

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati




Posle tri i po meseca pauze delegacije Srbije i Kosova vratile su se za pregovarački sto. Odvojeni razgovori sa predstavnicima EU bili su intenzivni i konkretni. Da li se došlo do nekog napretka ostaje nepoznato. Kako sada stvari stoje, srpska strana i dalje insistira na implementaciji ZSO, a Kosovo na uzajamnom priznanju
Glavni pregovarači Srbije i Kosova Petar Petković i Besnik Bisljimi razgovarali su u utorak u Briselu sa posrednikom Evropske unije za dijalog Beograda i Prištine Miroslavom Lajčakom – ali odvojeno. Lajčak je ocenio da su sastanci bili intenzivni, a razgovaralo se o konkretnim temama.
Kako su mediji ranije pisali, na sastanku je trebalo da se razgovara o implementaciji Zajednice srpskih opština (ZSO), pitanju nestalih, slobodi kretanja, energetici, pitanjima koja godinama muče i Srbe i Albance na Kosovu.
Tema je bila i glasanje Srba na Kosovu na predstojećim izborima zakazanim za 3. April, koja mnogo više brine Beograd zbog iskustva sa referenduma, kada su pripadnici srpske zajednice na Kosovu glasali u opštinama u Srbiji. Kako će izbori biti parlamentarni i predsednički organizovani za sada se ne zna, a Priština se po ovom pitanju još uvek ne oglašava.
Član srpske delegacije Petar Petković poručio je da je Srbija nastavila da insistira na formiranju Zajednice srpskih opština, što je bilo dogovoreno pre skoro devet godina. Prema njegovim rečima, delegacija koju predvodi insistirala je i na temama energetike, „da srpske kompanije dobiju u skladu sa sporazumom neophodne licence za snadbevanje električnom energijom“.
Kako se spekuliše u medijima, ovih dana bi mogao biti postignut dogovor oko registarskih tablica, međunarodna grupa koja se bavi ovim pitanjem sastaje se u četvrtak. U oktobru prošle godine, nakon dve nedelje političkih prepucavanja i blokada, saobraćaj na prelazima Srbije i Kosova je „normalizovan“, a privremeno rešenje je „režim nalepnica“. Sada se preko grbova na registarskim tablicama Srbije i Kosova lepe nalepnice i to je jedini način za prelazak adminstrativnih prelaza.
Kako piše Radio Slobodna Evropa iz EU su potvrdili da su se danas u Briselu razmatrale i mogućnosti za organizovanje dijaloga na političkom nivou između premijera Kosova Aljbina Kurtija i predsednika Srbije Aleksandra Vučića. Njih dvojica sastali su se samo dva puta tokom prošle godine, a oba sastanka prošla su bez opipljivih rezultata.
Sastanku održanom u utorak prethodila je poseta Miroslava Lajčaka i američkog izaslanika za Balkan Gabrijela Eskobara Beogradu i Prištini. Obema stranama, koje su kao i ranije jedna drugu optuživale za zastoj u pregovorima, da „sve što je potpisano treba sprovesti“.
Kako stvari sada stoje, srpska strana za nastavak dijaloga insistira na implementiranju ZSO, dok će Kosovo podržati dijalog samo ukoliko ono vodi ka uzajamnom priznanju.
Tehnički dijalog Beograda i Prištine počeo je u martu 2011. godine. Obe strane su tada u Brisel došle kako bi razgovarale o pitanjima za unapređenje života ljudi. Tokom skoro 11 godina pregovora potpisano je oko 50 različitih sporazuma.
S.P.KoSSev/RSE/N1
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve