Elektroprivreda Srbije isplatila je u prošloj godini skoro 217 miliona evra za struju proizvedenu iz obnovljivih izvora, a više od polovine te sume isplaćeno je vlasnicima vetroparkova, dok je udeo mini-hidroelektrana povezanih sa moćnim biznismenom Nikolom Petrovićem značajno opao, otkriva Centar za istraživačko novinarstvo – CINS.
Od 113 miliona evra plaćenih za struju dobijenu iz energije vetra najviše je otišlo vetroparku Čibuk 1, podignutom u okolini Kovina, a u vlasništvu tri kompanije iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, Holandije i Nemačke. Potom vetropark Kovačica, u vlasništvu holandske firme, koji je naplatio više od 31 milion evra, a na trećem mestu po naplaćenoj struji je vetropark Košava (18,5 miliona), čiji je suvlasnik MK holding Miodraga Kostića. Energija iz biogasa koštala je državu više od 41,7 miliona evra, a među najvećim proizvođačima je domaća firma Vineks Etil, koja je od države dobila oko tri miliona evra. Nešto više od 20 miliona evra država je isplatila proizvođačima struje dobijene iz prirodnog gasa, za struju proizvedenu iz biomase i otpada dala je oko tri miliona, a za struju dobijenu iz solarnih elektrana oko 2,2 miliona evra. A za struju iz malih hidroelektrana, EPS je prošle godine isplatio 36,8 miliona evra ali, kako primećuje CINS, najveći broj MHE u vlasništvu firmi povezanih sa Nikolom Petrovićem više nije na listi državnih isplata. Petrović nije odgovarao na pozive CINS-a, a njegov poslovni partner Dragan Klisura je kratko objasnio da je do raskida sa EPS-om došlo kako se njima više ne bi bavili mediji: “Stalno je pisano da je Nikola Petrović od države dobio pare. Muka nam je od toga.”
Država Srbija u skladu sa evropskom agendom već duže od deceniju podstiče proizvodnju “čiste” energije garantovanim otkupom po višim cenama, kako bi se do 2050. godine oslobodila termoelektrana, koje danas namiruju oko 70 odsto potrošnje struje. Od ovih 30 odsto struje dobijene iz obnovljivih izvora, tri četvrtine proizvode hidroelektrane, a oko 15 odsto vetroparkovi.
Najčešća imena i prezimena
Nekad Dragan i Jelena, danas Dunja i Luka
“Najčešća imena i prezimena” je nova publikacija koju je Republički zavod za statistiku (RSZ) objavio na osnovu rezultata Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova s kraja 2022. godine, i ona otkriva deset najčešćih imena i prezimena po polu i godini rođenja od državnog do opštinskog nivoa.
U Srbiji je najzastupljenije žensko ime Jelena, a za njim Milica, Marija, Dragana i Mirjana, no, osim Milice, nijedno od njih nije među deset imena koja se dobijale devojčice od 2011. do 2022. godine. Na vrhu su Dunja i Sofija, potom Milica, a onda slede Sara, Nikolina, Lena, Teodora, Anđela, Maša i Nađa. Pedesetih godina prošloga veka na prvom mestu po učestalosti bilo je ime Ljiljana, šezdesetih su dominirala imena Snežana i Vesna, sedamdesetih Biljana i Danijela, a potom je dugo najpopularnije ime bilo Jelena, da bi od polovine devedesetih do 2011. primat imalo ime Milica.
Dragan je i dalje najčešće ime u Srbiji, a za njim idu Aleksandar, Milan, Nikola i Zoran, ali, kao i kod devojčica, osim imena Nikola nijedno drugo nije među deset imena koje dobijaju dečaci u poslednje vreme. Od 2011. godine do 2022. najčešće davano muško ime je Luka, pa za njim Lazar, Stefan, Nikola, Aleksa, Vuk, Filip, Mihajlo, Pavle i Vasilije. Nakon Drugog svetskog rata najčešće su muška deca dobijala ime Slobodan, a tokom pedesetih i početkom šezdesetih dominira ime Dragan, da bi potom primat preuzelo ime Zoran, pa sedamdesetih imena Goran i Dejan. Osamdesetih su ponovo postala popularna imena Aleksandar, Milan, Ivan, Marko i Miloš, a od početka devedesetih do 2007. godine najčešće muško ime bilo je Nikola.
U gradovima gde su većina građani mađarske nacionalnosti u poslednjoj deceniji najčešća imena su Hana i Ana za devojčice, te Adam, David i Bence za dečake, a nekada su najpopularnija bila imena Eržebet i Monika, te Ištvan i Zoltan. U Novom Pazaru i drugim mestima u Sandžaku u poslednjoj deceniji ženska deca najčešće dobijaju imena Merjem, Amina i Hana, dok su nekada preovladavala imena Fatima, Ismeta i Senada, dok kod dečaka danas preovlađuju imema Ahmed, Mehmed i Hamza, dok su ranije najčešća imena bila Ismet, Emir i Senad.
Najviše stanovnika Srbije nosi prezime Jovanović, njih oko 130 hiljada, Petrovića ima blizu 100.000, Nikolića oko 90.000, a za njima slede Markovići, Đorđevići, Stojanovići, Ilići, Stankovići, Pavlovići i Popovići. Najčešće kombinacije imena i prezimena su – Dragan Jovanović (preko 2.200) i Jelena Jovanović (oko 1.900).
foto: pticesrbije.rs…
Nakon ptica nastradale i srne
Pomor divljači na severu Banata
Nakon što je početkom marta u ataru sela Nakova pronađeno više od 800 mrtvih ptica, protekle nedelje u okolini Kikinde pronađeno je 19 uginulih srna – 14 u ataru između Ruskog Sela i Banatske Topole i pet nadomak Banatskog Velikog Sela.
O uzroku uginuća srna još se ništa ne zna, dok su ptice najverovatnije otrovane poljoprivrednim pesticidima, o čemu je za naš sajt govorio Milan Ružić iz Društva za zaštitu i proučavanje ptica Srbije.
“Ono što smo nezvanično saznali jeste da su analize pokazale da nije u pitanju nekako virusno oboljenje. Analize su urađene još tokom prošle sednice na Naučnom istitutu za veterinarstvo Novi Sad i one su pokazale da životinje nisu imale niti prisustvo virusa niti da se sumnja da su uginule od njega. Znači isključujemo prirodnu okolnost – a to je bolest – i onda nam ostaje, naravno, trovanje”, izjavio je Ružić i dodao da nije ni malo lako odrediti koji je preparat u pitanju, jer i na legalnom i ilegalnom tržištu postoji ogroman broj koji je toksičan za ptice.
Od 807 mrtvih ptica pronađenih kod Nakova bilo je 434 gačca, zaštićenih lovostajem, i 373 čavke koje su zakonom zaštićena vrsta. Kako svedoče kikindski lovci, među uginulom srnećom divljači bilo je kapitalnih primeraka košuta i jelena, i nijedna životinja nije imala vidljive prostrelne niti druge rane.
Istraga će pokazati da li je nekakva bolest pokosila srne ili se i u ovom slučaju radi o (ne)ljudskom faktoru.
foto: dimitrije nikolić / tanjug…
Košarkaška ekspanzija
Dubai pred ABA i Evroligom
Skupština regionalne košarkaške ABA lige je na zasedanju u Zagrebu donela odluku o proširenju sa 11 na 14 klubova sa pravom glasa, dok je odluka o uključivanju u takmičenje kluba iz Dubaija odložena za nedelju dana, mada je skoro izvesno da će biti pozitivno odgovoreno na ponudu iz Ujedinjenih Arapskih Emirata.
Kako prenosi Sportklub, bogati vlasnici Dubaija su ponudili ABA ligi 4,5 miliona evra za tri sezone, a čelnici klubova su zatražili dodatno preciziranje uslova i veću ponudu za prvu sezonu. Istovremeno Dubai završava pregovore sa čelnicima Evrolige i gotovo je izvesno da će se od sledeće sezone takmičiti u Evrokupu. Takmičenje u ABA ligi će im dobro doći kao priprema za nastup u elitnoj Evroligi i zato su ponudili da snose troškove gostovanja svih ekipa, da organizuje finalni turnir Superkupa ABA lige, a spominje se i da će kompanija Fly Dubai biti generalni sponzor lige.
Skupština ABA lige do utorka je brojala 11 članova (Partizan, Crvena zvezdu, FMP, Mega, Zadar, Cibona, Cedevita Olimpija, Krka, Budućnost, Mornar i Igokea), a od utorka 14, uključivanjem SC Derbija, Splita i Borca iz Čačka. Oni naredne nedelje moraju jednoglasno da izglasaju ulazak kluba iz dalekih Emirata. Ukoliko se to desi, a sva je prilika da hoće, najavljuje se proširenje lige na 16 klubova, što je prilika da još jedan klub iz Srbije, a novosadska Vojvodina je najozbiljniji kandidat, zaigra od jeseni u regionalnoj ligi.
ABA liga je kao Jadranska liga osnovana 2001. godine i okupila je klubove iz bivše Jugoslavije, ali su po specijalnoj pozivnici već u nekoliko navrata nastupali klubovi iz Izraela, Mađarske, Bugarske i Češke. Najviše titula ima Partizan, sedam, a za njim Zvezda sa jednom manje.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Režim ne zna kud udara. To se vidi po, čak i za njegove standarde učestalim, javnim obraćanjima nepomenika. Vidi se i po tome što je pogubljen i konfuzan, a često se građanima obraća i u vidno alkoholisanom stanju. Samokontrola nikada nije bila njegova jača strana, a sada je potpuno nestala. Slabost se ogleda i u metodi borbe protiv masovnog studentskog i građanskog pokreta. Metoda se zove – majmunsko oponašanje. Njihov položaj je sve gori kako vreme odmiče. Ne samo na političkom nego i na ekonomskom planu. Plate kasne, budžetska sredstva su sve tanja
Opozicija i njoj naklonjena javnost očekuje veći angažman Evropljana kada je u pitanju srpski politički prostor, vlast takve najave koristi da argumentuje tezu o obojenoj revoluciji, ali bi sa radošću ugostila bilo koga sa te strane, posebno ako daju neke pare. Čini se da i jedna i druga strana preteruju: niti će Evropa doći da nam organizuje izbore, niti će više stizati bilo kakva lova kojom će vlast da krpi budžetske rupe nastale vanrednim korupcionaškim troškovima
Vojska Srbije nema kapacitet da izvede paradu poput nekadašnje JNA, koja je 1985. godine imala više od 300.000 pripadnika, a na poslednju paradi 9. maja te godine direktno je izvela njih 6.690. Plus prateće službe, kojih je bilo više od 4.000. Na toj paradi bila su borbena sredstva koja će se pokazati i sad, 40 godina kasnije. Reč je o tenkovima M-84, helikopterima “gazela”, avionima “orao” i “super galeb G-4”, oklopnim transporterima i kamionima. Sada će svi oni biti predstavljeni kao “modernizovana čuda” iako su im odavno istekli resursi
Glas svakog fakulteta, ali i mogućnost stavljanja veta uz obavezan intervju i prihvatanje ideološkog minimuma, deo su procesa kroz koji svaki potencijalni kandidat za “studentsku listu” mora da prođe, saznaje “Vreme”. Iako Aleksandar Vučić žali što njegov protivnik još nema lik, studenti baš strateški ne žele da vlastima i tabloidima daju mogućnost za satanizaciju izabranih ljudi
Kao sa statistima na naprednjačkim okupljanjima, predsednik Srbije nema sreće ni sa siledžijama: em ih je malo, em su sitna boranija. Da nemaju policijski kordon iza leđa, davno bi ih narod razjurio. Ovako zavise od tetošenja onih koji bi ih – da je zakona i pravde u Srbiji – morali hapsiti. Prosto rečeno, jadni su i oni, a i ovi koji ih angažuju
U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!