
Novi broj „Vremena“
O čemu bi razgovarao čovek koji ne razgovara?
Da bi uopšte imao pravo da pozove na dijalog, Vučić mora da odgovori na pitanje zašto je dosad gušio i onemogućavao dijalog, piše „Vreme“ u novom broju
Novinar "Vremena" u teatru apsurda, "Vreme" br. 1499
Institucija Zaštitnika građana ne polemiše u javnosti sa pritužiocima koji su nakon obraćanja ovoj instituciji iskazali nezadovoljstvo njenim radom. Zbog tekstova Momira Turudića u kojima se na uvredljiv način pominje rad ove institucije, ali i moje lično ime, primoran sam da reagujem na ovaj način i odgovorim na tvrdnje iznete u njegovim tekstovima.
Kako bi javnost na potpun, a pre svega istinit način, bila upoznata sa postupanjem Zaštitnika građana u slučaju Momira Turudića, neophodno je za početak u tekstu „Novinar ‘Vremena’ u teatru apsurda“ od 26. septembra 2019. u listu „Vreme“ razdvojiti događaje koji su se stvarno odigrali od fikcija koje provejavaju tekstom – onih delova u kojima se novinar Turudić ne drži činjenica i stvarnih događaja.
Pravni zastupnik Beogradskog centra za ljudska prava uputio je u ime Momira Turudića pritužbu Zaštitniku građana, ukazujući da je došlo do povrede prava na slobodu i bezbednost ličnosti i prava na nepovredivost fizičkog i psihičkog integriteta Momira Turudića u Policijskoj stanici Stari grad, navodeći samo Turudićevu verziju događaja, koju nisu potkrepili nikakvim dokazima. Nakon što sam pažljivo razmotrio sadržaj pritužbe i izjašnjenja Ministarstva unutrašnjih poslova, pozvao sam Momira Turudića da i u razgovoru sa mnom podrobno ispriča događaj u prostoriji za zadržavanje u navedenoj policijskoj stanici. Tražio sam dodatna izjašnjenja MUP-a i ponovo sam otvorio predmet zato što sam hteo još jednom da ispitam da li su u obzir uzete sve činjenice. Međutim, po dobijenim izjašnjenjima nije se moglo utvrditi da li je u policijskoj stanici Momir Turudić bio izložen nedostojanstvenom i nečovečnom postupanju policijskih službenika, jer za to nije bilo materijalnih dokaza, a izjave policijskih službenika bile su upravo suprotne. Utvrdio sam da je bilo propusta u radu i da procedure nisu bile u skladu sa zakonom, o čemu sam obavestio nadležne i tražio da ubuduće koriguju svoj rad. I to su činjenice.
Zaštitnik građana završava svoje postupanje upućivanjem preporuka kontrolisanom organu, na osnovu činjenica potkrepljenim dokazima, dok sve ostalo spada u domen subjektivnog doživljaja pritužioca. Preporuke koje stručna služba Zaštitnika građana upućuje organima javne vlasti moraju biti zasnovane na utvrđenom činjeničnom stanju. Ukoliko su tvrdnje državnog organa suprotne od onih koje iznosi pritužilac i nema dokaza koji upućuju da je došlo do povrede prava građanina, Zaštitnik građana ih ne može utvrditi, kao što ne može utvrditi da je došlo do propusta u radu organa. Neshvatanje funkcije i metodologije rada Zaštitnika građana može dovesti do nerealnih očekivanja građana koji nam se pritužuju, a na stranu da bi u slučaju kada imaju pravne zastupnike, o tome trebalo oni da ih izveste. Upravo se to nije desilo u slučaju Momira Turudića.
Sve ostalo što stoji u tekstu, počev od izmišljenih delova razgovora tokom našeg susreta, do rekla-kazala priča o mom besu koji je, navodno, izazvan tekstovima Momira Turudića, te pretećim telefonskim pozivima i pritiscima koje doživljavam opet zbog tekstova Momira Turudića, nije se dogodilo i plod su njegove mašte. U namere objavljivanja ovih neistina ne želim da ulazim.
Pozdravljam kritički odnos javnosti prema radu institucije kojom rukovodim, kroz suočavanje argumenata koje doprinose jačanju Zaštitnika građana i zaštiti i unapređenju ljudskih prava u Srbiji. Iznošenje paušalnih ocena i neistina o radu institucije Zaštitnika građana, kompromitovanje mog dosadašnjeg rada kroz izmišljanje događaja smatram zlonamernim i nedopustivim u javnom dijalogu, čija je suština u odgovornosti za izgovorenu reč i elementarno poštovanje sagovornika.
Da bi uopšte imao pravo da pozove na dijalog, Vučić mora da odgovori na pitanje zašto je dosad gušio i onemogućavao dijalog, piše „Vreme“ u novom broju
Da bi uopšte imao pravo da pozove na dijalog, Vučić mora da odgovori na pitanje zašto je dosad gušio i onemogućavao dijalog. Zašto je jedan deo medijske scene, onaj koji nazivamo nezavisnim, izložio satanizaciji, a onaj drugi podjarmio i od njega napravio oružje za zastrašivanje? Zašto je svaki parlament, od republičkog do opštinskog, danas poprište za verbalne i fizičke obračune
“U državi za koju njen predsednik uporno tvrdi da je država blagostanja penzioneri, naročito oni s nižim penzijama, pretvoreni su u grupu pogodnih glasača”, kaže antropolog Miloš Matić. “Ta (zlo)upotreba se zasniva na redovnosti primanja penzija kao insigniji sigurne egzistencije, iako ta egzistencija zapravo podrazumeva nizak nivo kvaliteta života. A sigurnost je ono što je ljudima uvek potrebno. Sa starošću potreba za sigurnošću preovladava”
“Zemlje koje vodi Evropska narodna partija često zažmure kada je reč o njihovom partijskom prijatelju Vučiću. Pored toga, Evropska unija ima ekonomske interese u Srbiji, koje mnogi evropski lideri ne žele da ugroze”, kaže Andreas Šider, dodajući da nije optimističan da će ta briselska zavesa ćutanja o autokratizaciji Srbije uskoro pasti
Dok polovinom juna nije objavljeno da je Dragan Šolak odlukom BC Partners smenjen s operativnih funkcija, delovalo je da je u United Group-i sve po starom. Otvoreno je pitanje – da li je ovo uvod u prodaju medija i ako jeste, kome se prodaju? Da li će uređivačka politika biti slobodna? Te jednostavne odgovore i dalje čekamo od BC Partners
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve