
Novi broj „Vremena“
Rat oko KK Partizan: Između režima i navijača
Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan

Energija iz obnovljivih izvora
Elektroprivreda Srbije isplatila je u prošloj godini skoro 217 miliona evra za struju proizvedenu iz obnovljivih izvora, a više od polovine te sume isplaćeno je vlasnicima vetroparkova, dok je udeo mini-hidroelektrana povezanih sa moćnim biznismenom Nikolom Petrovićem značajno opao, otkriva Centar za istraživačko novinarstvo – CINS.
Od 113 miliona evra plaćenih za struju dobijenu iz energije vetra najviše je otišlo vetroparku Čibuk 1, podignutom u okolini Kovina, a u vlasništvu tri kompanije iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, Holandije i Nemačke. Potom vetropark Kovačica, u vlasništvu holandske firme, koji je naplatio više od 31 milion evra, a na trećem mestu po naplaćenoj struji je vetropark Košava (18,5 miliona), čiji je suvlasnik MK holding Miodraga Kostića. Energija iz biogasa koštala je državu više od 41,7 miliona evra, a među najvećim proizvođačima je domaća firma Vineks Etil, koja je od države dobila oko tri miliona evra. Nešto više od 20 miliona evra država je isplatila proizvođačima struje dobijene iz prirodnog gasa, za struju proizvedenu iz biomase i otpada dala je oko tri miliona, a za struju dobijenu iz solarnih elektrana oko 2,2 miliona evra. A za struju iz malih hidroelektrana, EPS je prošle godine isplatio 36,8 miliona evra ali, kako primećuje CINS, najveći broj MHE u vlasništvu firmi povezanih sa Nikolom Petrovićem više nije na listi državnih isplata. Petrović nije odgovarao na pozive CINS-a, a njegov poslovni partner Dragan Klisura je kratko objasnio da je do raskida sa EPS-om došlo kako se njima više ne bi bavili mediji: “Stalno je pisano da je Nikola Petrović od države dobio pare. Muka nam je od toga.”
Država Srbija u skladu sa evropskom agendom već duže od deceniju podstiče proizvodnju “čiste” energije garantovanim otkupom po višim cenama, kako bi se do 2050. godine oslobodila termoelektrana, koje danas namiruju oko 70 odsto potrošnje struje. Od ovih 30 odsto struje dobijene iz obnovljivih izvora, tri četvrtine proizvode hidroelektrane, a oko 15 odsto vetroparkovi.
Najčešća imena i prezimena
“Najčešća imena i prezimena” je nova publikacija koju je Republički zavod za statistiku (RSZ) objavio na osnovu rezultata Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova s kraja 2022. godine, i ona otkriva deset najčešćih imena i prezimena po polu i godini rođenja od državnog do opštinskog nivoa.
U Srbiji je najzastupljenije žensko ime Jelena, a za njim Milica, Marija, Dragana i Mirjana, no, osim Milice, nijedno od njih nije među deset imena koja se dobijale devojčice od 2011. do 2022. godine. Na vrhu su Dunja i Sofija, potom Milica, a onda slede Sara, Nikolina, Lena, Teodora, Anđela, Maša i Nađa. Pedesetih godina prošloga veka na prvom mestu po učestalosti bilo je ime Ljiljana, šezdesetih su dominirala imena Snežana i Vesna, sedamdesetih Biljana i Danijela, a potom je dugo najpopularnije ime bilo Jelena, da bi od polovine devedesetih do 2011. primat imalo ime Milica.
Dragan je i dalje najčešće ime u Srbiji, a za njim idu Aleksandar, Milan, Nikola i Zoran, ali, kao i kod devojčica, osim imena Nikola nijedno drugo nije među deset imena koje dobijaju dečaci u poslednje vreme. Od 2011. godine do 2022. najčešće davano muško ime je Luka, pa za njim Lazar, Stefan, Nikola, Aleksa, Vuk, Filip, Mihajlo, Pavle i Vasilije. Nakon Drugog svetskog rata najčešće su muška deca dobijala ime Slobodan, a tokom pedesetih i početkom šezdesetih dominira ime Dragan, da bi potom primat preuzelo ime Zoran, pa sedamdesetih imena Goran i Dejan. Osamdesetih su ponovo postala popularna imena Aleksandar, Milan, Ivan, Marko i Miloš, a od početka devedesetih do 2007. godine najčešće muško ime bilo je Nikola.
U gradovima gde su većina građani mađarske nacionalnosti u poslednjoj deceniji najčešća imena su Hana i Ana za devojčice, te Adam, David i Bence za dečake, a nekada su najpopularnija bila imena Eržebet i Monika, te Ištvan i Zoltan. U Novom Pazaru i drugim mestima u Sandžaku u poslednjoj deceniji ženska deca najčešće dobijaju imena Merjem, Amina i Hana, dok su nekada preovladavala imena Fatima, Ismeta i Senada, dok kod dečaka danas preovlađuju imema Ahmed, Mehmed i Hamza, dok su ranije najčešća imena bila Ismet, Emir i Senad.
Najviše stanovnika Srbije nosi prezime Jovanović, njih oko 130 hiljada, Petrovića ima blizu 100.000, Nikolića oko 90.000, a za njima slede Markovići, Đorđevići, Stojanovići, Ilići, Stankovići, Pavlovići i Popovići. Najčešće kombinacije imena i prezimena su – Dragan Jovanović (preko 2.200) i Jelena Jovanović (oko 1.900).

Nakon ptica nastradale i srne
Nakon što je početkom marta u ataru sela Nakova pronađeno više od 800 mrtvih ptica, protekle nedelje u okolini Kikinde pronađeno je 19 uginulih srna – 14 u ataru između Ruskog Sela i Banatske Topole i pet nadomak Banatskog Velikog Sela.
O uzroku uginuća srna još se ništa ne zna, dok su ptice najverovatnije otrovane poljoprivrednim pesticidima, o čemu je za naš sajt govorio Milan Ružić iz Društva za zaštitu i proučavanje ptica Srbije.
“Ono što smo nezvanično saznali jeste da su analize pokazale da nije u pitanju nekako virusno oboljenje. Analize su urađene još tokom prošle sednice na Naučnom istitutu za veterinarstvo Novi Sad i one su pokazale da životinje nisu imale niti prisustvo virusa niti da se sumnja da su uginule od njega. Znači isključujemo prirodnu okolnost – a to je bolest – i onda nam ostaje, naravno, trovanje”, izjavio je Ružić i dodao da nije ni malo lako odrediti koji je preparat u pitanju, jer i na legalnom i ilegalnom tržištu postoji ogroman broj koji je toksičan za ptice.
Od 807 mrtvih ptica pronađenih kod Nakova bilo je 434 gačca, zaštićenih lovostajem, i 373 čavke koje su zakonom zaštićena vrsta. Kako svedoče kikindski lovci, među uginulom srnećom divljači bilo je kapitalnih primeraka košuta i jelena, i nijedna životinja nije imala vidljive prostrelne niti druge rane.
Istraga će pokazati da li je nekakva bolest pokosila srne ili se i u ovom slučaju radi o (ne)ljudskom faktoru.

Košarkaška ekspanzija
Skupština regionalne košarkaške ABA lige je na zasedanju u Zagrebu donela odluku o proširenju sa 11 na 14 klubova sa pravom glasa, dok je odluka o uključivanju u takmičenje kluba iz Dubaija odložena za nedelju dana, mada je skoro izvesno da će biti pozitivno odgovoreno na ponudu iz Ujedinjenih Arapskih Emirata.
Kako prenosi Sportklub, bogati vlasnici Dubaija su ponudili ABA ligi 4,5 miliona evra za tri sezone, a čelnici klubova su zatražili dodatno preciziranje uslova i veću ponudu za prvu sezonu. Istovremeno Dubai završava pregovore sa čelnicima Evrolige i gotovo je izvesno da će se od sledeće sezone takmičiti u Evrokupu. Takmičenje u ABA ligi će im dobro doći kao priprema za nastup u elitnoj Evroligi i zato su ponudili da snose troškove gostovanja svih ekipa, da organizuje finalni turnir Superkupa ABA lige, a spominje se i da će kompanija Fly Dubai biti generalni sponzor lige.
Skupština ABA lige do utorka je brojala 11 članova (Partizan, Crvena zvezdu, FMP, Mega, Zadar, Cibona, Cedevita Olimpija, Krka, Budućnost, Mornar i Igokea), a od utorka 14, uključivanjem SC Derbija, Splita i Borca iz Čačka. Oni naredne nedelje moraju jednoglasno da izglasaju ulazak kluba iz dalekih Emirata. Ukoliko se to desi, a sva je prilika da hoće, najavljuje se proširenje lige na 16 klubova, što je prilika da još jedan klub iz Srbije, a novosadska Vojvodina je najozbiljniji kandidat, zaigra od jeseni u regionalnoj ligi.
ABA liga je kao Jadranska liga osnovana 2001. godine i okupila je klubove iz bivše Jugoslavije, ali su po specijalnoj pozivnici već u nekoliko navrata nastupali klubovi iz Izraela, Mađarske, Bugarske i Češke. Najviše titula ima Partizan, sedam, a za njim Zvezda sa jednom manje.

Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan

Najmoćniji čovek u državi, Aleksandar Vučić, potpuno je nemoćan pred Dijanom Hrkom, ožalošćenom ženom čija je pojava još ogolila čemu služi Ćacilend. To je naslovna tema novog „Vremena“

Odluka Dijane Hrke da stupi u štrajk glađu mora se posmatrati u dva konteksta, ljudskom i političkom. Sa ljudske strane, apsolutno svako ko stoji uz nju želi da prekine štrajk glađu i da sačuva zdravlje. Sa političke strane, njen potez je nešto na šta Aleksandar Vučić nema odgovor

Na početku je propagandno-bezbednosni kamp u Pionirskom parku bio mesto “studenata koji žele da uče”, a sada ga Vučić naziva “ostrvom slobode”. Ispada da vlast kreće u oslobađanje države. Od koga? Pa valjda od studenata i građana, nikog drugog

Veliki režimski poraz je i to što su građani, zajedno sa studentima, politički sazreli – bar ogromna većina njih. To se videlo se u Novom Sadu, čulo iz izjava građana i studenata. Sve je manje onih nestrpljivih koji očekuju da se nešto može tokom jedne noći ili jednog dana promeniti. Cilj je blizu, ali valja do njega još tabanati, sve sa ranjenim nogama. Oni studenti koji su sa od žuljeva krvavim čarapama umarširali u Novi Sad simbolički su pokazali da odlučnost postoji i da ih ništa ne može zaustaviti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve