Retko koji gradonačelnik je u skladu sa proklamovanim principima štednje u kriznoj 2009. primao manju platu od one iz polukrizne 2008. godine, i ona nije padala ispod magične cifre od hiljadu evra
Gradonačelnici u Srbiji u proseku su ove godine primali sto hiljada dinara mesečno, ili 1085 evra, u rasponu od 900 do 1500 evra, što su, prema dostavljenim podacima, bile njihove neto zarade sa uključenim minulim radom. Ovo pokazuju podaci nedavno realizovanog projekta „Istraživanje rada lokalnih samouprava“, Centra za istraživačko novinarstvo NUNS-a (www.cins.org.rs), koji je obuhvatio prikupljanje javnih i skrivenih podataka o radu lokalnih samouprava u Srbiji.
Tako Saša Vučinić, kadar subotičkih demokrata i u prošlom mandatu predsednik Skupštine grada, prima zvanično najveću gradonačelničku platu u Srbiji od tačno 137.893,92 dinara, ili oko 1500 evra. Da bi on obavljao posao prvog čoveka grada, svaki Subotičanin simbolično mesečno treba da izdvoji 1,20 dinara od poreskog novca za neto platu Vučiniću. Gradonačelnik Subotice objašnjava da je platu nasledio od prethodnika a da, bez obzira na predočene podatke, za sebe tvrdi da je i dalje najškrtiji gradonačelnik Subotice do sada i da zaposleni u upravi to od prvog dana znaju.
„Priča da imam veliku platu ide od septembra prošle godine, a od tada se nije povećavala. Za posao koji obavljam i odgovornost koju imam, mislim da je plata zadovoljavajuća“, izjavio je Vučinić, kada je gledajući u rezultate istraživanja posumnjao da su drugi gradonačelnici malo „ulepšali“ svoje zvanične zarade. Kako je to moguće, govori primer iz Niša, gde gradonačelnik Miloš Simonović, prema zvaničnom odgovoru gradske uprave Niša, prima tek 85.652,52 dinara, uz napomenu da postoji „mogućnost korekcije do 30 odsto na osnovu odluke Administrativnog odbora, a u skladu sa Pravilnikom o platama izabranih i postavljenih lica u organima i službama Grada Niša“. Iz toga sledi da je moguće da Simović primi i 111.348,00 dinara mesečno, ali pošto uvid u kopiju obračunske liste gradonačelnika Niša nismo dobili, ne možemo sa sigurnošću da tvrdimo da plata nije i veća. Odmah za Vučinićem je Miroljub Stojčić, gradonačelnik Vranja, sa mesečnom platom od 130.277,48 dinara, ili 1400 evra. Za njegovu neto platu Vranjanci mesečno treba da izdvoje čak 1,49 dinara, što budžet ovoga grada, koji je gotovo tri puta manji od budžeta grada Subotice, teško može da podnese.
Treći na listi je Igor Pavličić, gradonačelnik Novog Sada, takođe demokrata, sa mesečnom platom od 127.545,00 dinara, kome je nedavno budžetski inspektor Ministarstva finansija našao da ima nezakonito uvećan koeficijent (na 11,50), što je više od zakonskog maksimuma (9,40), koliko ima predsednik Narodne skupštine! Novosađani za svog gradonačelnika po glavi izdvajaju 0,43 dinara budžetskog novca, ali Pavličićev kabinet ovih dana nije želeo da komentariše ni rešenje budžetskog inspektora, kao ni zaradu gradonačelnika.
Četvrti na ovoj top-listi je Mileta Mihajlov, gradonačelnik Zrenjanina, ponovo demokrata, koji mesečno prima 123.373,88 dinara (1327 evra), dok Zrenjaninci izdvajaju po 0,93 dinara. I, na petom mestu je Simonović iz Niša sa 1197 evra, sa uračunatim dodatkom od 30 odsto. Na dnu lestvice zarada nalaze se plate Desimira Pavlovića, gradonačelnika Kruševca, koji mesečno zarađuje 84.119,00, i Vidoja Petrovića, gradonačelnika Loznice, sa zaradom od 85.652,00.
Đorđe Padejski, Centar za istraživačko novinarstvo NUNS-a
Gradonačelničke plate
Među najplaćenijim gradonačelnicima u Srbiji nalaze se četvorica iz DS-a i jedan iz SPS-a: 1. Saša Vučinić (DS) Subotica – 1483 evra, 2. Miroljub Stojčić (SPS) Vranje – 1400 evra, 3. Igor Pavličić (DS) Novi Sad – 1371 evro, 4. Mileta Mihajlov (DS) Zrenjanin – 1327 evra i 5. Miloš Simonović (DS) Niš – 1197 evra.
Plate predsednika SG
Predsednici skupština gradova po pravilu imaju nešto niže zarade od gradonačelnika, ali Jene Maglai (SVM), predsednik Skupštine grada Subotice, ne zaostaje mnogo za Vučinićem, jer je njegova plata za samo desetak hiljada dinara manja i iznosi 120.381,33 dinara. Vranjanski predsednik skupštine Slobodan Stamenković je, kao i njegov gradonačelnik, na drugom mestu, s platom od 113.575,24 dinara, dok je Zrenjaninac Aleksandar Marton (LSV) sa platom od 113.575,24 dinara zauzeo treće mesto. Četvrti je Aleksandar Jovanović (LSV), predsednik Skupštine Novog Sada sa platom od 112.239,87, a peti somborski spiker Nemanja Delić (DS) sa platom od 110.000,00 dinara.
Skoro svi iznosi su osnovice sa minulim radom na koje se po zakonu može dodati još poneka hiljada za rad na državni praznik, dežurstvo, prekovremeni ili noćni rad, a nije nepoznato da se funkcioneri finansiraju i uzimanjem dnevnica za službena putovanja u zemlji i inostranstvu. Prema podacima za 2008. godinu iz završnih računa gradova, Niš je potrošio najviše na dnevnice u zemlji (3.794.534,74 dinara), što znači da su prosečno svakog dana u Nišu bile isplaćivane dnevnice u iznosu od oko 13.000 dinara. Iza Niša su Leskovac sa potrošenih 3,6 miliona dinara na domaće dnevnice, i Čačak sa 3,1 milion dinara. Opština Bor, grad Zrenjanin i grad Beograd potrošili su najviše prošle godine u Srbiji na dnevnice za inostranstvo. U Boru je u dinarima isplaćeno 1.783.381,00 za dnevnice u inostranstvu, ili prosečno svakog radnog dana preko šest hiljada dinara na ime deviznih dnevnica, dok je Zrenjanin potrošio 1,7 miliona, a grad Beograd 1,4 miliona dinara. Po pravilu, najveći deo novca od dnevnica završio je u rukama gradonačelnika i predsednika skupština.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Otkako su počeli investicioni ciklusi javnost se navukla na trošenje miliona i milijardi evra kao na normalnu pojavu. Šta znači kad se milioni izliju u mozak? Da li je 12 miliona evra prevelika suma za obrenovačku pijacu, a 17 miliona evra za ulepšavanje Kalenića gumna? Lako je prevariti lakoverne. Bagatelizacija evra i dolara posledica je aljkavog i nipodaštavajućeg odnosa prema dinaru kao nacionalnoj valuti. Zlatno doba donosi i zlatne bonuse
Triler uživo. Slučaj “Jovanjica” postao je luđi od TV serije koja se emitovala u vreme Koluvijinog hapšenja. Sudski postupci “Jovanjica Jedan” i “Dva” postali su objedinjeni. To znači da će se od sada za proizvodnju droge – marihuane i skanka – zajedno suditi osamnaestorici optuženih. Šta će Srbija pre dočekati: presudu za Jovanjicu ili legalizaciju kanabisa? S tolikim brojem optuženih, suđenje može da traje “odavde do večnosti”
Šta ako je način na koji se jedno društvo odnosi prema ubijenoj bebi Danki Ilić, zapravo način na koji se odnosi prema sebi? To onda povlači pitanje – a prema kome imamo milosti i čije dostojanstvo čuvamo ako to ne možemo da pružimo ni ubijenom detetu
Kako je moguće da je sporazume teže sprovesti nego postići? Analitički se može samo reći da je to rezultat nedovoljnog pritiska Zapada, nepostojanja političke volje zvaničnog Beograda i zvanične Prištine, ali možda je i metodologija prevaziđena. Ovakva stagnacija ne daje rezultate, tako da i nema velikih očekivanja od dijaloga koji je i Beogradu i Prištini jedan od glavnih uslova za nastavak evropskih integracija
Šta posle posle junskih izbora? Na tu temu za “Vreme” govore opozicioni stranački akteri s obe strane “modre reke”. Dakle, lider stranke “Srce” Zdravko Ponoš, predsednik Pokreta slobodnih građana Pavle Grbović, potpredsednik Narodnog pokreta Srbije Borislav Novaković i politički analitičar Dejan Bursać. Inače, “Srce” je bojkotovalo beogradske izbore, ali ne i izbore u nekim drugim lokalnim sredinama, dok su PSG i NPS delovi takozvane borbene, odnosno opozicije koja je odlučila da izađe na junske izbore
Još prošle godine je bilo upozorenja o naprednjačkim planovima da polovinu, ako ne i veći deo Futoškog parka pretvore u turističko-poslovno-ugostiteljski centar. Da li će sve biti hotel i kancelarijski prostor, kako se navodi u novom planu, ili možda i tržni centar, videćemo. Poznavaoci prilika tipuju da će tu biti svakako i tržnog centra, pa će ljudi moći da šopinguju u parku posle ljuljanja dece, ako preostane još koja ljuljaška
Pristao je da bude režimska maskota, da svakom prilikom istakne doprinos predsednika države, da mu bude pri ruci za slikanje, da mu se nađe na spiskovima podrške... I sve je bio sličniji naprednjačkim funkcionerima, da bi se nakon slabih rezultata u Nemačkoj u potpunosti pretvorio u bahatog i samoljubivog naprednjaka, koji ne podnosi kritiku, niti pomišlja na samokritiku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!