
Novi broj „Vremena“
Policajci idu svojoj deci umazani krvlju tuđe dece
Nisu samo ozloglašeni JZO i njegov komandant Marko Kričak, kojeg se i ostali policajci plaše. „Vreme“ u novom broju istražuje ko sve i kako bije narod. I gde će im duša
Haški dobrovoljac
Osnovni podaci: Kako je sam zapisao u Biografskom leksikonu Valjevskog kraja, rođen je 1935. u selu Gornji Musić, opština Mionica. Gimnaziju završio u Valjevu; za oficira Ratne mornarice školovao se na Vojno-pomorskoj akademiji u Divuljama, a usavršavao na Višoj vojno-pomorskoj školi, Ratnoj školi JNA i Školi opštenarodne odbrane. Nalazio se na raznim vojnim dužnostima, između ostalog, komandant sektora Boka i načelnik Uprave u Generalštabu JNA. U periodu 1989-91. ministar odbrane u Vladi Republike Srbije. Viceadmiral postao 1990, prevremeno penzionisan ’92. sa mesta operativnog komandanta Vojno-pomorskog sektora Boka, bez uobičajenog unapređenja. Oženjen, dve ćerke.
Otkud u Hagu: Na optužnici, otpečaćenoj 1. oktobra, našao se zajedno sa generalom Pavlom Strugarom, viceadmiralom Milanom Zecom i kapetanom Vladimirom Kovačevićem, zbog „kršenja zakona i običaja ratovanja i teške povrede Ženevske konvencije“, a na „okolnost“ opsade i granatiranja Dubrovnika.
Prvo reagovanje: Prvo reagovali funkcioneri Nove demokratije – admiral u Biografskom leksikonu zapisao da je član Nove demokratije i savetnik predsednika te stranke – izjavljujući da će Jokić dobrovoljno otići u Hag.
Drugo reagovanje: I admiral, odmah po objavljivanju optužnice, izjavio da ide u Hag, samo da prikupi dokumentaciju. Čak, na partijsku i ličnu inicijativu, obećao intervju, samo „Vremenu“ i nikom više. Intervju odlagao jer je, kako vele, imao problema sa dokumentacijom, a zbog, opet kako vele, opstrukcije u saveznoj administraciji i Generalštabu. U međuvremenu general Strugar je, dobrovoljno, već bio u Hagu.
I treće: Pred polazak u Hag, u ponedeljak 12. novembra, admiral dao ekskluzivni intervju „Novostima“, „pribrano, bez treme, sa nekom unutrašnjom snagom, samouverenošću i blaženom čistotom“. Rek’o: „Čist sam čovek. Častan vojnik. Idem zbog svoje porodice, zbog sebe, zbog svoje zemlje. Imam etičke i vojne principe koje sam poštovao. Hoću i sada, do kraja. Neću da me love po ulicama i pijacama.“ Onda seo u avion, u pratnji porodice, advokata, ministra policije Dušana Mihajlovića, koji je i predsednik „te stranke“ u kojoj je Jokić predsednički savetnik.
A u Hagu: U Hagu „ušao u proceduru“, a ministar Mihajlović kod Karle del Ponte. Ministar rek’o da je Jokića dopratio kao njegov lični prijatelj, ali uz saglasnost Vlade Srbije koja je odlučila da za svakog ko se dobrovoljno preda Tribunalu ponudi garancije za odbranu sa slobode. Admiral rek’o da očekuje da Vlada Srbije garantuje za njega, kako bi se branio sa slobode.
Šta mu nije jasno: „U Hrvatskoj je, zbog Norca, protestovalo 300.000, u Splitu su za Gotovinu prikupili 400.000 potpisa, a ja odem u svoju Mionicu, i zemljaci me pitaju: ‘Kad ćeš bre, Mijo, u Hag?’ Evo, danas.“
Kako je ratovao: Za mnoge je admiral Jokić i u ratnom vremenu bio normalan čovek, koji je, kažu, ratna pretpostavljao političkim rešenjima. U martu ’92, kao komandant Boke, u intervjuu potpisniku ovog teksta, na pitanje da li je bilo rušenja i nevojničkog ponašanja, odgovorio da je bilo nepotrebnog rušenja i svega onoga što ne ide ni uz rat, ali da toga nije bilo ni blizu onakvih razmera kao na drugim delovima ratišta. O incidentu kod Dubrovnika, u decembru ’91, tada je rekao da je do njega došlo na inicijativu komandanta jedinice kome je poginuo vojnik na tvrđavi, koji je uništio tvrđavu Srđ i ljudstvo, iako je trebalo samo da neutrališe vatrene tačke. U maju 1992. prevremeno je penzionisan. Posle toga, ekskluzivno i u tadašnjim „Novostima“ optuživan od radikala i jastrebova iz vojske da je nedovoljno tvrdo ratovao, čak nazivan lošim komandantom i ratnim profiterom, koji je „vojnim kamionima sa ratišta odnosio nameštaj, tehničku robu, čak i posuđe“. Takođe ovom novinaru, tada, odgovorio da sa ratišta nije odneo ni kalendar, prvi je organizovao komande mesta da bi sprečio pljačke i krađe koje je zaticao, a koje su vršile naročito dobrovoljačke jedinice.
Šta mu u vreme rata nije bilo jasno: Kada mu je Božidar Vučurević, iz Trebinja, rekao da Dubrovnik, ako se ne preda, treba potopiti, da bi mu isti patriota, kad je protestovao zbog spaljivanja Konavla, odgovorio: „Admirale, upamtite, nikad Konavle nije bilo ljepše.“
Nisu samo ozloglašeni JZO i njegov komandant Marko Kričak, kojeg se i ostali policajci plaše. „Vreme“ u novom broju istražuje ko sve i kako bije narod. I gde će im duša
Pretnje silovanjem i prebijanje usledilo je kada su se posle još jednog protesta u nizu demonstranti uputili kućama. Prema svedočenjima žrtava torture, studenti i građani su otimani sa centralnih beogradskih ulica, odvođeni u zgradu Vlade Srbije – sedište izvršne vlasti – gde su mučeni ili bili primorani da slušaju i gledaju batinanje drugih
Pored Andreja Vučića, mesto na kormilu batinaša zauzeli su Vlada Mandić i Ljuba Jovanović, nekadašnji sportisti koji, očevidno, imaju kontrolu nad izvesnim grupama “mladića”. To se posebno se odnosi na one iz Republike Srpske jer je Mandić sa njima i tamo bio aktivan. Pored njih, angažovani su i oni iz javnog sektora “koji znaju da se biju”, kao što je bio slučaj sa Lukom Petrovićem, gradskim sekretarom za investicije
“Na prvi pogled individualni čin ekstremnog nasilja – kada državni službenik preti devojci silovanjem – može izgledati kao izolovan ispad”, kaže za “Vreme” profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu, Zoran Pavlović. “Ali to nije stvar samo njegove privatne ‘patologije’ – čak i da jeste, to i dalje nije samo njegov problem – nego simptom sistema u kojem se takvo ponašanje toleriše, pa i ohrabruje”
Dok “običan” policajac bez fakulteta radi za oko 80.000 dinara, njegov kolega u Žandarmeriji ima najmanje tri puta veću platu. MUP Srbije broji oko 46.000 od kojih 21.000 radi u administraciji. Ovlašćenih službenih lica, a to su policajci u uniformi ili civilu, kriminalistička, saobraćajna i granička policija, te posebne jedinice ima oko 15.000 u Srbiji. Ipak, ni svi oni ne mogu se zateći na protestima po Srbiji, jer mnogi od njih vrše druge poslove iz svoje nadležnosti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve