Spor između Sinoda i jednog episkopa ne znači da je na pomolu raskol, ali svedoči da u vrhu Crkve ne vlada harmonija. Prosto: i episkopi su, poput političara, samo ljudi
BOGOSLUŽENJE BEZ KONTAKTA: Pećka patrijaršija, 4. mart
Kada je nekoliko godina pre NATO bombardovanja i uvođenja protektorata na Kosovu i Metohiji vladika Artemije, u potrazi za mirnim rešenjem kosovskog problema, započeo diplomatsku misiju, pojedini episkopi predvođeni mitropolitom Amfilohijem nisu imali razumevanja za njegovo političko angažovanje, sa posebnim osvrtom na susrete sa „omraženom Medlin Olbrajt“. Još manje im se dopadala vladičina javna kritika Miloševićevog režima, otvorena saradnja s predstavnicima međunarodne zajednice po dolasku misije UN-a na Kosovo i osnivanje Srpskog nacionalnog veća Kosova i Metohije. Vladika Artemije opet je „sam protiv svih“, jedino što su sada uloge zamenjene.
Nije taj sukob od juče: počeo je pre tri godine, povodom potpisivanja Memoranduma o razumevanju i dogovorenim opštim principima za obnovu objekata SPC-a na Kosovu i Metohiji porušenih u nemirima od 17. marta 2004, koji su potpisali patrijarh Pavle, tadašnji ministar kulture Kosova Astrit Haračaj i predstavnik UNMIK-a Rao Bjala. Uprkos stavu Sinoda, vladika Artemije se tom sporazumu usprotivio uz obrazloženje „da oni koji su rušili srpske manastire i crkve sada ne mogu da učestvuju u njihovoj obnovi“, da se „Sinod grubo nekanonski meša“ u njegovu nadležnost, da Memorandum predstavlja „bombu“ za njegove napore da sačuva narod i Crkvu na Kosovu i, na kraju, da time Sinod na posredan način priznaje albansku vlast na Kosovu.
Na to je Amfilohije konstatovao da „naša Crkva nije partijski uniformisana organizacija, a nije ni totalitarna, kako se govori, nego u njoj svako ima ličnu odgovornost i slobodu da izrazi svoj stav“, ali da je „jasno da se sinodske odluke moraju poštovati“.
„Episkop Artemije je odrastao čovek i verujem da će konačno prihvatiti odluku Sinoda. Na području Kosova i Metohije, odnosno Raško-prizrenske eparhije je i Pećka patrijaršija, koja je pod direktnom ingerencijom patrijarha, tako da niko ne može da bude isključiv, još manje da sebe proglasi jedino odgovornim za ono što je nadležnost cele Crkve, države i naroda“, izjavio je tada za medije mitropolit Amfilohije uz ocenu da „nije dobro da se episkop sa Sinodom dopisuje preko medija, jer to stvara potpuno pogrešnu sliku o Crkvi i daje utisak da u njoj postoji raskol, kojeg ima samo u glavama onih koji ne znaju šta je Crkva, a ne žele dobro ni Crkvi ni narodu“.
Tik pred zasedanje Sinoda Srpske pravoslavne crkve u Pećkoj patrijaršiji početkom ovog meseca, vladika Artemije je naredio svojim podređenima – monaštvu i sveštenstvu – da se uzdrže od bilo kakvih kontakata sa predstavnicima „nelegitimne šiptarske vlasti“ i EULEX-a, kao i sa predstavnicima država koje su priznale nezavisnost Kosova, da ne razgovaraju, ne primaju u posetu i ne odazivaju se na pozive bilo kojim povodom. Sve to zbog jednostranog proglašenja nezavisnosti Kosova, odluke Evropske unije da pošalje svoju misiju bez odluke Saveta bezbednosti UN-a i pojedinačnog priznavanja nezavisnosti južne srpske pokrajine od strane nekih država, uz upozorenje da će „nepoštovanje i ogrešenje o ovu našu odluku biti strogo sankcionisano“.
Na konferenciji za novinare posle zasedanja Sinoda, mitropolit Amfilohije je izjavio da naredbu vladike Artemija nije pročitao, ali da je siguran da „niko ne dovodi pod znak pitanja opštenje sa predstavnicima UNMIK-a i KFOR-a… Drugo pitanje je dolazak nekih drugih organa koji nemaju saglasnost Ujedinjenih nacija.“ Obrazložio je da se komunikacija sa privremenim organima vlasti na Kosovu (i Metohiji) mora nastaviti jer „bez komunikacije ne bi bio moguć opstanak našeg naroda, naših svetinja i svih koji žive u Pokrajini“, kao i da su članovi Sinoda do Pećke patrijaršije i došli u pratnji KFOR-a.
U svom reagovanju na stav mitropolita Amfilohija, Artemije je ocenio da je ovaj (opet) načinio kanonski prekršaj direktno se mešajući u poslove episkopa i eparhije za koju nije nadležan, nazivajući njegovo ponašanje neprimerenim. „Mitropolit sebi daje za pravo, kao da upravlja SPC-om mimo postojećih episkopa, što nije dopušteno. Takvo njegovo javno iznošenje stava mom sveštenstvu i monaštvu podstrek je na neposlušnost i pobunu protiv svog episkopa, što je nedopustivo u životu Crkve.“
U zvaničnom saopštenju Raško-prizrenske eparhije naglašava se da „izjavom u Pećkoj patrijaršiji, Njegovo visokopreosveštenstvo, iako građanin druge države, direktno se svrstalo ne samo protiv stava nadležnog episkopa Artemija nego i vlade i Narodne skupštine Republike Srbije, koji su bezakonu tvorevinu nastalu 17. februara otvoreno nazvali lažnom državom“, da „ovaj istup i izjava mitropolita Amfilohija predstavljaju pokušaj pravdanja dosadašnjih mnogobrojnih propusta i pogrešnih poteza koji su pod njegovim uticajem povlačeni od strane Svetog Sinoda, kako bi se istrajavanjem na već trasiranom kursu, iako pogibeljnom za srpski narod i srpske interese, stvorio privid uspešnosti i ispravnosti“.
Aktuelni sukob dvojice episkopa je, u stvari, ni oko čega: ni Artemije, kao ni Amfilohije, ne priznaje legitimitet EULEX-a. S druge strane, obojica su za saradnju sa KFOR-om i UNMIK-om, kao i sa „privremenim kosovskim institucijama“, ali ne baš i sa kosovskom vladom. Razlikuju se samo u jednom: u opredeljenju za ovu ili onu političku opciju. Čim izbori prođu, i ovaj će se sukob izgladiti.
Na kraju će za sve (opet) biti krivi zlonamerni mediji što prenose izjave vladika, sve priželjkujući raskol u Crkvi.
Uzgred, na internet sajtu Patrijaršije (www.spc.yu) nema Artemijevih, a na sajtu Raško-prizrenske eparhije (www.eparhija–prizren.com) Amfilohijevih izjava, već samo komentara na ono što je onaj drugi rekao.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Ljudi se osvešćuju, ohrabruju i udružuju. Tako ujedinjeni možemo sve. Ceo ovaj proces je značajno lekovit za celo društvo, sada svi učimo šta možemo zajedno kada su nam iste bazične vrednosti. Mislim da su i studenti mnogo toga naučili, dosta su iskustveno osetili i na svojoj koži, a, iskreno, i mi “stariji” učimo od njih. Za razliku od mnogih, mislim da je dobro što sve ovo duže traje, jer bi nagle, brže promene verovatno bile i kratkotrajne
Vladajuća partija je kampanju u Zaječaru i Kosjeriću vodila kao u centru Beograda – pravila je mala naselja od šatora, pekla prasiće i jariće, mesila hlebove, točila rakiju i sokove i delila dnevnice. Vučić je kampanju pretvorio u proizvodnu delatnost gde postoji tačna računica koliko “košta” glas, a kako je u mogućnosti da sam određuje način na koji će se trošiti javni novac, bukvalno mu ništa nije skupo. Protiv ovoga stoje građani koji su odlučili da se ne boje, da prihvate socijalni rizik, neki i po cenu da izgube posao. Da li na ova dva mala ogledna polja može da se vidi promena o kojoj se govori i u koju se veruje
Studenti su, kada su izašli sa objedinjujućim, za neke dugo očekivanim zahtevom za vanrednim parlamentarnim izborima – pogodili u metu. Ovaj zahtev je očigledno za naprednjake preveliki izazov, oni i njihovi partneri ne znaju šta bi sa tim, što se najviše vidi po njihovim konfuznim izjavama – tipa: može da bude, ali ne mora da znači, samo da tetki odnesem lek pa ću razmisliti. Pogodili su studenti Vučića i tamo gde ga najviše boli, i to dvared uzastopno: prvo tvrdnjom da je “nenadležna institucija”, a sada i da je postao “kukavica”. Ne sme da raspiše izbore, kojima svako malo preti već 13 godina i koje raspisuje kad mu se ćefne, uvek siguran u pobedu
Presek nedelje je sledeći: imamo nadvlačenje dveju suprotstavljenih struja. Jedna želi da se oslobodi talačke krize u kojoj je drži druga. Prva strana želi izbore. Druga nikome ne ostavlja izbor. Suština je u razlici: vladajuća klika želi da sve ostane isto, a građani – da sve bude drugačije. U tom smislu, studenti i građani su na neki način već pobedili: više ništa nije isto i nikada neće biti isto
Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije
Dok se čuo huk pobunjenih ljudi sa ulice, nestali su bahatost i bezobrazluk naprednjačkih zastupnika, a kad je buka prošla – nastavili su po starom. Naše pretnje da ćemo izaći iz procesa, a i ni naše žalbe domaćoj javnosti i međunarodnim posmatračima, ne utiču mnogo na naprednjačku mašineriju da posustane u lažima i prevarama, i zato se rešenje za vraćanje ponovljenog procesa u zakonske okvire samo nameće: da se studenti i pobunjeni građani ponovo vrate tamo gde će ih čuti i vlast i Evropa
Petorica režimskih batinaša pretukla su studenta Pravnog fakulteta u Beogradu Petra Živkovića. Dok od slučaja Miloša Pavlovića vlast pravi politički cirkus, policija je u noći između ponedeljka i utorka odbila da primi prijavu za premlaćivanje Živkovića
Svako ko proda glas, postaje kmet na Vučićevoj latifundiji. Svako ko ćuti na kapuljaško nasilje, pristaje i na pravo prve bračne noći naprednjačkih velmoža. Možemo i moramo bolje od toga
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!