Elektroprivreda Srbije isplatila je u prošloj godini skoro 217 miliona evra za struju proizvedenu iz obnovljivih izvora, a više od polovine te sume isplaćeno je vlasnicima vetroparkova, dok je udeo mini-hidroelektrana povezanih sa moćnim biznismenom Nikolom Petrovićem značajno opao, otkriva Centar za istraživačko novinarstvo – CINS.
Od 113 miliona evra plaćenih za struju dobijenu iz energije vetra najviše je otišlo vetroparku Čibuk 1, podignutom u okolini Kovina, a u vlasništvu tri kompanije iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, Holandije i Nemačke. Potom vetropark Kovačica, u vlasništvu holandske firme, koji je naplatio više od 31 milion evra, a na trećem mestu po naplaćenoj struji je vetropark Košava (18,5 miliona), čiji je suvlasnik MK holding Miodraga Kostića. Energija iz biogasa koštala je državu više od 41,7 miliona evra, a među najvećim proizvođačima je domaća firma Vineks Etil, koja je od države dobila oko tri miliona evra. Nešto više od 20 miliona evra država je isplatila proizvođačima struje dobijene iz prirodnog gasa, za struju proizvedenu iz biomase i otpada dala je oko tri miliona, a za struju dobijenu iz solarnih elektrana oko 2,2 miliona evra. A za struju iz malih hidroelektrana, EPS je prošle godine isplatio 36,8 miliona evra ali, kako primećuje CINS, najveći broj MHE u vlasništvu firmi povezanih sa Nikolom Petrovićem više nije na listi državnih isplata. Petrović nije odgovarao na pozive CINS-a, a njegov poslovni partner Dragan Klisura je kratko objasnio da je do raskida sa EPS-om došlo kako se njima više ne bi bavili mediji: “Stalno je pisano da je Nikola Petrović od države dobio pare. Muka nam je od toga.”
Država Srbija u skladu sa evropskom agendom već duže od deceniju podstiče proizvodnju “čiste” energije garantovanim otkupom po višim cenama, kako bi se do 2050. godine oslobodila termoelektrana, koje danas namiruju oko 70 odsto potrošnje struje. Od ovih 30 odsto struje dobijene iz obnovljivih izvora, tri četvrtine proizvode hidroelektrane, a oko 15 odsto vetroparkovi.
Najčešća imena i prezimena
Nekad Dragan i Jelena, danas Dunja i Luka
“Najčešća imena i prezimena” je nova publikacija koju je Republički zavod za statistiku (RSZ) objavio na osnovu rezultata Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova s kraja 2022. godine, i ona otkriva deset najčešćih imena i prezimena po polu i godini rođenja od državnog do opštinskog nivoa.
U Srbiji je najzastupljenije žensko ime Jelena, a za njim Milica, Marija, Dragana i Mirjana, no, osim Milice, nijedno od njih nije među deset imena koja se dobijale devojčice od 2011. do 2022. godine. Na vrhu su Dunja i Sofija, potom Milica, a onda slede Sara, Nikolina, Lena, Teodora, Anđela, Maša i Nađa. Pedesetih godina prošloga veka na prvom mestu po učestalosti bilo je ime Ljiljana, šezdesetih su dominirala imena Snežana i Vesna, sedamdesetih Biljana i Danijela, a potom je dugo najpopularnije ime bilo Jelena, da bi od polovine devedesetih do 2011. primat imalo ime Milica.
Dragan je i dalje najčešće ime u Srbiji, a za njim idu Aleksandar, Milan, Nikola i Zoran, ali, kao i kod devojčica, osim imena Nikola nijedno drugo nije među deset imena koje dobijaju dečaci u poslednje vreme. Od 2011. godine do 2022. najčešće davano muško ime je Luka, pa za njim Lazar, Stefan, Nikola, Aleksa, Vuk, Filip, Mihajlo, Pavle i Vasilije. Nakon Drugog svetskog rata najčešće su muška deca dobijala ime Slobodan, a tokom pedesetih i početkom šezdesetih dominira ime Dragan, da bi potom primat preuzelo ime Zoran, pa sedamdesetih imena Goran i Dejan. Osamdesetih su ponovo postala popularna imena Aleksandar, Milan, Ivan, Marko i Miloš, a od početka devedesetih do 2007. godine najčešće muško ime bilo je Nikola.
U gradovima gde su većina građani mađarske nacionalnosti u poslednjoj deceniji najčešća imena su Hana i Ana za devojčice, te Adam, David i Bence za dečake, a nekada su najpopularnija bila imena Eržebet i Monika, te Ištvan i Zoltan. U Novom Pazaru i drugim mestima u Sandžaku u poslednjoj deceniji ženska deca najčešće dobijaju imena Merjem, Amina i Hana, dok su nekada preovladavala imena Fatima, Ismeta i Senada, dok kod dečaka danas preovlađuju imema Ahmed, Mehmed i Hamza, dok su ranije najčešća imena bila Ismet, Emir i Senad.
Najviše stanovnika Srbije nosi prezime Jovanović, njih oko 130 hiljada, Petrovića ima blizu 100.000, Nikolića oko 90.000, a za njima slede Markovići, Đorđevići, Stojanovići, Ilići, Stankovići, Pavlovići i Popovići. Najčešće kombinacije imena i prezimena su – Dragan Jovanović (preko 2.200) i Jelena Jovanović (oko 1.900).
foto: pticesrbije.rs…
Nakon ptica nastradale i srne
Pomor divljači na severu Banata
Nakon što je početkom marta u ataru sela Nakova pronađeno više od 800 mrtvih ptica, protekle nedelje u okolini Kikinde pronađeno je 19 uginulih srna – 14 u ataru između Ruskog Sela i Banatske Topole i pet nadomak Banatskog Velikog Sela.
O uzroku uginuća srna još se ništa ne zna, dok su ptice najverovatnije otrovane poljoprivrednim pesticidima, o čemu je za naš sajt govorio Milan Ružić iz Društva za zaštitu i proučavanje ptica Srbije.
“Ono što smo nezvanično saznali jeste da su analize pokazale da nije u pitanju nekako virusno oboljenje. Analize su urađene još tokom prošle sednice na Naučnom istitutu za veterinarstvo Novi Sad i one su pokazale da životinje nisu imale niti prisustvo virusa niti da se sumnja da su uginule od njega. Znači isključujemo prirodnu okolnost – a to je bolest – i onda nam ostaje, naravno, trovanje”, izjavio je Ružić i dodao da nije ni malo lako odrediti koji je preparat u pitanju, jer i na legalnom i ilegalnom tržištu postoji ogroman broj koji je toksičan za ptice.
Od 807 mrtvih ptica pronađenih kod Nakova bilo je 434 gačca, zaštićenih lovostajem, i 373 čavke koje su zakonom zaštićena vrsta. Kako svedoče kikindski lovci, među uginulom srnećom divljači bilo je kapitalnih primeraka košuta i jelena, i nijedna životinja nije imala vidljive prostrelne niti druge rane.
Istraga će pokazati da li je nekakva bolest pokosila srne ili se i u ovom slučaju radi o (ne)ljudskom faktoru.
foto: dimitrije nikolić / tanjug…
Košarkaška ekspanzija
Dubai pred ABA i Evroligom
Skupština regionalne košarkaške ABA lige je na zasedanju u Zagrebu donela odluku o proširenju sa 11 na 14 klubova sa pravom glasa, dok je odluka o uključivanju u takmičenje kluba iz Dubaija odložena za nedelju dana, mada je skoro izvesno da će biti pozitivno odgovoreno na ponudu iz Ujedinjenih Arapskih Emirata.
Kako prenosi Sportklub, bogati vlasnici Dubaija su ponudili ABA ligi 4,5 miliona evra za tri sezone, a čelnici klubova su zatražili dodatno preciziranje uslova i veću ponudu za prvu sezonu. Istovremeno Dubai završava pregovore sa čelnicima Evrolige i gotovo je izvesno da će se od sledeće sezone takmičiti u Evrokupu. Takmičenje u ABA ligi će im dobro doći kao priprema za nastup u elitnoj Evroligi i zato su ponudili da snose troškove gostovanja svih ekipa, da organizuje finalni turnir Superkupa ABA lige, a spominje se i da će kompanija Fly Dubai biti generalni sponzor lige.
Skupština ABA lige do utorka je brojala 11 članova (Partizan, Crvena zvezdu, FMP, Mega, Zadar, Cibona, Cedevita Olimpija, Krka, Budućnost, Mornar i Igokea), a od utorka 14, uključivanjem SC Derbija, Splita i Borca iz Čačka. Oni naredne nedelje moraju jednoglasno da izglasaju ulazak kluba iz dalekih Emirata. Ukoliko se to desi, a sva je prilika da hoće, najavljuje se proširenje lige na 16 klubova, što je prilika da još jedan klub iz Srbije, a novosadska Vojvodina je najozbiljniji kandidat, zaigra od jeseni u regionalnoj ligi.
ABA liga je kao Jadranska liga osnovana 2001. godine i okupila je klubove iz bivše Jugoslavije, ali su po specijalnoj pozivnici već u nekoliko navrata nastupali klubovi iz Izraela, Mađarske, Bugarske i Češke. Najviše titula ima Partizan, sedam, a za njim Zvezda sa jednom manje.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Čak i ako bismo ono što se u Zaječaru i Kosjeriću zbilo u nedelju nazvali pobedom režima i porazom opozicije, odnosno studentsko-građanskog pokreta – neophodno bi bilo tim terminima, radi istinitosti i autentičnosti, dodati atribute. Pre svega, u pitanju je katastrofalna pobeda SNS-a, koja označava da “vučićevci” polako ali sigurno odlaze u ropotarnicu istorije i da uveliko trče počasni krug u kojem nikakve počasti nema, niti će je biti. Koje su još poruke ovih izbora? I šta iz njih možemo da naučimo
U nedelju 8. juna, u Kosjeriću su se sukobile studentska i naprednjačka lista. Odatle sam izveštavala tokom čitavog izbornog dana. Nekoliko minuta posle ponoći nepoznati ljudi, najverovatnije bliski Srpskoj naprednoj stranci, izbušili su gume na mom automobilu i oštetili mi retrovizore. Zato ovo neće biti klasična reportaža
Intervju: Prof. Tanasije Marinković, Pravni fakultet u Beogradu
“Mislim da je pogrešno ignorisati Vučića, praviti se da je već pao i da je izgubio svaku pamet. Kod njega se prepliću racionalno i iracionalno. I jedno i drugo je jako, i zato se svi odgovorni delovi društva moraju ujediniti i organizovati da bi se on smenio na zakonit i demokratski način. Taj pristup nije u suprotnosti s parolom ‘Nisi nadležan’. Ponosan sam na srpske studente koji su imali dovoljno znanja ili, bolje reći, osećaja da shvate koliko njega, malignog narcisa, taj stav pogađa”
Stigla je nova direktiva Vođe – pobunjene studente i građane proglasiti fašistima i nacistima. I esenesovci čine to s puno entuzijazma. Ipak, postoje dva ozbiljna problema. Prvi je što su pobunjeni srpski studenti i građani pojava koja je od fašizma daleko onoliko koliko se to uopšte može biti. Drugi je što upravo SNS u dobroj meri neguje mnoge odlike fašizma
“Ako je arhitektura refleksija vremena i društva u kome nastaje, kada pogledamo oko sebe, po svemu sudeći, predstoji nam ogroman put do ozdravljenja. Ako je uopšte u našem slučaju i moguć, s obzirom na to da smo u civilizacijskom razvoju preskočili i čitave epohe”
Aleksandru Vučiću sada ostaju samo stari, provereni metodi klasičnih diktatura jer ove moderne metode zaluđivanja i trovanja javnosti trokiraju. I to mu se, međutim, obija o glavu
Ne brani Vučić državu, već sebe od države. Sa bubnjem na leđima i gitarom u rukama ovaj čovek-orkestar izvodi dve-tri iste pesme bez sluha, uz falširanje i ispadnje iz ritma. Takvi su mu i vlast i politika. U najkraćem – opasni po okolinu
Hapšenja profesora, kažnjavanje ljudi, otkazi novinarkama… Režim Aleksandra Vučića se sveti i tek će da se sveti. To je dekadentna faza režima, ona pred kraj
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!