
Jezik
„Neopoziva ostavka“ – vrag u rečima
Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“
foto: gvozden nikolić / tanjug
Direktorka Departmana za informisanje i štampu Ministarstva inostranih poslova Ruske Federacije i počasna gošća Sabora trubača u Guči uporno ponavlja stavove zbog kojih, na primer, deo ovdašnje opozicije biva proglašavan izdajnicima
Nije poznato kojim tačno povodom je ministar inostranih poslova Srbije Ivica Dačić zvao Mariju Zaharovu, direktorku Departmana za informisanje i štampu Ministarstva inostranih poslova Ruske Federacije da dođe u posetu Srbiji. Nije znano ni zašto – na primer – umesto Zaharove nije pozvan njen šef Sergej Lavrov, ni zbog čega su dva ministra u Vladi Srbije vodala Zaharovu okolo, vodili je u Guču, pokazivali predele Srbije, a svima ostalima pokazivali nju.
Možda je Dačiću bilo manje prijatno kada je Zaharova, tokom konferencije za štampu na početku posete, na pitanje o stavu Rusije o tzv. razgraničenju, koje je Aleksandar Vučić „oduvek“ u poslednjih mesec dana pominjao kao svoju politiku, uporno ponavljala stavove zbog kojih, na primer, deo ovdašnje opozicije biva proglašavan izdajnicima i, uopšte, neprijateljima države – da se, po pitanju Kosova, stav Rusije nije promenio, da će Rusija poštovati odluku koju Srbija bude donela i upitala: „Da li ćete sa tim vi imati problem?“
Uzalud je kasnije novinarka RTS-a Marija Stamenić Savić pokušavala da navede Zaharovu da barem otvori mogućnost da Rusija razmotri razgraničenje kao rešenje. Zaharova je bila jednako uporna: „Ruska spoljna politika pridržava se doslednosti, takav je i odnos Rusije prema pitanju Kosova. To je čvrst, striktan, precizan stav. On se ne ljulja, on se ne menja zbog političkih konjuktura i zbog toga šta nam je korisno, šta je nama sada bolje. Ovaj stav je izgrađen od nekoliko elemenata. Prvi je međunarodni pravni osnov onoga što se dešava oko Kosova. Postoji Rezolucija Saveta bezbednosti UN i niko, apsolutno niko nije ukinuo tu rezoluciju, ona je na snazi, važeća je. Drugi elemenat je poštovanje suvereniteta i nezavisnosti Srbije, i unutrašnjeg srpskog zakonodavstva. Treći element našeg stava je razumevanje interesa naroda Srbije i države Srbije.“
Potom su Dačić i Zaharova otišli u Guču.
Kad su stigli, Nenad Popović doveo je gošću, Dačića i ostalu brojnu pratnju ispred mase ljudi u kojoj su polovina bili muzičari-trubači, a druga polovina fotoreporteri i novinari. Muzika je treštala, a Zaharova je, dok je prilazila, snimala hepening mobilnim telefonom. Trebalo je istrpeti nivo decibela u vazduhu, muziku koja svira za vas i zbog vas – kasnije je Zaharova proglašena za počasnog gosta Guče. Nakon izvesne nelagode, gošća je počela da hvata ritam, mada nije izgledala oduševljeno – kao da ju je na svadbi, dok je sedela za stolom, pripiti poznanik dovukao na plesni podijum. „Sputnjik“ je to video ovako: „Marija Zaharova je, oduševljena muzičkom dobrodošlicom, bila vidno dobro raspoložena. Dok je svirao orkestar Bojana Ristića, nije mogla da odoli da ne zaigra.“
Zaharova je na početku, „s nogu“, probala svadbarski kupus, a kasnije, uveče, popela se na binu zajedno sa ministrom Popovićem i obratila se publici pred nastup Dejana Petrovića. Još kasnije, ponešto raščupane kose i umornih očiju, davala je izjavu za „Sputnjik“ dok je muzika i dalje treštala oko nje. Nije izvesno kada je nastao Popovićev „selfi“, u kojem je u prvom planu on, a iza njega Dačić, Zaharova – svi nasmejani – i ostali ljudi koji su se zatekli slušajući muziku u Guči.
Na svojoj Fejsbuk strani napisala je utiske iz Guče. „Guča je festival trube i duvačke muzike. Grandiozno. Petsto hiljada ljudi za četiri dana! Oko nas pesme, igre, veselje, tradicionalna hrana. Ministar spoljnih poslova Ivica Dačić vodi ekskurziju“, napisala je Zaharova, a ministar je potvrdio svoju ulogu vodiča: „Dovodio sam ovde mnoge poznate ličnosti, ali Marija je megazvezda. Ovo je njen dan, ja sam samo u njenoj pratnji.“
Nije bilo poznato javnosti šta je gošća Srbije radila u subotu, 11. avgusta – ona će reći narednog dana da im je bilo „tako interesantno da razgovaramo u Ministarstvu inostranih poslova Srbije da smo i juče održali konsultacije. Trebalo je da se sastanemo jedan dan, a ispala su dva sastanka.“ No, u nedelju ju je Ivica Dačić vodio u hotel „Moskva“ na „moskva šnit“.
I tako se to završilo. Zašto, kojim povodom, čijim i kolikim parama – nije poznato. Ali je vrlo izvesno da su Dačić i Popović uspeli u odavanju dvojakog utiska – da je Zaharova, službenica ruskog Ministarstva spoljnih poslova, bila ozbiljnija od ministara u Vladi Srbije, te da su se ti isti ministri poneli servilno za jedan ipak zvaničan, javni događaj. No, nije prvi put, čak je bilo i očekivano. Kao što bi bilo potpuno neočekivano da, na primer, Suzana Vasiljević ode u Rusiju na poziv Sergeja Lavrova i onda, uz još jednog ruskog ministra, bude „vodana“ i pokazivana stanovnicima Rusije kao svetsko čudo.

Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“

Mnogo koji navijač je oglasio „kraj Partizana“. Ili jer je u odlasku Željka Obradovića video rušenje po notama režima ili jer klub koji napusti njegova najveća legenda gubi moralno pravo da postoji. To je naslovna tema novog „Vremena“

Željko Obradović više nije trener “Partizana”. Otišao je jer nije mogao više, i uz reči koje predsedniku kluba Ostoji Mijailoviću ne ostavljaju prostor ni za šta osim da podnese ostavku. Navijači nisu dočekali da dosanjaju “jedan davni san”. Kako je jedan čovek postao više od košarke i kako je došlo do neslavnog kraja

Šta se desi kad brane oko Pionirskog parka puknu i horde ćacija se izliju na gradove u Srbiji u kojima se održavaju lokalni izbori? To smo proteklog vikenda gledali u Mionici, Negotinu i Sečnju. Nije ovo tekst o lokalnim izborima, ni o rezultatima, jer izbora tog dana u suštini nije ni bilo. Sve što smo videli bilo je bezvlašće, teror, suspenzija zakona i države, te opšta vladavina nasilnika i batinaša sa crnim kačketima. Takođe i nova fazu represije koja je još jača i iracionalnija

Srpska napredna stranka ne sme i neće raspisati parlamentarne izbore u skorije vreme. Razlog je jednostavan – ako je ovako prošla u Mionici, Sečnju, Kosjeriću i Zaječaru, u malim sredinama gde tradicionalno ima najtvrđu infrastrukturu i najlojalnije biračko telo, onda je stanje u Beogradu, Novom Sadu, Valjevu, čak i na nivou republike nesagledivo lošije. Zato su izbori sada po prvi put za SNS prestali da budu demonstracija sile i postali nepoznanica. A nepoznanica je opasna: nosi mogućnost da se izbori izgube
Odlazak najboljeg evropskog trenera
Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve