
Šumovi u vlasti
Ružić na protestu 15. marta u Beogradu: Idem, kako ne idem
„Idem, kako ne idem. Idem po Beogradu, mogu slobodno da šetam gde hoću", izjavio je funkcioner SPS-a Branko Ružić
Aleksandar Vučić je iz Ohrida morao da se vrati sa nekakvom pobedom iako je u realnosti nema. Zato govori šta je odbio i prećutkuje da je ono na šta je pristao pravosnažno i bez njegovog potpisa. Inače, javnost je Vučićev potpis do sada viđala samo na pismima penzionerima i na nekim zaključcima Vlade Srbije u vreme dok je bio njen predsednik od 2014. do 2017.
“Moja reč vredi više od njihovih sto potpisa”, ponavljao je Vučić godinama unazad kada je hteo da pokaže kako on ne laže, drži reč i ostalo iz te njegove TV novele. Danas mu jedino veruje ekstremna desnica; Zavetnici, Dverjani, Narodnjaci i Nacionalne demokrate kada sa ulice, društvenih mreža i TV ekrana (onih koji su im dostupni) poručuju da je u pitanju čin veleizdaje, traže ne samo da se odbaci prihvaćeno, nego i da se Vučić povuče i da se ide na nove izbore.
Na kraju, odjekuje ono što se čulo od onog koji je u Srbiji najglasniji: “Nisam priznao, nisam potpisao”. Javnost je to čula već u subotu uveče 18. marta sa terase Titove vile na Ohridskom jezeru, kao i dan ranije iz Sremske Mitrovice. Iste reči orile su se dan docnije iz televizora u najnovijem specijalnom obraćanju naciji.
U ta tri “odricanja” svela se čitava priča i sva suština “kosovskog problema”. Nestale su priče o barikadama, ugroženosti naroda, otimanju zemlje, prisvajanju “kulturnog blaga”. Osim toga, ko se danas više seća mosta na Ibru, Gazovda i svih ostalih ranijih odricanja od 2012. godine?
“A šta jesi prihvatio iako potpisao nisi”, moglo bi da se pita Aleksandra Vučića, predsednika Srbije i samoproglašenog jedinog pregovarača u ime države Srbije kada bi bila dozvoljena pitanja koja nisu unapred naručena?
On bi verovatno odgovorio: Priština mora da formira Zajednicu srpskih opština ili Zajednicu opština u kojima su Srbi većina, a ona je, prema interpretaciji za lokalnu upotrebu, gotovo sama po sebi srpska država, maltene novo Kosovo i Metohija.
Svih ovih deset godina otkad Vučić pregovara, priča da nema predaje i da će ići do pobede: nekad je izdaleka govorilo da bi podela bila pobeda, a sada je pobeda formiranje entieta koji je za Prištinu u ravni etnički povezanih opština dok ga Beograd vidi kao entitet sa elementima državnosti.
Ono što je jasno svima jeste da nema povratka Kosova pod ingerencije Republike Srbije. Tumačenje ZSO na način aktuelne vlasti u Beogradu samo je pokušaj da stavi nogu u vrata kako bi na neki način zadržao svoj uticaj na severu Kosova. No, problem je što država Srbija nema nikakvu politiku osim one koja omogućava Vučiću da traje na njenom vrhu.
DESNICA NA OKUPU
Ipak, sa Ohrida se moralo doći sa nekakvom pobedom iako je u realnosti nema; moralo je da se priča o tome šta smo odbili i da se prećutkuje da ono što smo prihvatili jeste pravosnažno i bez tog Vučićevog potpisa, koji je javnost do sada viđala samo na pismima penzionerima i na nekim zaključcima Vlade Srbije u vreme dok je bio njen predsednik od 2014. do 2017. godine.
“Moja reč vredi više od njihovih sto potpisa”, ponavljao je Vučić godinama unazad kada je hteo da pokaže kako on ne laže, drži reč i ostalo iz te njegove TV novele. Danas mu jedino veruje ekstremna desnica; Zavetnici, Dverjani, Narodnjaci i Nacionalne demokrate kada sa ulice, društvenih mreža i TV ekrana (onih koji su im dostupni) poručuju da je u pitanju čin veleizdaje, traže ne samo da se odbaci prihvaćeno, nego i da se Vučić povuče i da se ide na nove izbore.
Narodna stranka Vuka Jeremića, koji se vratio sa globalnog foruma u Azerbajdžanu, pokreće inicijativu za referendum i najavljuje da ako to predsednik Skupštine ne omogući – sami će skupljati potpise. A ako ni 100 hiljada potpisa ne bude dovoljno da se sprovede volja naroda i organizuje referendum, kažu da će se onda na ulici odlučivati.
Za razliku od 2019. godine, Jeremić ne poručuje Vučiću da će “da padne do Uskrsa”, već kao da sa istomišljenicima kupuje vreme: u istom trenutku kažu da “ovo mora da se zaustavi”, a onda “hajde da sačekamo, hajde da vidimo oko tih procedura”, pa možda na jesen, možda na proleće, možda na “kukovo leto” bude nešto urađeno što bi zaista uzdrmalo režim koji je ukinuo politiku i debatu u Srbiji.
Pre nego je Vučić odleteo na Ohrid, u petak 17. marta nastavio je svoju turneju obilaska Srbije. Tako je posetio Srem i završio je mitingom u Sremskoj Mitrovici, stonom gradu Branislava Nedimovića Baneta, koji se tim događajem odužio Vučiću za postavljanje na mesto prvog potpredsednika Fudbalskog saveza Srbije.
Paralelno, na dan sećanja na 17. mart 2004. godine kada je u naletu histerije i šovinizma pokušano isterivanje preostalih Srba sa Kosova i Metohije, ekstremno desna opozicija se okupila ispred Hrama Svetog Save, pa prošetala do Predsedništva Srbije i na platou ispred Spomenika ruskom caru Nikolaju održala svoj miting. Dakle, u Beogradu “nedavači Kosova”, u Sremskoj Mitrovici “veleizdajnik”: događaji koji su organizovani da bi se poredili i da bi Vučićevi botovi imali šta da stavljaju “na mreže” i govore kako je Vučić i u malenoj Mitrovici skupio mnogo više sveta nego svi ti desničari.
Vučić i njegov PR tim, njegovi stratezi, ispravno su procenili da moraju da pariraju desničarima i da im nikako ne prepuste da budu tog dana jedina tema. Ovi koji su šetali od Hrama do Nikolaja pričaju svoju priču – dole izdajnik, ne treba nam sporazum, hoćemo izbore. Da bi im pomogao oko sakupljanja što većeg broja pristalica, što je često radio i u prošlosti, Vučić i njegov tim su izlepili ceo Beograd pogrdnim i šovinističkim i uvredljivim plakatima i grafitima: “Miloš Francuz”, “Boško fašista”, “Milica lažljivica”, “Milica šljivovica” i “Zavetnica kurva”. Na protest ili moleban došlo je više hiljada ljudi: realni govore o nešto više od 5000 hiljada, organizatori su ubedili sebe da je to veći skup od onog koji je Savez za Srbiju imao u aprilu 2019. godine ispred Skupštine Srbije.
Koliko god da ih bilo i koliko god ih je zaustavljeno na dolasku u Beograd, kako se tvrdilo, očevidno nije dovoljno da ni za jotu pomeri ili promeni Vučićev status. On je mitingovao u Sremu pa je odleteo u Ohrid da se u subotu sastane na Albinom Kurtijem, Žozepom Boreljom i Miroslavom Lajčakom da probaju da se dogovore oko mape puta za sporazum koji su usvojili 28. februara u Briselu.
DAN U TITOVOJ VILI
Silan se svet novinarski sjatio u Ohrid, na stotine ekipa, mikrofona i kamera što je izuzetna reklama za naše komšije. U takvom okruženju radili su 12 sati i na koncu se dogovorili o nečemu što je postalo zvaničan dokument i bez potpisa, kako je to u danima nakon sastanka objasnio američki posrednik ambasador Gabrijel Eskobar. Jedna stranica teksta od 12 tačaka. Dakle, jedan sat za svaku od tačaka. Dokument koji je pred nama (vidi antrfile) delimično se razlikuje od onog koji je bio procureo odmah nakon dogovora u Briselu, tri nedelje ranije.
O značenju onoga što u njemu piše izasnili su se ili će se izjasniti svi koji se na bilo koji način bave Kosovom. Ono što su činjenice i što je novo jeste da to što se zove “Sporazum o putu normalizacije između Srbije i Kosova” i ovaj dodatak o načinu izvršenja – jesu pravno obavezujući dokumenti od trenuta kada su objavljeni na stranicama komisije Evropske unije. To je jasno i glasno 19. marta kasno uveče izvestio ministar EU za spoljne poslove Žozep Borelj.
Veteran evropske diplomatije i španske politike ipak nije bilo brži od “našeg čoveka” koji se prvi pojavio pred TV ekipama. Pre nego što će se pohvaliti svojim rezultatom, Vučić je stigao da izvređa albanske kolege novinare sa Kosova nudeći se da im kupi pljeskavice. Ovaj manir nastavio se i na konferenciji za medije narednog jutra kada je prvih deset minuta govorio o tome šta je dogovoreno, a potom se bavio svojim klasičnim nastupom koji podrazumeva red pohvala na svoj račun, red uvreda na račun onih koji ga ne podržavaju, red brojeva koji govore o uspesima Srbije, red kilometara puta i deonica autoputeva koje planira da otvori ove godine i, naravno, vređanje novinara čak i onda kada postavljaju naručena pitanja.
Vučić je uspeo čak i da izgovori da nije ništa potpisao “zbog nepodnošljivog bola u desnoj ruci”, što su dobro razumeli svi koji znaju jezik ulice. Oni znaju i da izjava nije metaforična mada ga verovatno boli rejting ekstremno desnih partija – desnice.
Po rečima predsednika Srbije, ništa se posebno nije dogodilo u Ohridu. Čudio se što je tome pridata takva pažnja, ocenio ju je kao trik onih koji su sastanak organizovali da bi stvorili očekivanje, ali, eto, on se nije dao, i posle dvanaest sati razgovora dobili smo šta smo dobili, pa ćemo sada da idemo dalje, lagano, kao i do sada, bez velike sekiracije.
Interpretacija Prištine bila je nešto drugačija: Kurti, čija je taktika bila da provocira Vučića pričom o međusobnom priznanju i potpisivanju sporazuma, nije se pokazala kao posebno uspešna. Štaviše, Vučić je svojim omiljenim načinom “političkim aikidom” prihvatio ključnu reč “potpisivanje” i trošio je više od Prištine da bi pokazao da nema ništa od potpisa. Kurti je izbegao da objasni kako će da formira ZSO što mu sada svakodnevno govoreu. Naime, pokušava da se sa tim problemom izbori tako da ne naljuti Zapad, a da ipak ostane dosledan svojoj ideji da ona ne bude formirana.
• Ovaj Aneks čini sastavni deo Sporazuma.
• Kosovo i Srbija se u potpunosti posvećuju tome da ispoštuju sve članove Sporazuma i ovog Aneksa, i da primene svako svoje obaveze koje proističu iz Sporazuma i Aneksa, na svrsishodan način i u dobroj volji.
• Strane primaju k znanju da će Sporazum i Aneks za implementaciju postati sastavni delovi procesa pristupanja EU Kosova i procesa pristupanja EU Srbije. Strane primaju k znanju da će, odmah posle usvajanja Sporazuma i ovog Aneksa, EU posrednik započeti proces izmena i dopuna odrednica Poglavlja 35 za Srbiju, koje će odslikavati nove obaveze Srbije, koje proističu iz Sporazuma i ovog Aneksa. Agenda Specijalne grupe Kosova za normalizaciju će, isto tako, odslikavati nove obaveze Kosova, koje proizilaze iz Sporazuma i ovog Aneksa.
• Strane su saglasne da potvrde Deklaraciju o nestalim licima onako kako je pregovarano u Dijalogu uz posredstvo EU, kao hitno pitanje.
• Da bi primenilo član 7, Kosovo odmah pokreće pregovore u okviru Dijaloga uz posredovanje EU o uspostavljanju konkretnih dogovora i garancija kako bi se obezbedio adekvatan nivo samoupravljanja za srpsku zajednicu na Kosovu, u skladu sa relevantnim prethodnim sporazumima iz Dijaloga, kako je odredio EU posrednik.
• Strane su saglasne da osnuju Zajednički odbor za praćenje, kojim predsedava EU, u roku od 30 dana. Primenu svih odredbi će obezbediti i nadgledati Zajednički odbor za praćenje.
• Da bi se primenio član 9, EU će organizovati donatorsku konferenciju u roku od 150 dana, kako bi se uspostavio paket investicione i finansijske pomoći za Kosovo i Srbiju. Nikakva raspodela sredstava se neće dogodili pre nego što EU odredi da su sve odredbe Sporazuma u potpunosti ispunjene.
• Kosovo i Srbija su saglasni da će svi članovi biti primenjeni nezavisno jedan od drugog.
• Redosled stavova ovog Aneksa ne dovodi u pitanje redosled njihovog sprovođenja.
• Kosovo i Srbija su saglasni da ne blokiraju primenu bilo kog člana.
• Svi razgovori u vezi sa sprovođenjem Sporazuma odvijaće se u okviru Dijaloga uz posredovanje EU.
• Kosovo i Srbija priznaju da svaki neuspeh da ispoštuju svoje obaveze iz Sporazuma, ovog Aneksa ili prethodnih sporazuma iz Dijaloga može imati direktne negativne posledice po njihove procese pristupanja EU i po finansijsku pomoć koju primaju od EU.
Tekst je deo projekta “Unapređenje demokratije u Srbiji”, koji nedeljnik “Vreme” realizuje uz podršku američke Nacionalne zadužbine za demokratiju (NED). Projekat “Podsticanje javne debate o stanju demokratije” finansira NED. Ovaj tekst, celokupan sadržaj i izneti stavovi su isključiva odgovornost nedeljnika “Vreme” i ni na koji način ne odražavaju stavove i mišljenja NED-a.
„Idem, kako ne idem. Idem po Beogradu, mogu slobodno da šetam gde hoću", izjavio je funkcioner SPS-a Branko Ružić
U saopštenju SSP-a navodi se da vlast Aleksandra Vučića planira politički obračun sa opozicijom, koristeći optužbe za terorizam i rušenje ustavnog poretka
Nema nikakve sumnje da će skup biti izuzetno veliki, govori se o stotinama hiljada ljudi. Nije to nerealna prognoza, bez obzira na kampanju zastrašivanja koju režim vodi poslednjih dana i bez obzira na eventualnu blokadu puteva ka Beogradu koju, kako se tvrdi u delu javnosti, režim planira za subotu. Crta je saopštila da je tokom protekle nedelje u Srbiji održano najmanje 410 mitinga. Skoro da nema mesta, pa čak ni sela u kojem građani javno ne pokazuju, bar na neki način, snažan revolt. Ogromna energija će se sliti u glavni grad na protest koji je unapred proglašen za ključni event, posle kojeg ništa više neće biti isto. Sa ovim da posle 15. marta neće biti isto začudo se slažu i demonstranti-građani i Vučić
Kad sve ovo prođe, unuci nam neće verovati da su se – kada je Srbija vraćala dostojanstvo i slobodu – pojavile mlade osobe koje nije bilo sramota da otvoreno istupe i kažu kako ne podržavaju svoje pobunjene kolege jer ih ne zanima vladavina prava i zahtevi da se otkriju krivci za smrt 15 osoba na Železničkoj stanici u Novom Sadu. Oni “samo hoće da uče”
Bivši poslanik radikala Nemanja Šarović (na slici) oduševljava mase svojim reporterskim poduhvatima. I kaže da mu je uglavnom žao naroda koji intervjuiše na Vučićevim mitinzima
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve