Obračun na Arizoni

Nedjeljno je poslijepodne u kavani Faraon. To je naizgled nešto bolja građevina u odnosu na ostalih 3000. Parkiralište služi za WC.

Nakon obavljanja nužde u uglu parkirališta, onako s nogu, pedesetpetogodišnjak Matija Mišić naručuje svoj treći konjak, lupa šakom o stol i glasno psuje „međunarodnu zajednicu“ koja mu, kako on kaže, želi oduzeti djedovinu – zemlju na kojoj se nalazi i Faraon.

Mišić nije jedini koji je bijesan. Još deset jednako pijanih i ljutih zemljoposjednika koji se svakodnevno sakupljaju u Faraonu sjedi za stolom, poput kakvog sudskog vijeća, klimaju glavom i udaraju šakama o stol.

Svi oni imaju zemlju ili iznajmljuju kioske na tržnici, koja bi se početkom maja trebala početi pretvarati u najluksuzniji tržni centar u jugoistočnoj Evropi. To je ono što planira učiniti OHR, zajedno s brčanskim vlastima, a pod okriljem talijansko-bosanskog partnerstva, sa ili bez suradnje s lokalnim zemljoposjednicima.

Njima je plan predstavljen kao američki koncept „urbane obnove“ po kojemu vlasti mogu uzeti vlasnička prava zbog „općeg dobra“.

Iako strance smatraju glavnim krivcima, poslovni ljudi sa tržnice imaju i lokalnog krivca, to je zamjenik gradonačelnika Distrikta Brčko koji je vodio glavnu riječ na javnoj licitaciji za projekt, na kojoj su pobjedili partneri iz Italprojekta.

MODEL REINTEGRACIJE: Posljednjih šest godina OHR i snage za primjenu međunarodnog prava smatraju Distrikt Brčko, a osobito tržnicu „Arizona“, posebnim izazovom.

Rastuća tržnica sa svojim „sumnjivim“ aktivnostima predstavljala je jedno od rijetkih sigurnih mjesta za Bošnjake, Hrvate i Srbe, na kojemu se mogu sastati i poslovati. Uspjeh ove tržnice naveo je OHR da je proglasi modelom za reintegraciju čitave Bosne, pa čak i ostatka Balkana na kojemu je rat u bivšoj Jugoslaviji ostavio tragove ogorčenja i podijeljenosti. Tržnica je, međutim, zbog nedovoljne kontrole postala i stjecište organiziranog kriminala koji je pomagao krijumčarenje i trgovinu seksualnim robljem. Bezakonje je dostiglo vrhunac 2001. kada OHR i snage za primjenu međunarodnog prava više nisu mogle zanemarivati priče o SFOR-ovim vojnicima koji posjećuju bordele na tržnici. Bilo je čak i priča o visokim međunarodnim službenicima koji su sudjelovali u trgovini seksualnim robljem.

Veliki početak za Italprojekt, koji se treba dogoditi u junu, nije samo još jedan u nizu međunarodnih razvojnih projekata. Pošto se IPTF ove jeseni povlači iz Bosne, a i druge međunarodne snage smanjuju svoje aktivnosti, uspjeh OHR-ovog modela za sjeveroistočnu Bosnu može ovisiti od toga koliko će uspjeha imati ovaj projekt u protjerivanju organiziranog kriminala sa tržnice „Arizona“.

Sjedište Italprojekta nalazi se na posljednjem katu nove poslovne zgrade u središtu Brčkog.

Alesandro Luketa, regionalni direktor Italprojekta koji predstavlja talijanske partnere, sjedio je za konferencijskim stolom u uredu od zelenog mramora koji je dizajnirao i napravio njihov lokalni partner Jovica Stevanović.

Luketa je priznao da je bio nervozan kada je raspravljao o projektu u vrijeme kada se u skupštini Distrikta Brčko očekivalo junsko glasanje o detaljnom planu razvoja izloženom ispod stakla na konferencijskom stolu. Projekt će biti izgrađen na zemljištu koje je u vlasništvu Distrikta, ali i na zemlji koja je u privatnom vlasništvu, a koja se nalazi s druge strane ceste.

Plan je prikazivao široke zelene ulice na mjestu na kojem se danas nalazi tržnica sa svojim prašnjavim cestama posutima šljunkom. Na mjestu bespravno izgrađenih kioska nalaze se izlozi prodavaonica koji bi se sasvim dobro uklopili i u Luketin rodni grad Veneciju, u Italiji.

Luketa je naglasio da je ugovor koji su partneri potpisali prošlog decembra sa vladom Distrikta Brčko, i pod nadzorom OHR-a, jasno prenio u nadležnost vlade sva pitanja u vezi sa zemljovlasničkim pravima i raščišćavanjem nelegalnih aktivnosti na tržnici.

Sa stanovišta partnera to je bila strogo poslovna nagodba, rekao je Luketa. Svatko je bio dobrodošao da potpiše dogovor s Italprojektom i sudjeluje u radu nove tržnice. Ni OHR ni vlada Distrikta nisu partnerima dali bilo kakve upute da izbjegavaju sklapanje poslova s bilo kojim od ozloglašenijih biznismena sa tržnice „Arizona“. „Nitko mi nije rekao da pitam odakle dolazi novac“, rekao je Luketa u vezi s poslovima koje su partneri dosad sklopili s vlasnicima lokala na tržnici.

Jovica Stevanović, lokalni partner i građevinski inženjer koji je kreirao projekat, također je rekao da partneri nisu provjeravali pozadinu potencijalnih klijenata za prodaju ili zakup novih trgovačkih radnji.

Stevanović je upitan da li je Italprojekt posjetio jedan od vlasnika barova na tržnici, dobro poznati vlasnik bordela osumnjičen da se bavi organizovanim kriminalom. U stvari, rekao je Stevanović, vlasnik bara poznatog kao javna kuća došao je u njihov ured samo tjedan dana ranije da potpiše ugovor za dvije prodavaonice na novoj tržnici. Stevanović je izjavio kako mu je vlasnik bara rekao da bi došao ranije, ali da su ga tek sad pustili iz zatvora.

Prijetnja preduzetnika koji su na staroj tržnici poslovali mimo zakona, a koji se i sami uključuju u ovaj reprezentativni projekt međunarodne zajednice, upravo je ono što OHR ne želi čuti.

„Mi apsolutno ne želimo da vidimo situaciju u kojoj bi se na tržnici „Arizona“ nastavile odvijati nelegalne radnje“, rekao je vidno iznenađeni Majkl Montgomeri, šef Odjeljenja za ekonomska pitanja Kancelarije OHR-a za Distrikt Brčko, kada mu je tokom intervjua s timom novinara rečeno za Italprojektov posao s vlasnikom bara.

TRGOVAČKI POTICAJI: Unatoč ozloglašenoj reputaciji, svoj život u onome što se na početku činilo kao jedna nevjerovatna balkanska priča tržnica je započela sasvim bezazleno.

Nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma, žestoke etničke i nacionalne mržnje koje su podstakle rat u bivšoj Jugoslaviji nestale su na jednom raskršću u sjeveroistočnoj Bosni na kome je IFOR postavio svoju bazu.

„Na mjestu koje je danas poznato kao tržnica „Arizona“ bilo je IFOR-ovo sastajalište na drugoj strani ceste“, rekla je Suzana Pejčić, glasnogovornica Ureda OHR-a za Distrikt Brčko. To je bila jedna sigurna lokacija tako da je i samo lokalno stanovništvo počelo razmjenjivati krave i ostalu robu.“

Na njivama na kojima su poljoprivrednici prije rata uzgajali pšenicu, 1996. godine Bošnjaci, Hrvati i Srbi prvi put su se sreli bez oružja.

„Morali smo vjerovati jedni drugima“, rekao je Tomo Tomšić, sedamdesetogodišnji vlasnik dijela zemljišta na kome se nalazi tržnica. „Da nismo trgovali jedni sa drugima, umrli bismo od gladi, a bilo je lakše baviti se švercom nego orati njivu.“

Pored prašnjave magistralne ceste Županja–Tuzla, ljudi su bez ikakvih radnih ili građevinskih dozvola izgradili parkirališta i restorane, otvorili bordele i prodavnice, te prodavali cigarete, stoku ili žene podjednako uspješno kao i deterdžente, keramičke pločice ili čokoladu.

OHR nije upravljao tržnicom, ali nije ni bio protiv ovih znakova zbližavanja, prvih od početka rata.

„Podsticala se trgovina“, rekao je timu novinara krajem maja Majkl Montgomeri, aktuelni šef Odjeljenja za ekonomska pitanja Ureda OHR-a za Distrikt Brčko. „Jedan od načina da se krene naprijed u poslijeratnim godinama bio je da se posao koristi kao temelj. Da se poslužim jednim američkim izrazom – trgovina je bila u svačijem interesu.“

Neočekivani uspjeh tržnice, kao i neophodnost jamstva povezanosti dvaju dijelova Republike Srpske, uvjerili su OHR da stvori Distrikt Brčko kojim bi upravljala tripartitna vlada.

Nakon tri godine jedva osjetne pravne kontrole i prikupljanja poreza pod hrvatskom općinskom administracijom, 1999. godine nova vlast Distrikta Brčko na tržnicu je poslala policiju i porezne službenike.

Za one koji su na tržnici ostvarivali veliki profit novi distrikt predstavljao je početak kraja njihovih dana neobuzdanog prosperiteta.

„Živjeli smo bolje dok nije bilo Distrikta“, rekao je s uzdahom Luka Stjepanović, trgovac ćilimima, jednog vrućeg majskog poslijepodneva na tržnici.

Bilo je to vrijeme kada su se balkanska pravila poštovala više nego zapadnjačka.

„Nismo plaćali poreze, nismo vodili knjige, a radnici su dobijali gotov novac“, rekao je Stjepanović.

„UPROPAŠTENA PODRUČJA„: Do kraja 2001. godine vlasti su izdale 1624 dozvole za kioske na tržnici, a gotovo pet miliona KM slilo se u budžet Distrikta.

Ali, veći dio tog novca može se pripisati nedozvoljenom bogaćenju i ubiranju profita od raznih sumnjivih aktivnosti na samoj tržnici, uključujući i prostituciju.

Kako bi uklonio tu nelegalnu i kriminalnu stranu tržnice koja se inače mogla pohvaliti cvjetajućom ekonomijom, OHR i IPTF su u oktobru 2000. počeli preduzimati oštrije mjere.

Prošle godine međunarodna policija je zatvorila 19 bordela, a inspektori su zabranili rad ugostiteljima i trgovcima koji, kako kažu u vladi Distrikta, nisu imali važeće radne dozvole koje treba izdati administracija distrikta.

No, lokalna kriminalistička policija tvrdi kako zatvaranja bordela nimalo nisu doprinijela kontroli organizacija koje stoje iza njih, a koje se ujedno bave organiziranim kriminalom.

Moguće je, međutim, da bi OHR-ova ideja o projektu ponovnog razvoja mogla postići taj cilj tako što će obespraviti kriminalne organizacije na tržnici.

To je američka ideja, stara koliko i „rekonstrukcija starih dijelova grada“ koja je provedena u gradovima sjeveroistoka SAD tokom ‘60-ih. Područja s visokom stopom kriminala vlada službeno proglašava „upropaštenima“ i koristi se tom jezičkom odrednicom kako bi oduzela zemljište od privatnih vlasnika i ponovo izgradila područje.

Zahtjevi privatnih vlasnika zemljišta na području tržnice bili su prva briga Ivice Santovca, jednog od Italprojektovih lokalnih partnera.

„OHR mi je rekao da će zahtjevi privatnih vlasnika biti riješeni putem eksproprijacije“, rekao je Santovac timu novinara u svome uredu koji se nalazi u jednom od čvršćih objekata na tržnici „Arizona“. „Rekli su mi da su svi gradovi na svijetu izgrađeni na taj način.“

Luketa, lokalni direktor iz Santovčevog talijanskog partnera, naglasio je da je Italprojektov ugovor u potpunosti legalan i odobren je bez i jednog glasa protiv u Skupštini Distrikta Brčko. Luketa se složio s mnogim gunđavim privatnim vlasnicima sa tržnice koji tvrde da je projektni ugovor, koji je Italprojekt osvojio na javnoj licitaciji prošlog novembra, „dobar posao“ za partnere.

Prema uvjetima ugovora, koji je potpisan na 20 godina, u razdoblju od 17 godina Italprojekt će dobiti 100 odsto prihoda od zakupa ili komunalnih usluga. Za uzvrat, partneri će izgraditi 143.000 m² novih prodavaonica i skladišta kojima će raspolagati, odnosno koje će moći prodati. Partneri će također izgraditi cestovnu, električnu i ostalu infrastrukturu, kojom će nakon isteka ugovora raspolagati Distrikt.

Montgomeri, šef Odjeljenja za ekonomska pitanja Kancelarije OHR-a za Distrikt Brčko, vjeruje da je Italprojekt dobra nagodba za svakoga.

„Naposlijetku će Italprojekt nadoknaditi svoju investiciju kroz iznajmljivanje i prodaju prodavaonica, a mi za uzvrat imamo projekt koji plaća za infrastrukturu tržnice“, rekao je Montgomeri. „Postojeća radna mjesta na tržnici biće zadržana i stvoriće se još radnih mjesta, a porezi od registriranih lokala ići će vlastima Distrikta Brčko.“

Prema riječima zemljoposjednika, nije u potpunosti jasno tko će točno izvući korist od tog „dobrog posla“ jer im nikada nije rečeno tko je talijanski partner kojega predstavlja Luketa. Luketa će samo reći da su mu partneri industrijalci s područja Venecije.

Ni OHR možda ne zna njihov identitet. „Nisam u mogućnosti u ovome trenutku odgovoriti na to pitanje“, rekao je Montgomeri tokom jednog razgovora.

Italprojektov ugovor nalaže da svi postojeći vlasnici prodavaonica, pa čak i privatni zemljoposjednici na tržnici „Arizona“ koji su ubirali zakupnine od nelegalnih prodavaonica, moraju dobiti ugovor od graditelja kako bi ostali u poslu.

Prema riječima vlasnika prodavaonica, visine zakupnina, od 280 do 1200 KM za radnju od 15 četvornih metara, nisu podnošljive. Ali, povećanja cijena će, prema riječima partnera, novim vlasnicima dovesti sanitarne čvorove i legalno poslovanje.

Vlada Distrikta očekuje da će projekt dovesti do poslovnih žrtava na onom dijelu zemljišta tržnice čiji je vlasnik vlada Distrikta, sa zapadne strane ceste Županja–Tuzla.

„Stara tržnica ‘Arizona’ polako nestaje“, rekao je Ismet Dedejić, šef Odjela za urbanizam, prostorno uređenje i privatizaciju Distrikta Brčko. „Od 3500 trgovaca koji sada na njoj rade ostaće možda 1000 njih. Ostali će naći neki drugi posao.“

Ali, privatni vlasnici zemlje sa zapadne strane ceste vjeruju da Italprojekt i Distrikt takođe očekuju da će oni nestati.

To uključuje i grupu ljudi okupljenih u Faraonu od kojih je većina naslijedila zemlju koja je ranije imala poljoprivrednu namjenu. Slučajno pojavljivanje tržnice za njih je bila iznenadna sreća. Neki su se okušali u otvaranju noćnih barova ili motela za prostituciju, drugi su se zadovoljili izdavanjem prodavaonica u zakup i naplaćivanjem parkiranja.

Ugovor daje Italprojektu sva prava za izgradnju na zemljištu tržnice „Arizona“, uključujući i privatno zemljište, efikasno lišavajući privatne zemljoposjednike njihovih prava na tu zemlju.

„Ja nisam obrazovan čovjek, možda sam nešto krivo shvatio“, rekao je Niko Tomić, jedan od zemljoposjednika, u Faraonu. „Ali, mislio sam da je u kapitalizmu privatno vlasništvo od najveće važnosti.“

Italprojekt je, prema riječima Stevanovića, jednog od partnera u ovoj firmi i kreatora ovog projekta, pokušao postići sporazum s privatnim zemljoposjednicima. Ali, oni su došli u Italprojekt sa svojim planovima za posebnu tržnicu na privatnom zemljištu.

108. BRIGADA: To nije ono što su Distrikt ili OHR zamislili, rekao je Luketa. Biće samo jedna tržnica, kao što je i predviđeno ugovorom, dodao je.

„Mi ne moramo da postižemo sporazum ni s kim“, rekao je Luketa.

Advokat Jozo Anđić, koji zastupa Tomića, Mišića i ostale koji su se okupili u Faraonu, rekao je da su vlasnici zemljišta bili u uredima Italprojekta nekoliko puta kako bi pregovarali o poslu, ali kad god su pristali platiti, cijena bi bila povećana.

„To im je zemljište donijelo mnogo novca i sad su spremni platiti koliko god je potrebno za legalizaciju svojih objekata“, rekao je Anđić.

Luketa i Stevanović kažu da vlasnici zemljišta imaju problema da se naviknu na visoke cijene vođenja legalnog biznisa nakon godina i godina rada mimo zakona.

Ali, ima i nekih poslovnih ljudi sa tržnice koji su uspjeli dogovoriti posao s Italprojektom.

Organizacija ratnih veterana HVO-a (Hrvatsko vijeće obrane) 108. brigada uopće ne posjeduje zemlju na tržnici, ali su zadovoljni Italprojektom, kaže Niko Marić, direktor kompanije „Posavina 108“, koju je osnovala ta organizacija.

„Kada je Italprojekt pobijedio na licitaciji, zaprijetio sam gradonačelniku Kisiću“, rekao je Marić. „Rekao sam mu da će mu moji vojnici je…ti mater ako dozvoli strancima da nam uzmu zemlju. Ugovor koji smo potpisali veoma je povoljan za nas, mnogo povoljniji nego za privatne zemljoposjednike.“

Gradonačelnik Kisić je potvrdio da mu je Marić prijetio, ali dodaje da tu prijetnju nije uzeo za ozbiljno.

Ali, pregovori su bili dovoljno ozbiljni da 108. brigada, koja se bespravno uselila na dio tržnice koji je u vlasništvu Distrikta i na njoj bespravno izgradila objekte, sada ima ozbiljnog udjela na novoj tržnici.

Marić je pokazao Italprojektov ugovor u kome se partnerstvo obavezuje da će Brigadi plaćati 10.000 KM mjesečno u razdoblju od dvije godine kako bi nadoknadila izgubljene zakupnine od Brigadinih bespravno izgrađenih objekata. Marić je rekao da je Italprojekt obećao kako će nakon toga dozvoliti Brigadi da upravlja jednim dijelom nove tržnice.

Luketa je objasnio kako je poslovni dogovor ove brigade primjer dobre volje koji pokazuje dokle je partnerstvo spremno da ide kako bi pokušalo da uključi svakoga u novu tržnicu.

Luketa je rekao da su on i Stevanović radili 15 sati dnevno kako bi započeli razvoj nove tržnice. Te duge dane vrućega i sparnoga ljeta proveo je u Brčkom umjesto u svom domu na moru u Veneciji, rekao je Luketa, koji napominje da nije zaplašen prošlošću tržnice „Arizona“ i da je siguran u njezinu budućnost.

„Uvjeravam vas da ćete naša lica ovdje viđati slijedećih 20 godina, koliko traje ovaj ugovor“, rekao je Luketa klimajući glavom svom lokalnom partneru Stevanoviću.

U međuvremenu, u restoranu Faraon prijetnje privatnih zemljoposjednika dovele su do usijane atmosfere i budi se sjećanje na dane kada je na tržnici „Arizona“ bilo kao na Divljem zapadu.

„Neću im dati svoju zemlju i braniću je životom ako je potrebno!“, viknuo je Matija Misić, ne obrativši se nikome naročito.

Svi prisutni u kafiću klimnuše glavom.