

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Presuda Višeg suda u Vranju
Dejan Nikolić Kantar, višestruko osuđivani vlasnik kockarnica iz Vranja, ipak ostaje još 18 meseci u zatvoru, nakon što je Viši sud u Vranju potvrdio prvostepenu presudu kojom je osuđen zbog ugrožavanja sigurnosti vlasnice i zaposlenih vranjskog OK radija. Zbog nestanka spisa predmeta bilo je pitanje da li će prošle nedelje biti održano ročište, a kako kazna zatvora od 14 meseci koju je dobio prošle godine zbog nasilničkog ponašanja prema zaposlenima na OK radiju ističe 17. avgusta, Nikolić je bio na korak od izlaska iz zatvora.
Podsetimo, Nikolić od 2021. godine pokušava da iseli OK radio iz prostora tik uz jednu od njegovih kladionica, a pošto je vlasnica odbila ponudu usledili su pritisci i pretnje, koji su eskalirali u leto prošle godine. Nakon reakcije novinarskih i medijskih udruženja zbog otvorenog napada na OK radio, Tužilaštvo je Kantara lišilo slobode, a potom mu se i sudilo. Osuđen je prvo na 14 meseci, a kako je tokom suđenja ponovo pretio, zaslužio je još jednu zatvorsku kaznu, ovaj put od 18 meseci. Raznim opstrukcijama odlagano je suđenje u Višem sudu, koji je trebalo da potvrdi tu drugu presudu, a finale je predstavljao nestanak sudskih spisa.
I sve je išlo ka tome da će Nikolić izaći iz zatvora, jer se od početka slučaja u leto prošle godine dobar deo institucija i predstavnika vlasti povlači pred njim ili mu čini ustupke, kao što je to bio slučaj i u prethodnoj deceniji tokom koje je ovaj “biznismen” ojačao i donedavno praktično bio nedodirljiv za državne organe.


Proslavljeni plivač Milorad Čavić (38) zbog greške Plivačkog saveza Srbije nije počeo da prima nacionalnu sportsku penziju od 35. godine i već duže vreme se zbog toga sudi sa matičnim savezom, a o slučaju je javno progovorio protekle nedelje.
Planetarno je poznata trka na 100 metara delfin stilom na Olimpijadi u Pekingu 2008. godine, kada je Čavić bio sporiji od najtrofejnijeg plivača svih vremena Amerikanca Majkla Felpsa za stotinku sekunde, a i za manje, jer je na kraju odluka doneta analizom kadrova snimljenih u razmaku od 1/10.000 sekunde. Kasnije je kompanija “Omega”, zvanični merač vremena, objasnila da je “Čavić ranije dotakao zid, ali da njegov dodir nije bio dovoljno jak da aktivira senzor”.
E, ta srebrna medalja Milorada Čavića, osvojena u trci o kojoj se mesecima govorilo i raspravljalo, jednostavno je zaboravljena u administraciji Plivačkog saveza i nije prijavljena državi, a potom je 2009. godine promenjena Uredba o nacionalnim sportskim priznanjima i novčanim nagradama i propisano je da zaslužni sportisti ostvaruju sportsku penziju umesto sa 35, sa napunjenih 40 godina. Time je Čavić oštećen za penzije u protekle tri godine, a saznalo se da je isti slučaj i sa najboljim teniserom sveta Novakom Đokovićem (37), čiju bronzanu medalju iz Pekinga Teniski savez Srbije nije prijavio na vreme, dok je još na snazi bila stara uredba.
Đoković se nije oglašavao ovim povodom, niti je u sporu sa državom, ali Čavić jeste i dolazi u novembru iz Sjedinjenih Američkih Država, gde radi kao trener, na sudsko ročište u Beogradu, a usput proziva i predsednika Srbije Aleksandra Vučića da “interveniše makar tri posto”.
Primena normi, promena svesti
Zahvaljujući regionalnom projektu “Primena normi, promena svesti”, za zaustavljanje nasilja nad ženama na Zapadnom Balkanu i u Turskoj, u prethodnih šest godina u našoj zemlji razvijena je mobilna aplikacija za pomoć ženama u situaciji nasilja, razvijena su i tri protokola za jačanje kapaciteta centara za žrtve nasilja, usvojena je Strategija za prevenciju i borbu protiv rodno zasnovanog nasilja nad ženama i nasilja u porodici, i izmenjeno nekoliko važnih zakona. I što je takođe važno, više od 160 žena koje su preživele nasilje dobilo je podršku SOS telefona, 50 Romkinja koje su preživele nasilje u porodici pohađale su obuku za stručno usavršavanje, a pokrenuto je opsežno i multidisciplinarno istraživanje femicida.
Opšti cilj ovog velikog projekta podržanog od Evropske unije bio je okončanje rodne diskriminacije i nasilja nad ženama, sa posebnim fokusom na najugroženije grupe žena u šest zemalja Zapadnog Balkana i Turskoj. Zahvaljujući projektu, preko 2700 žena i devojaka dobilo je psihološku i pravnu pomoć, i pomaci su zaista primetni, ali je u svim zemljama, pa i u Srbiji, situacija i dalje generalno zabrinjavajuća.
Od početka godine u porodičnom nasilju smrtno su stradale 22 žene, što sluti, nažalost, da će prošlogodišnja brojka od 27 femicida biti premašena. Zabrinjava i to što su ubistva uglavnom mogla biti sprečena, kako tvrde ženske organizacije i stručnjaci, jer se jasno vidi da su femicidi počinjeni nakon što su slučajevi nasilja prijavljivani institucijama. Postoji Zakon o sprečavanju nasilja u porodici kao i drugi zakonski akti, i za početak treba raditi po nazivu pomenutog projekta – primena normi i promena svesti.
Groznica Zapadnog Nila




Takmičenje u brzom ispijanju piva na 38. Danima piva u Zrenjaninu nije donelo ništa novo – najbolji cug i ove godine imali su Martin Kajtazi iz Bačke Palanke i Martina Trajković iz Leskovca. Martin je litar piva iz krigle popio za 4,06 sekundi i to mu je bila 14. titula u Zrenjaninu u muškoj konkurenciji, a Martina je po deveti put trijumfovala među ženama, ispivši pola litre piva za 3,87 sekundi.
Dani piva se održavaju u Zrenjaninu od 1986. godine, kada je još postojala Zrenjaninska industrija piva (ZIP). Osnovana krajem 18. veka, pivara je prvi procvat imala sa porodicom Dunđerski, koja je početkom 20. veka podigla veliku pivaru kraj Begeja, a drugi – sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog veka. Propast je počela početkom devedesetih, a proizvodnja je sasvim ugašena 2004. godine.


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve