Rezolucija o Srebrenici
Dačić: Vanredna sednica Saveta bezbednosti UN o BiH na zahtev Rusije
Ivica Dačić je rekao da je Rusija tražila zakazivanje hitne sednice Saveta bezbednosti UN o BiH
Predsednik Demokratske alternative
Osnovni podaci: Rođen je 2. jula 1958. u Železniku, predgrađe Beograda. Osnovnu i srednju mašinsku školu završio je u Beogradu s odličnim. Diplomirao je na Mašinskom fakultetu 1982, 1986. magistrirao, a u martu 2000. doktorirao.
Oženjen Vesnom, imaju Tijanu i Filipa, žive u kući od 200 kvadrata na Košutnjaku koju su dobili od FMP-a i otkupili je.
U mladosti se bavio košarkom, igrao je za Partizan i Železnik, gde je kasnije bio i trener.
Slavi Svetog Vasilija Velikog (na taj dan izbačen je iz SPS-a).
Karijera: Radni vek počeo je kao asistent na fakultetu i kao inženjer u beogradskoj fabrici alatnih mašina „ILR Železnik“, a zatim i u rudarskom kompleksu „Kolubara“. Godine 1990. postaje generalni direktor propalog preduzeća Proleter. Menja mu ime u FMP Trejd. Proizvodi konzerve i limenke za pivo. Tada je dobio nadimak Li-men.
Politička karijera: Posednik mnogih političkih funkcija, tvrdi: „Nikad nisam živeo od politike i poslovne obaveze uvek su mi bile na prvom mestu.“ Bio je šef beogradskih socijalista, gradonačelnik Beograda, republički poslanik SPS-a, potpredsednik Vlade Srbije, predsednik Koordinacionog centra SR Jugoslavije i Republike Srbije za Kosovo i Metohiju, član Fonda za razvoj Srbije…
Tvrdi da je u politiku ušao“slučajno“, početkom devedesetih, s članskom kartom SPS-a, a hroničari su zabeležili da je prvo postao predsednik Mesnog odbora ove stranke, pa potom i član partije. „Nikad sebe nisam zamišljao kao političara. Imao sam averziju prema toj disciplini. Učio sam, igrao košarku, imao odlične ocene i bio neposlušan momak.“
Vrlo brzo je postavljen na mesto šefa beogradskih socijalista, gde je zamenio Aleksandra Bakočevića. O tome kako je postavljen na mesto šefa socijalista Beograda kaže: „Milošević je pozvao Radmilu Anđelković, tada glavnog kadrovika SPS-a, i upoznajući nas rekao joj kako sam ja novi predsednik Gradskog odbora. Istog popodneva sam postao najpre član, a onda i predsednik Gradskog odbora. Protivkandidat mi je bio Đoko Stojičić, a mnogi članovi su pitali mogu li uopšte da me vide pre glasanja.“
U julu 1992. godine izabran je za potpredsednika, a u februaru sledeće godine za predsednika gradske vlade. Kada su u decembru 1992. održani izbori, Čović je vodio izbornu kampanju SPS-a za Beograd koja je ostala upamćena po sloganu „Svi smo mi pomalo socijalisti“. Socijalisti su na tim izborima pobedili u Beogradu.
Sada je potpredsednik Vlade u kabinetu Zorana Đinđića.
Gradonačelnik: Za gradonačelnika Beograda izabran je u julu 1994, nakon smene Slobodanke Gruden. Na tom mestu je do februara 1997. godine. Kao gradonačelnik i „zaštitnik gradske imovine“ upamćen je po skidanju epiteta „nezavisni“ Studiju B i kao čovek koji je poslao policiju na štrajkače u jednom od pogona GSP-a u Novom Beogradu.
U vreme trajanja protesta Čović je odbijao da sazove konstitutivnu sednicu Skupštine grada na osnovu lažiranih izbornih rezultata. Kao zasluga mu se pripisuje i to da je intervencijom kod vrha Ministarstva unutrašnjih poslova izdejstvovao da policija izađe na ulice Beograda 24. decembra 1996. godine i razdvoji pristalice opozicije i režima.
Socijalista i opozicionar: Sredinom januara 1997. Čović je isključen iz SPS-a, uz obrazloženje da je svojim istupanjima naneo štetu partiji. Mesec dana kasnije oduzet mu je mandat republičkog poslanika. Dok je bio u SPS-u obećavao je: „Ako izađem iz SPS-a, zaboraviću na politiku.“ Kada je izbačen, Čović je objavio da će nastaviti da se bavi politikom, „jer to dugujem svim građanima koji veruju u političke principe i ciljeve za koje sam se oduvek zalagao“.
Odbivši ponude nekih lidera opozicije da im se pridruži, jula 1997. godine osnovao je Demokratsku alternativu.
Koordinator Saveza za promene (1998/99), kopredsednik koalicije DAN.
Kandidat DA na izborima za predsednika Srbije u septembru 1997. godine osvojio 99.133 (2,25) glasova birača (šesto mesto).
Čović je odigrao jednu od ključnih uloga 5. oktobra 2000. godine. Upućeni tvrde da je uoči demonstracija učestvovao u nabavci kamiona natovarenog oružjem, planirajući oružane metode. Režim ga je uoči 5. oktobra optužio da je glavni organizator štrajka rudara u rudniku „Kolubara“ kod Lazarevca. Istražni sudija Nebojša Simeunović, koji je odbio da pritvori Čovića, kasnije je pronađen mrtav u reci.
Državnik: „Ne možemo da pobijemo sve Albance niti oni mogu da pobiju sve nas“, objasnio je građanima Bujanovca svoj plan o suživotu na jugu Srbije.
Odlikovanja: Zlatna medalja Ministarstva inostranih poslova Slovačke Republike (2001). Godine 1992. uvršten u deset najuspešnijih menadžera Jugoslavije.
Principijelnost i tvrdoglavost: „Dosta razmišljam pre nego što postavim principe, ali kad ih definišem, ne menjam ih. Ne mislim da sam uvek u pravu, ali obično jesam. Kad sam siguran u svoj stav, jako sam tvrdoglav.“
Novčanik: „Ono što je Srbiji preko potrebno jeste decentralizacija, tačno definisanje da svako drži novčanik u svome džepu i da zna koliko ga košta zajedništvo.“
Opijum vlasti: „Faza u koju ulazimo pomalo liči na fazu lešinarenja za vlašću. Mnogima su se zacaklile oči i vide baš ovaj trenutak da baš oni dođu na vlast.“
Opsesija: „Jedan od naših najvećih problema je puno pogrešnih ljudi na političkoj sceni Srbije. Neka bude da sam i ja jedan od njih, ali meni politika nije opsesija niti mi ona predstavlja sve u životu.“
Ambicije: „Nemam ambicija za funkcije i vlast jer, da sam ih imao, mogao sam da ćutim i ostanem tamo gde sam bio. Ambicije su mi samo da popravim i da pomognem koliko znam i umem.“
Da li će se kandidovati za predsednika Srbije: „Nema potrebe da žurim. Ja jesam još mlad, ali imam dovoljno iskustva. Znam kako je kada se munjevito penjete uz sulundar, ali znam kako je i kad se iz njega pada.“
Ivica Dačić je rekao da je Rusija tražila zakazivanje hitne sednice Saveta bezbednosti UN o BiH
Birajući između dve loše opcije, opozicija je uspela da izabere treću, najgoru: da se međusobno posvađa i podeli. Paradoks je tim veći što su predmet spora bili, kako stvari stoje, samo beogradski izbori. Na ostale lokalne će kanda izaći i bojkot-stranke prepuštajući lokalnim odborima odluku o tome. Šteta će biti mnogo veća ukoliko se bojkot-stranke i “borbene” stranke nastave međusobno obračunavati, ostrašćeno deleći opoziciono biračko telo
Kada je izgledalo da bi opozicija konačno mogla da se izbori za neke predizborne koncesije i natera vlast da odstupi, koalicija “Srbija protiv nasilja” se pocepala i zbunila svoje birače: da li su predstojeći lokalni izbori jačanje snaga pred neku buduću bitku ili slavno umiranje nečega što je ličilo na pobedničku kombinaciju
“Spin diktator treba da ubedi javnost da je on kompetentan lider. Zato mu je potreban ekonomski rast. Njegov problem je što mu je za ekonomski rast potreban savremeni sektor usluga zasnovan na znanju – a za to mu je potrebna kreativna klasa, preduzetnici i profesionalci sa visokim obrazovanjem. Dakle, ekonomski problem spin diktatora je taj što mu je za ekonomski rast potrebna obrazovana klasa, ali ako ova klasa postane previše brojna, ona postaje previše skupa za utišavanje i/ili kooptiranje. A što se više novca troši na utišavanje obrazovane klase, to ga je manje za ostatak društva”
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve