio isključivo monolog. Četrnaest godina on nikome nije omogućio nikakvu vrstu dijaloga, a sada bi da bude nagrađen ili pomilovan mogućnošću da s nama razgovara. E pa, neće moći. To što je posejao sada žanje

Ovi izbori nisu izbori o članstvu Srbije u Evropskoj uniji, Kosovu i Metohiji, gej brakovima, poreskoj politici ili bilo kom drugom pojedinačnom političkom pitanju. Iako stranke na marginama političke moći pokušavaju da nametnu ove teme, u središtu predstojećeg političkog izbora nalazi se mnogo jednostavnija dilema: promena ili očuvanje postojećeg poretka. Već duže od godinu dana, istraživanja pokazuju da je to osnovna dilema koja se nalazi na glasačkom listiću
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve