Ko sve od eparhijskih arhijereja može biti izabran za patrijarha Srpske pravoslavne crkve – kako i zašto
Po Ustavu Srpske pravoslavne crkve patrijarh se bira između aktivnih eparhijskih arhijereja, koji upravljaju eparhijama najmanje pet godina. „Prvog među jednakima“ predlaže Sveti arhijerejski sabor na sednici na kojoj je prisutno najmanje dve trećine eparhijskih arhijereja. Sveti arhijerejski sabor čine 44 episkopa, od kojih je 40 eparhijskih i četiri vikarna koji predlog mogu da iznesu, ali nemaju pravo glasa.
DA LI JE MEĐU OVIM ARHIJEREJIMA I NOVI PATRIJARH: Amfilohije,…
Za kandidaturu, pored četvorice vikarnih episkopa, uslov ne ispunjavaju još četvorica: Atanasije Jeftić, jer je u penziji, a episkop australijsko-novozelandski Irinej Dobrijević, episkop bregalnički i mjestobljustitelj bitoljski Marko Kimev i episkop stobijski David Ninov jer nemaju dovoljno vladičanskog staža. Teorijski, svi ostali, njih trideset dvojica, ulaze „u igru“. Praktično, broj potencijalnih kandidata je manji: zasigurno nijedan episkop čija eparhija nije u „srpskim zemljama“ – Srbiji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Crnoj Gori, neće dolaziti u obzir. Njih dvadeset četvorica, dakle.
Odmah se mogu otpisati i episkopi koji su svojim delovanjem gurali prst u oko javnosti: vladika raško-prizrenski Artemije je autsajder već podugo zbog svojih političkih stavova, mileševski Filaret iz istih razloga, zvorničko-tuzlanski Vasilije zbog razmetanja ličnim bogatstvom, vladika vranjski Pahomije zbog (ne)dokazanih seksualnih sklonosti… Spisak se smanjuje i po principu „ko je čiji“: vladika timočki Justin je „Artemijev“ i time je diskvalifikovan, episkop budimsko-nikšićki je „Amfilohijev“, a kako je Amfilohije onaj koji bi sebe najradije video na tronu, ni ovaj ne dolazi u obzir. I tako dalje: svako je „nečiji“, sem onih koji su „neko“ – mitropoliti Jovan i Amfilohije, episkopi niški Irinej i banjalučki Jefrem, tu je negde i episkop bački Irinej i umirovljeni episkop zahumsko-hercegovački Atanasije: petorica od ove šestorice rado bi sebe videli na tronu Svetog Save, dok potonji nema takvih ambicija jer, prosto, ne može da bude biran budući da se još onomad povukao u penziju, ali zato ima svog, vrlo jakog kandidata – vladiku Grigorija, koji ga je nasledio u Zahumsko-hercegovačkoj eparhiji.
…Jovan,…
U dvodecenijskom gušanju oko položaja prvog do patrijarha, Amfilohije je definitivno savladao Jovana. Naime, po Ustavu Srpske pravoslavne crkve, dok je patrijarh u nemoći da obavlja svoje dužnosti, zastupa ga „najstariji mitropolit, a ako takvoga nema, onda po rukopoloženju najstariji vladika“. Ali, iako je mitropolit Jovan najstariji, kako po godinama starosti tako i po rukopoloženju, Amfilohije je ipak preuzeo primat, a pobedu mu je „aminovao“ Sabor. Jovan je time eliminisan kao potencijalni kandidat, a i „njegovi“, po prirodi stvari, imaju slabu prolaznost. Spisak je utoliko kraći.
Pored „ko je čiji“ grupisanja, episkopi srpski svrstani su u dve struje – „bosansku“ i „srbijansku“, ali i u dve podgrupe – „staru gardu“ i „mlade lavove“. Iako je na prvi pogled geografska podela „čista“ – episkopi koji u Bosni stoluju po tome bi bili „bosanci“, nije baš tako: na primer, za vladiku sremskog Vasilija kažu da je „bosanac“, iako mu je eparhija na državnoj teritoriji Srbije. Isto važi i za „vanbalkanske“ vladike: svaki je, uslovno rečeno, sa ove ili one strane Drine sem, istinabog, onih koji su svoji, na koje se ovde gleda kao na raskolnike. U stvari, ova podela nije puko geografska, već kanonska i ustrojstvena, a u episkopatu „bosanaca“ ima koliko i „srbijanaca“.
…Irinej,…
Slično je, ako ne i isto, u generacijskoj podeli: ako je donja granica starosti 65 godina života, a gornja granica mladosti 47 godina, u „staru gardu“ spada 13 episkopa, u „mlade lavove“ njih dvanaestorica. Ostali su negde između: ni tamo ni ovamo, odnosno i tamo i ovamo. Po rukopoleženju gledano, najviše njih je iz devedesetih – 18, najmanje iz osamdesetih – svega šest, šestorica ih je rukopoloženo „u Titovo vreme“, sedmorica u ovom milenijumu. Najstarijih i najmlađih episkopa, što po starosti što po stažu, (skoro) je isto, „bosanaca“ i „srbijanaca“ takođe.
Pored glasova eparhijskih episkopa, još jedan glas, mada se u crkvenom Ustavu ne pominje, vrlo je značajan – glas svetovne vlasti: nijedan pravoslavni patrijarh nije izabran bez „amina“ svetovnog vladara. Prosto: i vladike su ljudi i kao takvi podložni su pritiscima, ucenama, a ni na pogodnosti nisu gadljivi. Ali, ne samo oni.
…Jefrem…
Prema onome što je u crkvenom Ustavu nekada pisalo, arhijereji među sobom su birali trojicu kandidata tajnim glasanjem, pa su svoj izbor predavali u nadležnost Izbornom saboru, u kome su pravo glasa osim arhijereja imali pored eparhijskih episkopa i vikarni, ali i dekan Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Beogradu, rektori srpskih pravoslavnih bogoslovija, predsednik Glavnog saveza eparhijskih svešteničkih udruženja, arhijerejski namesnici Beograda, Skoplja, Cetinja, Zagreba, Sarajeva, Peći i Sremskih Karlovaca, nastojatelji manastira Žiče, Studenice, Dečana, Pećke patrijaršije, Sv. Nauma, Mileševe, Sv. Vasilija Ostroškog, Krušedola i Krke i svi članovi Patrijaršijskog upravnog odbora i svi potpredsednici eparhijskih saveta, ukoliko već nisu članovi Patrijaršijskog upravnog odbora.
…i Grigorije
Po ustoličenju patrijarha Germana, za koga će mnogi reći da je bio „komunistički poslušnik“, u proceduru izbora patrijarha uveden je tzv. „apostolski princip“: Sabor izabere trojicu, a prvi među jednakima se izvlači žrebom, da Bog sam odluči, a da se uskrati mogućnost da vlast ima „zlatni glas“. Tako je izabran patrijarh Pavle: na stranu što nije ni hteo da se kandiduje, što je molio da ga se manu – posle devetog kruga glasanja ušao je u uži izbor, da bi potom bio „izvučen“ iz šešira. Njegov izbor tumačen je Božjom voljom, mada zli jezici tvrde da je Služba tu malo pomogla, jer episkopi nikako da se dogovore, da li će biti „babo“ ili „stric“, a Pavle je već tada slovio za sveca koji hoda. Kako god, vreme je pokazalo da su u Bog i Služba dobro uradili.
Kako će se birati novi patrijarh nije poznato, u Ustavu piše da mora biti izabran tri meseca od upražnjenja trona, da zasedanje Izbornog sabora mora da se zakaže najmanje dvadeset dana unapred, a običaji nalažu da se četrdeset dana od upokojenja ne radi ništa do da zvona zvone i molitve za pokoj duše izgovaraju, tako da za ispunjenje ustavnog roka ostaje tek trideset dana. Vladika niški Irinej je istog dana kad je Pavle preminuo procenio da će Izborni sabor biti tek na proleće, na redovnom zasedanju, a episkop bački Irinej da bi Sabor trebalo da se zakaže odmah posle četrdesetodnevnog pomena. Izborna kampanja, koja traje već dve godine, ulazi u završnicu.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Ljudi se osvešćuju, ohrabruju i udružuju. Tako ujedinjeni možemo sve. Ceo ovaj proces je značajno lekovit za celo društvo, sada svi učimo šta možemo zajedno kada su nam iste bazične vrednosti. Mislim da su i studenti mnogo toga naučili, dosta su iskustveno osetili i na svojoj koži, a, iskreno, i mi “stariji” učimo od njih. Za razliku od mnogih, mislim da je dobro što sve ovo duže traje, jer bi nagle, brže promene verovatno bile i kratkotrajne
Vladajuća partija je kampanju u Zaječaru i Kosjeriću vodila kao u centru Beograda – pravila je mala naselja od šatora, pekla prasiće i jariće, mesila hlebove, točila rakiju i sokove i delila dnevnice. Vučić je kampanju pretvorio u proizvodnu delatnost gde postoji tačna računica koliko “košta” glas, a kako je u mogućnosti da sam određuje način na koji će se trošiti javni novac, bukvalno mu ništa nije skupo. Protiv ovoga stoje građani koji su odlučili da se ne boje, da prihvate socijalni rizik, neki i po cenu da izgube posao. Da li na ova dva mala ogledna polja može da se vidi promena o kojoj se govori i u koju se veruje
Studenti su, kada su izašli sa objedinjujućim, za neke dugo očekivanim zahtevom za vanrednim parlamentarnim izborima – pogodili u metu. Ovaj zahtev je očigledno za naprednjake preveliki izazov, oni i njihovi partneri ne znaju šta bi sa tim, što se najviše vidi po njihovim konfuznim izjavama – tipa: može da bude, ali ne mora da znači, samo da tetki odnesem lek pa ću razmisliti. Pogodili su studenti Vučića i tamo gde ga najviše boli, i to dvared uzastopno: prvo tvrdnjom da je “nenadležna institucija”, a sada i da je postao “kukavica”. Ne sme da raspiše izbore, kojima svako malo preti već 13 godina i koje raspisuje kad mu se ćefne, uvek siguran u pobedu
Presek nedelje je sledeći: imamo nadvlačenje dveju suprotstavljenih struja. Jedna želi da se oslobodi talačke krize u kojoj je drži druga. Prva strana želi izbore. Druga nikome ne ostavlja izbor. Suština je u razlici: vladajuća klika želi da sve ostane isto, a građani – da sve bude drugačije. U tom smislu, studenti i građani su na neki način već pobedili: više ništa nije isto i nikada neće biti isto
Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije
Dok se čuo huk pobunjenih ljudi sa ulice, nestali su bahatost i bezobrazluk naprednjačkih zastupnika, a kad je buka prošla – nastavili su po starom. Naše pretnje da ćemo izaći iz procesa, a i ni naše žalbe domaćoj javnosti i međunarodnim posmatračima, ne utiču mnogo na naprednjačku mašineriju da posustane u lažima i prevarama, i zato se rešenje za vraćanje ponovljenog procesa u zakonske okvire samo nameće: da se studenti i pobunjeni građani ponovo vrate tamo gde će ih čuti i vlast i Evropa
Petorica režimskih batinaša pretukla su studenta Pravnog fakulteta u Beogradu Petra Živkovića. Dok od slučaja Miloša Pavlovića vlast pravi politički cirkus, policija je u noći između ponedeljka i utorka odbila da primi prijavu za premlaćivanje Živkovića
Svako ko proda glas, postaje kmet na Vučićevoj latifundiji. Svako ko ćuti na kapuljaško nasilje, pristaje i na pravo prve bračne noći naprednjačkih velmoža. Možemo i moramo bolje od toga
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!