

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju
Po ostapbenderovskom principu "ideje moje, benzin vaš" Helsinški odbor je bez pitanja preuzeo tekstove iz "Vremena" i uz pomoć novca nemačke fondacije "Hajnrih Bel" izdao knjigu od 258 stranica. Kao što nas nisu ništa pitali, siguran sam da ni "Hajnriha Bela" nisu obavestili o kršenju dobrih običaja zbog čega bi se u Nemačkoj išlo i na sud
U maniru lošeg kafedžije koji najavi Lepu Brenu, a onda peva njegova svastika, i Helsinški odbor za ljudska prava zakazao je u beogradskom Medija centru tribinu s ovakvim naslovom i podnaslovom:
Javna debata „Tačka razlaza“
Ponedeljak 3. februar, od 16.00 do 20.00
Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji organizuje javnu debatu povodom polemike vođene na stranicama lista „Vreme“ od 1. avgusta do 21. novembra 2002. godine. Uvodničari: Sonja Biserko, Olja Milosavljević, Olga Popović–Obradović, Srđa Popović i Pavel Domonji. Simultani prevod.
U zakazano vreme otkrilo se da je naslov tribine „Nacionalizam danas“ ali je podnaslov ostao gotovo isti; uvodničari su na broju (pet komada) a povlašćenima je podeljena i knjiga Tačka razlaza (tiraž 500 komada), u kojoj je objavljena u celini polemika iz „Vremena“, uz predgovor i pogovor.
Za sebe priznajem da sam došao da slušam – Lepu Brenu, odnosno da vidim kako izgleda tribina o polemici u „Vremenu“ o kojoj niko iz „Vremena“ nije bio obavešten niti pozvan da učestvuje u njoj.
Moja znatiželja bila je pojačana telefonskim pozivima prijatelja i nekih beogradskih redakcija. Mogao sam s njima samo da podelim čuđenje oko ovakve jednostranosti i uzdržao sam se od komentara unapred. To se pokazalo kao pametno: niko od pet uvodničara nije se bavio „Vremenom“, već egzorcizmom društvene pojave, nacionalizma, oko čijeg obima i uticaja može da se raspravlja i podugo i potanko.
Kad se javio prvi diskutant sa željom da govori o neočetništvu, napustio sam tribinu, kao i većina novinara navučenih najavom tribine, tako da sam loš svedok o zbivanjima u preostala tri sata.
Postoji tu, ipak, nekoliko stvari koje zavređuju pažnju. Prva je svojatanje polemike u „Vremenu“ od strane Helsinškog odbora. Po ostapbenderovskom principu „ideje moje, benzin vaš“ oni su bez pitanja i bez formalne saglasnosti „Vremena“ preuzeli tekstove iz nedeljnika i uz pomoć novca nemačke fondacije „Hajnrih Bel“ izdali knjigu od 258 stranica. Kao što nas nisu ništa pitali, siguran sam da ni „Hajnriha Bela“ nisu obavestili o kršenju dobrih običaja zbog čega bi se u Nemačkoj išlo i na sud.
Ali, ima neke koristi i od toga. Ovo svojatanje pokazalo je Srđi Popoviću, zagovorniku teze da redakcija i saradnici „Vremena“ polemišu s čitaocima „Vremena“, da stvar stoji obrnuto. Odnosno, s čitaocima „Vremena“ i nekima od saradnika polemisali su članovi i saradnici Helsinškog odbora i njihovog glasila „Helsinška povelja“, neki zbog ideje a neki zbog odbrane lika i dela predsednice.
I poslednje i ne najmanje važno: kakve veze s temom „Nacionalizam danas“ ima „Vreme“. Ako je otkos ove nevladine organizacije toliko širok, savetujem im da budu oprezni: uskoro će početi uzajamno da se ujedaju.


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve