
Izbori 2026.
Čistilište na izborima: Dačić, Đilas, Jovanović idu u istoriju
Osim Studentske liste koja je ubedljivo pobedila, i Ujedinjene Srbije nijedna druga lista nije se ni približila parlamentu, osim manjinskih
Novinar "Vremena" u teatru apsurda, "Vreme" br. 1499
Institucija Zaštitnika građana ne polemiše u javnosti sa pritužiocima koji su nakon obraćanja ovoj instituciji iskazali nezadovoljstvo njenim radom. Zbog tekstova Momira Turudića u kojima se na uvredljiv način pominje rad ove institucije, ali i moje lično ime, primoran sam da reagujem na ovaj način i odgovorim na tvrdnje iznete u njegovim tekstovima.
Kako bi javnost na potpun, a pre svega istinit način, bila upoznata sa postupanjem Zaštitnika građana u slučaju Momira Turudića, neophodno je za početak u tekstu „Novinar ‘Vremena’ u teatru apsurda“ od 26. septembra 2019. u listu „Vreme“ razdvojiti događaje koji su se stvarno odigrali od fikcija koje provejavaju tekstom – onih delova u kojima se novinar Turudić ne drži činjenica i stvarnih događaja.
Pravni zastupnik Beogradskog centra za ljudska prava uputio je u ime Momira Turudića pritužbu Zaštitniku građana, ukazujući da je došlo do povrede prava na slobodu i bezbednost ličnosti i prava na nepovredivost fizičkog i psihičkog integriteta Momira Turudića u Policijskoj stanici Stari grad, navodeći samo Turudićevu verziju događaja, koju nisu potkrepili nikakvim dokazima. Nakon što sam pažljivo razmotrio sadržaj pritužbe i izjašnjenja Ministarstva unutrašnjih poslova, pozvao sam Momira Turudića da i u razgovoru sa mnom podrobno ispriča događaj u prostoriji za zadržavanje u navedenoj policijskoj stanici. Tražio sam dodatna izjašnjenja MUP-a i ponovo sam otvorio predmet zato što sam hteo još jednom da ispitam da li su u obzir uzete sve činjenice. Međutim, po dobijenim izjašnjenjima nije se moglo utvrditi da li je u policijskoj stanici Momir Turudić bio izložen nedostojanstvenom i nečovečnom postupanju policijskih službenika, jer za to nije bilo materijalnih dokaza, a izjave policijskih službenika bile su upravo suprotne. Utvrdio sam da je bilo propusta u radu i da procedure nisu bile u skladu sa zakonom, o čemu sam obavestio nadležne i tražio da ubuduće koriguju svoj rad. I to su činjenice.
Zaštitnik građana završava svoje postupanje upućivanjem preporuka kontrolisanom organu, na osnovu činjenica potkrepljenim dokazima, dok sve ostalo spada u domen subjektivnog doživljaja pritužioca. Preporuke koje stručna služba Zaštitnika građana upućuje organima javne vlasti moraju biti zasnovane na utvrđenom činjeničnom stanju. Ukoliko su tvrdnje državnog organa suprotne od onih koje iznosi pritužilac i nema dokaza koji upućuju da je došlo do povrede prava građanina, Zaštitnik građana ih ne može utvrditi, kao što ne može utvrditi da je došlo do propusta u radu organa. Neshvatanje funkcije i metodologije rada Zaštitnika građana može dovesti do nerealnih očekivanja građana koji nam se pritužuju, a na stranu da bi u slučaju kada imaju pravne zastupnike, o tome trebalo oni da ih izveste. Upravo se to nije desilo u slučaju Momira Turudića.
Sve ostalo što stoji u tekstu, počev od izmišljenih delova razgovora tokom našeg susreta, do rekla-kazala priča o mom besu koji je, navodno, izazvan tekstovima Momira Turudića, te pretećim telefonskim pozivima i pritiscima koje doživljavam opet zbog tekstova Momira Turudića, nije se dogodilo i plod su njegove mašte. U namere objavljivanja ovih neistina ne želim da ulazim.
Pozdravljam kritički odnos javnosti prema radu institucije kojom rukovodim, kroz suočavanje argumenata koje doprinose jačanju Zaštitnika građana i zaštiti i unapređenju ljudskih prava u Srbiji. Iznošenje paušalnih ocena i neistina o radu institucije Zaštitnika građana, kompromitovanje mog dosadašnjeg rada kroz izmišljanje događaja smatram zlonamernim i nedopustivim u javnom dijalogu, čija je suština u odgovornosti za izgovorenu reč i elementarno poštovanje sagovornika.

Osim Studentske liste koja je ubedljivo pobedila, i Ujedinjene Srbije nijedna druga lista nije se ni približila parlamentu, osim manjinskih

Zašto između prevaziđenog režima i promena ne postoji ništa treće? Na šta režim misli kada kaže da brani Srbiju? Zbog čega je nesalomiv Studentski pokret? Ko ima znanje i pravo iskustvo, a ko vođu bez dana radnog staža van politike? I zašto studenti pobeđuju

Posle gotovo dve godine protesta, stotina prepešačenih kilometara, hapšenja, progona i nezabeležene društvene mobilizacije, Srbija izlazi na izbore koji bi mogli da označe kraj jedne političke epohe. Sociološkinja Marija Babović kaže za “Vreme” da nada u promene nije bila toliko velika još od 5. oktobra 2000. godine, ali upozorava i na opasnost da se, ukoliko promene izostanu, zemlja suoči sa još tvrđim autoritarnim režimom

Njihovo jedino oružje sada su mediji koje kontrolišu: kao, mi nemamo program, što nije istina; kao, mi ćemo izdati nacionalni interes, što nije istina. Jedan od argumenata im je i to da se plašimo da izađemo na debatu sa Vučićem. Oni ne razumeju da im je to kazna. To je kazna Aleksandru Vučiću, koji je 14 godina vodio isključivo monolog. Četrnaest godina on nikome nije omogućio nikakvu vrstu dijaloga, a sada bi da bude nagrađen ili pomilovan mogućnošću da s nama razgovara. E pa, neće moći. To što je posejao sada žanje

Ovi izbori nisu izbori o članstvu Srbije u Evropskoj uniji, Kosovu i Metohiji, gej brakovima, poreskoj politici ili bilo kom drugom pojedinačnom političkom pitanju. Iako stranke na marginama političke moći pokušavaju da nametnu ove teme, u središtu predstojećeg političkog izbora nalazi se mnogo jednostavnija dilema: promena ili očuvanje postojećeg poretka. Već duže od godinu dana, istraživanja pokazuju da je to osnovna dilema koja se nalazi na glasačkom listiću
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve