Šta bi onda trebalo da budu ekonomski prioriteti nove vlade? Prvi bi bio program za smanjenje nezaposlenosti među mladima. Drugo bi bilo smanjenje korupcije. Treći značajan korak bi trebalo da bude kampanja, preko sredstava informisanja, koja bi ova dva cilja ekonomske politike približila građanima i tako jasno profilisala novu vladu
Šta je najpreče što bi nova vlada trebalo da uradi?
Prvi cilj svake korporacije je da pravi novac, a glavno pravilo svake vlade jeste da odlomi veliko parče tog novca i podeli ga ostalima, rekao je jedan od najbogatijih ljudi na svetu Leri Elison, osnivač i direktor softverskog giganta „Orakl“. Drugi Amerikanac Pi Džej O’Rurk, pisac, satiričar i novinar, reče pak da je dati novac i moć vladi isto što i pubertetlijama dati viski i ključeve od auta. Zato je, valjda, jednu od poslednjih svojih knjiga naslovio Ne glasaj – To samo ohrabruje kopilad.
Ipak, u Srbiji će se glasati i nova vlada će se već nekako – sračunati. Šta je to što bi trebalo da bude najpreči posao za Nemanjinu, bez obzira na to ko će tamo sedeti? „Vreme“ nije htelo da traži odgovor na ovo pitanje među političarima, analitičarima i svima onima za koje bismo mogli posumnjati da promovišu neku od ponuđenih političkih opcija. Opredelili smo se, ovog puta, da pitamo one ljude koji poseduju ozbiljan intelektualni i profesionalni kredibilitet i nisu lično zainteresovani za bilo kakvu korist od predizbornog javnog nastupa.
Nova vlada će se, od samog početka svog mandata, naći u veoma nezavidnoj situaciji. Za razliku od „novih revolucionarnih“ ili „novih demokratskih“ vlada, kao sto je bila Đinđićeva, ova nova vlada, ma ko da je bude formirao, neće moći da krivicu prebacuje samo na svoje prethodnike. Razlog za to je što je i Cvetkovićeva, kao i ova nova vlada, limitirana u onome šta može da uradi s nepovoljnom ekonomskom situacijom u zemljama koje su najveći sprski trgovinski i investicioni partneri. Dokle god kriza u Evropskoj uniji traje, veoma je uzak manevarski prostor bilo kojoj vladi da načini ekonomski korak napred koji bi građani zaista i osetili.
Ovo na prvi pogled izgleda kao defetistička poruka, ali verujem da ona jednostavno odražava realnost. Da li, pak, to znači da nije uopšte važno kako će se vlada postaviti u svojoj ekonomskoj politici? Svakako da ne. Pogrešna politika može međunarodne loše „vetrove“ da učini još nepovoljnijim za Srbiju. Šta bi onda trebalo da budu ekonomski prioriteti nove vlade?
TRI PRIORITETA: Branko Milanović
Mislim da bi se trebalo koncentrisati na tri. Prvi bi bio program za smanjenje nezaposlenosti među mladima. Problem visoke opšte nezaposlenosti, i naročito visoke nezaposlenosti među mladima, jeste problem koji postoji već dve ili tri generacije. Sadašnje vreme nije idealno da se počne njegovo rešavanje. Ali, izbora nema: sa daljim povećanjem nezaposlenosti među mladima, Srbija gubi još jednu generaciju sa dugoročnim posledicama na političku stabilnost i ekonomsku budućnost zemlje. Bez obzira na teške međunarodne okolnosti, vlada bi morala da donese ozbiljan program, sa jasnim ciljevima – recimo, smanjenje stope nezaposlenosti za pet procenata u roku od tri godine. Da li bi instrumenti da se to postigne bili smanjenje poreza za novozaposlene, povećana fleksibilnost tržišta rada – prevremene penzije ili bilo kakva druga kombinacija mera, ostaje na vladi i njenim stručnim telima da odluče. Ali, čini mi se da ima malo sumnje da je ovo najpreči zadatak.
Drugo bi bilo smanjenje korupcije. Ovaj zadatak je povezan sa prvim — smanjenjem nezaposlenosti — jer je često nepotrebna i nejasna regulativa uzrok i jednog i drugog. Smanjenje korupcije bi trebalo postići uređivanjem i simplifikacijom zakona i ekonomskih pravila, kao i jako brzim procesuiranjem onih koji su već optuženi za ekonomske prestupe. Mislim da Srbiji nije potrebno da ide na velike i spektakularne procese, kao što je proces protiv Julije Timošenko u Ukrajini, jer bi takvi procesi polarizovali javnost i politizovali sudstvo (bez obzira na, recimo, časne namere vlade). Mnogo više se dobija „raščišćavajem“ korupcionih slučajeva koji se po sudovima povlače već godinama, nego eventualnim politizovanim procesima protiv tajkuna.
Treći značajan korak bi trebalo da bude kampanja, preko sredstava informisanja, koja bi ova dva cilja ekonomske politike približila građanima i tako jasno profilisala novu vladu. To ne znači kampanju sloganima ili upotrebom marketinških kuća, jer su građani na takve trikove već oguglali i prema njima su s pravom skeptični. „Kampanja“ bi trebalo da se ogleda u direktnom obraćanju građanima i objašnjenju onoga što se želi postići. Setimo se samo primera Ante Markovića i Dragoslava Avramovića koji su, u najtežim ekonomskim okolnostima, svojim stavom, znanjem i optimizmom, uspeli da smanje apatiju i cinizam među građanima i postanu politički popularni. Značaj ovakvih „kampanja“, naročito u prvih 100 dana nove vlade, ne treba potcenjivati, jer one daju jasni signal onoga što vlada želi da radi. Jedan od problema Cvetkovićeve vlade bio je upravo manjak takvih jasno profilisanih poruka; zato je često izgledalo da vlada ništa ne radi, iako to nije bilo tačno.
Autor je ekonomista i gostujući profesor na Univerzitetu „Karlos III“ u Madridu
foto: m. milenkovićVLADA MORA DA KAŽE ŠTA SU ŽELJE, A ŠTA MOGUĆNOSTI: Vladica Cvetković
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Ljudi se osvešćuju, ohrabruju i udružuju. Tako ujedinjeni možemo sve. Ceo ovaj proces je značajno lekovit za celo društvo, sada svi učimo šta možemo zajedno kada su nam iste bazične vrednosti. Mislim da su i studenti mnogo toga naučili, dosta su iskustveno osetili i na svojoj koži, a, iskreno, i mi “stariji” učimo od njih. Za razliku od mnogih, mislim da je dobro što sve ovo duže traje, jer bi nagle, brže promene verovatno bile i kratkotrajne
Vladajuća partija je kampanju u Zaječaru i Kosjeriću vodila kao u centru Beograda – pravila je mala naselja od šatora, pekla prasiće i jariće, mesila hlebove, točila rakiju i sokove i delila dnevnice. Vučić je kampanju pretvorio u proizvodnu delatnost gde postoji tačna računica koliko “košta” glas, a kako je u mogućnosti da sam određuje način na koji će se trošiti javni novac, bukvalno mu ništa nije skupo. Protiv ovoga stoje građani koji su odlučili da se ne boje, da prihvate socijalni rizik, neki i po cenu da izgube posao. Da li na ova dva mala ogledna polja može da se vidi promena o kojoj se govori i u koju se veruje
Studenti su, kada su izašli sa objedinjujućim, za neke dugo očekivanim zahtevom za vanrednim parlamentarnim izborima – pogodili u metu. Ovaj zahtev je očigledno za naprednjake preveliki izazov, oni i njihovi partneri ne znaju šta bi sa tim, što se najviše vidi po njihovim konfuznim izjavama – tipa: može da bude, ali ne mora da znači, samo da tetki odnesem lek pa ću razmisliti. Pogodili su studenti Vučića i tamo gde ga najviše boli, i to dvared uzastopno: prvo tvrdnjom da je “nenadležna institucija”, a sada i da je postao “kukavica”. Ne sme da raspiše izbore, kojima svako malo preti već 13 godina i koje raspisuje kad mu se ćefne, uvek siguran u pobedu
Presek nedelje je sledeći: imamo nadvlačenje dveju suprotstavljenih struja. Jedna želi da se oslobodi talačke krize u kojoj je drži druga. Prva strana želi izbore. Druga nikome ne ostavlja izbor. Suština je u razlici: vladajuća klika želi da sve ostane isto, a građani – da sve bude drugačije. U tom smislu, studenti i građani su na neki način već pobedili: više ništa nije isto i nikada neće biti isto
Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije
Dok se čuo huk pobunjenih ljudi sa ulice, nestali su bahatost i bezobrazluk naprednjačkih zastupnika, a kad je buka prošla – nastavili su po starom. Naše pretnje da ćemo izaći iz procesa, a i ni naše žalbe domaćoj javnosti i međunarodnim posmatračima, ne utiču mnogo na naprednjačku mašineriju da posustane u lažima i prevarama, i zato se rešenje za vraćanje ponovljenog procesa u zakonske okvire samo nameće: da se studenti i pobunjeni građani ponovo vrate tamo gde će ih čuti i vlast i Evropa
Petorica režimskih batinaša pretukla su studenta Pravnog fakulteta u Beogradu Petra Živkovića. Dok od slučaja Miloša Pavlovića vlast pravi politički cirkus, policija je u noći između ponedeljka i utorka odbila da primi prijavu za premlaćivanje Živkovića
Svako ko proda glas, postaje kmet na Vučićevoj latifundiji. Svako ko ćuti na kapuljaško nasilje, pristaje i na pravo prve bračne noći naprednjačkih velmoža. Možemo i moramo bolje od toga
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!