Nakon 14 godina, švajcarska kompanija “Ringijer” (prvobitno u sadejstvu sa nemačkom kompanijom “Aksel Špringer”) nije više vlasnik nedeljnika NIN, a 99 odsto udela od prošle nedelje ima Jelena Drakulić Petrović, generalna direktorka Ringijera u Srbiji (na toj funkciji je od 2008. godine). Iznenadna promena, koja je upisana u Agenciji za privredne registre 23. avgusta, izazvala je zabrinutost u delu javnosti koja preferira ono malo nezavisnih medija u Srbiji, da će i ugledni nedeljnik uskoro okončati svoju dugogodišnju nezavisnu i prema vlasti kritički nastrojenu uređivačku politiku.
Dosadašnji većinski vlasnik nije uticao na urednike i redakciju, što u razgovoru za “Vreme” potvrđuje glavni i odgovorni urednik Milan Ćulibrk, i uz to naglašava da je nova vlasnica već godinama direktorka NIN-a i da se s tog mesta nije mešala u uređivačku politiku. “Mi pravimo broj za četvrtak kako smo se i dogovorili krajem prošle nedelje, kada nismo ni znali da će biti promene vlasnika. Ne vidim razlog, zaista, da se nešto dramatično menja u NIN-u, ali više ću znati u četvrtak, kada ću imati sastanak sa novom vlasnicom. Nadam se da će NIN ostati isti, a znam sigurno da će tako biti dok sam ja glavni urednik”, kaže Ćulibrk, koji je na uredničkoj funkciji od 2013. godine.
On potvrđuje da nije bilo naznaka da će “Ringijer” prodavati vlasništvo, a da su najavili, možda bi se redakcija angažovala da pronađe nove vlasnike. “Pre pet, šest godina razgovarao sam sa čelnicima ‘Aleksa Springera’, tadašnjih suvlasnika, i zamolio ih da najave ukoliko budu imali nameru da izađu iz vlasništva, jer smo u redakciji imali ideju da u tom slučaju okupimo sto zainteresovanih ljudi koji bi kupili po jedan odsto vlasništva i obezbedili dalju nezavisnu uređivačku politiku. Ali, nemačka kompanija se prošle godine povukla iz posla u Srbiji i prepustila celo vlasništvo ‘Ringijeru’”, otkriva Ćulibrk za “Vreme”.
A nova vlasnica Jelena Drakulić Petrović (na slici) je u srpskom ogranku “Ringijera” od 2004. godine, i brzo je od menadžerke dnevnog lista “Blic” došla do mesta direktorke svih izdanja, a potom 2008. i na čelnu funkciju u kompaniji, u tridesetoj godini. Učestvovala je u brzom i uspešnom rastu kompanije, koja svoj zenit dostiže nakon dolaska naprednjaka na vlast, a od tada se kruni i gubi kredibilitet, te današnji “Ringijer Srbija” nije ni blizu nekadašnjeg statusa medijskog giganta.
Vremenom su ugašene prve besplatne novine “24 sata”, kao i neka periodična izdanja, dnevni tabloid “Alo” je 2017. godine prodat izvesnom naprednjačkom biznismenu koji se malo pre toga počeo baviti medijima, a osnova kompanije – dnevni list “Blic” i njegovo internet izdanje, polako su gubili oštricu i poslednjih godina su u dobroj meri deo propagadne mašinerije vladajuće partije.
Zato se čuju glasovi kako su sadašnjoj ekipi novinara predvođenih Ćulibrkom i Vesnom Mališić dani u NIN-u odbrojani i da sledi promena uređivačke koncepcije, pre svega u odnosu prema vlasti Aleksandra Vučića. Nova vlasnica u pisanom saopštenju je prilično uopštena i samo u jednom delu se njene reči mogu protumačiti kao potvrda da drastičnih rezova neće biti.
“Čast mi je da preuzmem NIN – respektabilni list za politička, društvena i kulturna pitanja, posle 20 godina profesionalnog angažmana u okviru ‘Ringijera’. Nastavljamo da negujemo nezavisnost, poverenje i informisanost sa kritičkim osvrtom na društveno-političke događaje”, saopštila je Jelena Drakulić Petrović.
Verovatno će se o sudbini NIN-a nešto više znati nakon sastanka nove vlasnice i urednika, a nema sumnje da ćemo ubrzo saznati i kako će se ubuduće praktikovati “negovanje nezavisnosti” i “informisanje sa kritičkim osvrtom na društveno-političke događaje”.
foto: pexels…
Srbija na “Gejmerskom” sajmu u Kelnu
Ogromna zarada od video-igrica
Gejming industrija u Srbiji zapošljava oko 2300 profesionalaca i ostvaruje profit od oko 125 miliona evra godišnje, a više od polovine svih igara su originalna intelektualna svojina, navodi Asocijacija industrije video-igara Srbije (SGA), koja je uz podršku Privredne komore Srbije (PKS) i Evropske banke za obnovu i razvoj prvi put realizovala organizovani nastup devet kompanija iz naše zemlje na “Gejmerskom” sajmu u Kelnu, jednom od tri najveća svetska gejming sajma.
Na globalnom nivou, gejming industrija je višestruko pretekla ukupnu vrednost filmske i muzičke industrije zajedno i više od tri milijarde ljudi širom sveta redovno igra video-igre. Kako prenosi “Politika”, Srbija je u Kelnu afirmisala domaće talente, igre koje nastaju u zemlji, kao i kvalitetan servis koji može biti konkurentan na globalnom tržištu.
“Posebno važna činjenica je da u okviru gejming industrije rade i mnoge struke koje ne povezujemo direktno sa informacionim tehnologijama, poput psihologa, scenarista, muzičkih i likovnih umetnika, dizajnera i drugih”, objasnio je Mihailo Vesović iz PKS-a i naglasio da je video-igre proizvedene u Srbiji u 2022. godini igralo više od 100 miliona ljudi širom sveta.
foto: katarina tomović / fonet…
Velika potrošnja cigareta
Srbija u duvanskom dimu
Poslednje periodično poskupljenje cigareta dovelo je do računice da pušači u Srbiji koji zarađuju minimalac i puše paklicu najjeftinijih cigareta dnevno, izdvajaju trećinu svog mesečnog primanja za ovaj porok. Većina pušača u Srbiji ipak zarađuje više od minimalca, ali i puši skuplje cigarete, tako da dnevnik “Danas” dolazi do računice da 50 odsto zaposlenih pušača, pod uslovom da konzumiraju jednu paklicu dnevno, izdvaja od 15 do 34 odsto primanja za cigarete.
Prema poslednjim istraživanjima, Srbija je na vrhu evropske liste zemalja po broju pušača – skoro 32 odsto starijih od 15 godina konzumira duvan, a iza nas su Bugarska sa 28,2 odsto stanovništva koje puši, a za njom slede Turska (27,3%), Grčka (27,2%), Mađarska (25,8%) i Letonija (24,9%). U Hrvatskoj je 24,9% pušača, u Rumuniji 19,8%, Sloveniji 18,7%, Nemačkoj 15,7%… Države sa najmanje pušača su Švedska (9,3%), Island (11,2%), Finska (12,5%), Norveška (12,9%), Luksemburg (13,5%) i Danska (13,8%).
Srbija je na prvom mestu u Evropi i po broju žena starijih od 15 godina koje svakodnevno konzumiraju cigarete, skoro trećina, i na tom polju su, nažalost, dostigle rodnu ravnopravnost. Sve u svemu, duvanskoj industriji kod nas ne manjka zarade, o čemu svedoči i podatak da uplaćuje 11 odsto od ukupnog poreskog prihoda u republičkom budžetu.
foto: cz…
Poraz Zvezde u superligi posle skoro dve godine
Izuzetak koji potvrđuje pravilo
Samo što smo prošle nedelje u tekstu “Terzićeva liga bez briga” konstatovali da Crvena zvezda, ionako protežirana od države (čitaj: Aleksandra Vučića) i nakon silnih letošnjih pojačanja nema pravog takmaca u svojoj trci ka sedmoj uzastopnoj titulu državnog prvaka, a naš sagovornik Mirko Poledica, predsednik Sindikata profesionalnih fudbalera, izneo mogućnost da crveno-beli ostvare sve pobede u ovoj sezoni – fudbaleri Voždovca su u subotu na svom terenu iznenadili šampiona i pobedili 3:2 u utakmici 5. kola Superlige Srbije. To je dobra vest za domaći fudbal, ali znajući sastav Zvezde i moć kluba, čini se da će subotnji poraz biti iznimka, dešava se i najvećima. A stanje u domaćem fudbalu opisuje i činjenica da je podvigu na krovu Tržnog centra na Voždovcu prisustvovalo tek nešto više od hiljadu gledalaca, većinom navijača Crvene zvezde, ograđenih u jednom delu tribina.
A Zvezda je u skoro dve godine (669 dana) – od Surdulice i poraza od Radnika (2:1) u jesenjem delu pretprošlog prvenstva do Voždovca – u 64 utakmice upisala 55 pobeda i devet remija, i time popravila svoj domaći rekord (51) i skočila na drugo mesto u Evropi. Bolja je od škotskog Seltika, koji je početkom 20. veka spojio 62 utakmice bez poraza, i portugalskog Porta (58 utakmica od 2020. do 2022), ali daleko iza rumunske Steaue (danas FCSB), koja je sredinom osamdesetih, u doba vladavine porodice Čaušesku, nanizala 104 meča bez poraza.
Ali, beogradski “crveno-beli” su blizu da skinu sa trona Real Madrid u broju vezanih mečeva kod kuće bez poraza – stigla je do 116, a “kraljevski klub” je bio nepobediv na svom stadionu na 121 utakmici, između 1957. i 1965. godine, kada je Španiju vodio El Kaudiljo (vođa) Francisko Franko. Zvezdi je potrebno da ostane neporažena na još šest utakmica na Stadionu “Rajko Mitić” i nakon utakmice sa ekipom Mladosti iz Lučana početkom decembra može da proslavi evropski rekord.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Kolona koja je krenula od Rektorata stigla je do sedišta Republičke izborne komisije. Ispred ulaza, studenti su uz trubače zaigrali kolo. Neuobičajena atmosfera za predavanje izborne liste: bez usiljenosti, klasičnih političkih govora i naučenih stranačkih koreografija. Više je ličilo na spontano slavlje nego na početak zvanične izborne procedure. Kutije su zatim podigli predstavnici studenata sa svih univerziteta u Srbiji. Pored njih se nalazila maketa beogradskog Pobednika, koji je takođe držao kutiju sa potpisima. Potpisi više nisu izgledali kao mrtvo slovo na papiru. Ljudi koji su ih nosili govorili su da pred sobom nose nadu čitave Srbije
Odluka studentskog pokreta da svoju ogromnu društvenu energiju prevede u izbornu politiku trenutno je najvažniji politički eksperiment u Srbiji, ako ne i šire
Naši političari nisu profesionalni, već hronični političari. Hajde da im u Skupštini ponudimo obrazovni program. Možda zvuči detinjasto, ali ako ljudi sa ove liste pokažu zbog čega su tu i budu vodili računa o tome šta govore, nisam siguran da rijaliti može da pobedi
Katarina Popović, profesorka Filozofskog fakulteta u Beogradu
Treba da budemo budni i spremni da branimo izbornu volju, ali masovna izlaznost i ubedljiva pobeda Studentske liste to će uraditi na najbolji način. Studenti imaju rešenja, čak i kada javnost o njima nije obaveštena – priroda izborne kampanje zahteva da se sve ne otkriva. Imaju scenario A, B I C za izborni dan i vreme posle njega; planiraju i – pošto su pametniji, oni ne popuštaju, već se organizuju. Nemam nikakvih sumnji u pobedu Studentske liste na ovim izborima
Predsednici SAD i Srbije pokazali su kreativan pristup stvaranju paralelne stvarnosti. Kao i kod Trampa, ne postoji kod Vučića nijedan drugi motiv osim očuvanja lične vlasti, ništa što bi koristilo zajednici, te svako obećanje koje daje nije tu da bi bilo ispunjeno već da bi umirio i mobilisao svoje (slabije obrazovane ili starije) glasače. U toj inflaciji obećanja gubi se i vrednost obećanja. U odgovornim zajednicama obećanje je performativni čin: obećati znači ispuniti obećanje, ne obećavaš ako ne možeš ispuniti. U tome leži razlika između istine i laži. Šta ostaje? Ništa, zapravo, osim sluđenih i dezoijentisanih građana koji sve više postaju podanici
Hašim Tači je bio zločinac i kad je kao predsednik sedeo sa Vučićem i baronesom Ešton. Sada je samo osuđen. O licemerju u „regiji“ i plemenskom moralu koji prevazilazi krvna zrnca
Prvi na Studentskoj listi Ilija Srdanović bi oberučke trebalo da prihvati poziv na TV duel Aleksandra Vučića, prvog na listi Ujedinjena Srbija. Naravno, pod određenim uslovima
Naprednjaci su ugrabili sve notare da bi prvi predali listu. Bio je to mali autogol – jer studenti su od prikupljanja potpisa napravili feštu i odličnu reklamu. Tako nekako će izgledati cela kampanja
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.