Baš svečano našminkata ministarka Zorana, sa na desnoj ruci baš prsten, tesno mi ga skroji nano komplet, ne odbila nijednu teglu sa paprike i druge mušmule, jedino ne dobila prase sa vitrinu za meso, koje samo izgledalo ko da je prase
Koceljeva – opština i varošica na sredokraći između Valjeva i Šapca –takoreći je eksplodirala od kada je Veroljub Matić, zajedno sa grupom građana, sa kojom je imao apsolutnu većinu u lokalnoj skupštini, prešao u naprednjake. Matić je postao SNS poslanik, deakumulirao se sa mesta predsednika opštine na funkciju predsednika lokalne skupštine, a Premijer sa sve četiri pomaže. Za vreme prošlogodišnjih poplava Vučić prvo sleteo u Koceljevu, doneo ‘leba i vode, proletos, u prisustvu nekoliko stotina primeraka svog naroda istovarenog iz autobusa, otvorio most od tačno 57 metara, a koliko juče, zajedno sa ministarkom Zoranom, u selima Družetić i Ljutice, uz samo jedan autobus istovarenog naroda, pustio u saobraćaj kapitalne mostove dužine 23, i 19,5 metara, u centimetrima 1.950.000. Da se doda, da sam Premijer odgovorno rek’o da ni sam ne zna koliko je puta bio u Koceljevi, mada postoji evidencija, tako da se može reći da je ova opština razvojna prestonica Srbije.
Kao takva, Koceljeva ima sve što drugi imaju, ali, i preko toga. U preko toga da se ubroji i Festival zimnice, koji se održava poslednjeg vikenda septembra, a naročito preko toga je kad na otvaranje turšije dođe Ministarka građevine i infrastrukture, pride potpredsednica Vlade i Partije, i to u najlepšem rezedo izdanju, podeli komplimente i zatraži da bude opet pozvana.
TEŽAK DUBOREZ: Dakle, glavna, skoro jedina, Koceljeva ulica, sve kotlić do kotlića, komada 151, takmičenje u spremanju lovačkog gulaša. Na slobodnoj površini, kad se završe ti kotlići, montirali se plavo-beli platneni čadori, štandovi na kojima izloženi proizvodi koji spadaju pod zimnicu. Ajvar, kisele paprike, kiseli krastavčići, slatko od smokava, slatko od mušmula, suve šljive, slatko i džemovi, sok od zove, vino od kupine, pa grožđe iz Zukve, staklena ambalaža sa čepovi, staklena ambalaža sa krstovi, drveni burići, zemljani lonci, gravirani sveci, rezbareni sveci, vunene čarape, džemperi, daske, pa opet ajvar, kisele paprike, kiseli krastavčići…
„Drvo-stil“ Svileuva ima mleveni paradajz, ima dve veze od suvi bosiljak, rezbarenu Svetu Petku, na naslonu stolice na koji orlovi sa krunom. I ima bračni krevet, u težak duborez. Po ostali štandovi i tezge, šajkače sa kokarda znakom 300 dinara, sok od trnjina, tikve i tikvice, opletena staklena ambalaža, med, još kisele turšije, krastavaca koji punjeni sa ljute papričice… Ima i štand sa natpisom, Kosovo, Pestovo, prisutna gospođa, sekretar opštine Prilužje, imena Simić Jadranka, objašnjava, Dosta ste vi donosili, sad mi iz Kosovske Mitrovice vraćamo. Sve sama mesi, na Kosovo karton dopisuje Vučitrn, pokazuje, pogaču, mantije, slatki kolač koji se zove taklije…
Reporter ode dalje u ponudu, ima Univerzitet Singidunum, sa porukom, Studirajte u Šapcu, štrudle i sitni kolači, pa još toga, pa smrznuto voće, meso i suhomesnato, a tek što ima cveća, tikava, pečenog ajvara, suve šljive, mlevenog paradajza, rakije sa „Vojvoda“ etiketom… Na svu tu ponudu naslanjala se nova zelena šatra, tapacirane stolice, čaše sa bele salvete, u čelu mušema transparent „Festival zimnice Koceljeva“, na plafonu šatre sijalice, što sve bila destinacija za tekuća i srodna pitanja VIP gostiju.
Kad, iz pravca Šapca, ulicom sa gulaš kotlići, lično ministarka Zorana Mihajlović, u društvu sa prvi čovek opštine Veroljub Matić. Ministarka bješe i bejaše najrazvojnije svečana, plava kosa na razdeljak, simetrično zadenuta za ušeta, na kojima bile zlato minđuše sa biser kuglicom. Cipelice lakirano crne, uske, model tesni mi ga skroji nano, crne pantalone, rezedo kostim opšiven braon trakom sa mašnicom, lice baš našminkato, na desnoj ruci prsten.
Komplet ministarka se komplet vladala, kako priđe kotliću sa gulaš, Dobar dan, kako ste, svaka čast… Zavedoše je u turšiju, ministarka nastavi sa komplet vladanjem, svima, Dobar dan, svima, Kako ste, svima, Je l’ sve to sami spremate… Gde god zastala, a puno mnogo puta zastala, dobi teglu ajvara i paprika, slatkog od šumskog voća i mušmula. Ministarka nijednoj poklon kesi ne manisala, kako koju dobije, odloži je brojnim saradnicima. Dođoše tako i do tezgu sa meso, na kojoj bilo prase, koje ne bilo živo, od neku ko živo plastiku, pa ministarka ne dobila prase. Stigoše i do Kosovo štanda, ministarka naročito pohvali, složi se da Kosovo je Srbija, prihvati slanu mantiju i komada jednu slatku takliju.
DANAS SA NAMA: Posle još ministarskog Je l’ vi pravite, svaka čast, svečanoj Zorani se dogodi i defile kostimirane dece, kojima prva gošća dade adekvatno diskretan aplauz. A onda se primakoše ukrovljenoj bini sa znakom Telekom sponzora, voditeljka pozdravi sve učesnike, nastupiše deca zdravičari, Ovo je vino crveno, popijmo ga veselo… pojaviše se i folklor deca. Voditeljka najavi prvog čoveka Koceljeve Veroljuba, ovaj bi kratak, Dobar dan svima, lepo se osećajte…
Pa opet bi voditeljka, Sada molim da pozdravite velikim aplauzom gošću festivala, sa nama je danas potpredsednica vlade Srbije, ministarka u Ministarstvu saobraćaja i infrastrukture, predsednica Koordinacionog tela za rodnu ravnopravnost, Zorana Mihajlović. Pred mikrofon stade komplet Zorana, Dragi svi, posebno drage domaćice… možete biti talentovani, bogati, ali, ako nemate vere u sebe, nisam sigurna da možemo da uspemo, to je siguran recept za neuspeh, a kada verujete u sebe, kada se stalno borite, a mi to žene znamo, to je siguran recept za uspeh… Kao član Vlade želim svu sreću, tu sam da pomognem, da imamo festival u svakom gradu, nadam se da ćete me pozvati i sledeće godine. Reče, i ode čestita gospodinu Matiću.
U KOCELJEVI RADNO: Zimnica i sve u tom smislu
Opet sve uđe u ajvar i paprike, usred toga raspremiše se kamere, ministarka svečano objavi da je Guča poznata, i da ne postoji nijedan razlog da i Festival zimnice ne bude poznat, naš zadatak je da to proširimo, da svaki grad u Srbiji ima ovakav festival… Jedna medijska poslenica se reformski ubaci sa pitanje Otvaranja granice sa Hrvatskom, reporter pridodade poslanicu da to Izvanredan uspeh, ministarka se izvanredno složi, samo dodade da Premijer sve rekao, Vlada, sa premijerom na čelu, odgovorna je, nastaviće tako da se ponašaju, jer Srbija je faktor mira i stabilnosti… U kamere se reče i poslanik Matić, Ja bih rek’o da smo postali Prestonica zimnice, ovo je jedna od razvojnih šansi opštine…
Sve ode u ulicu sa gulaš kotlići, pade zajedničko slikanje, ministarka krenu u dalji razvoj, jedan od onije kotlića, kroz sav taj dim i isparenja, dobaci, Je l’ trudna, il’ mi se čini, od kotlića dobi odgovor, Ne budali, ‘vala je Bogu. U tu koncetraciju reporter, lično od predsednice Aktiva žena, dobi poverljivu informaciju da u sve stigli roditelji ministra dr Stefanovića. Kad ministarka definitivno ode u dalje napredovanje, ona Zelena šatra, sa tapacirane stolice, otvori se za VIP i druge redom svakojake zvanice. Još bilo rano da se upale sijalice koje su se rojile po plafonu.
A u ulicu sa kotlići, ko da je sve počinjalo, sve upalo u pos’o „Kuvaj-mešaj“, kako je bio naziv jedne od posada. Ko na takmičenju, i kod „Trbušnog plesa“, „Bembonja“, „Butkice“, „Dušana Silnog“, „Beranke sa Visa“, međ’ posadom „Kraljevine Srbije“, koja imađaše mušema transparent sa Prestolonaslednik sliku, i slova Živeo kralj! Pod svaki suncobran, koji štitili kotliće i posade, samo čuješ, Tako je brate, i samo čuješ složno, Nema naše čobanice/ Nema, nemaaa, naše čoobaniceee… Ko na takmičenju bilo i van suncobrani, van tog zvaničnog kuvaj-mešaj natecanja, uz prase na ražnju, drugi mešpajz, odvrnute harmonike, najbolje se čula pesma, Oj Bojana pitaj Milijanu/ koja će mi izlečiti ranu… njen nastavak koji prihvatalo sve što je bilo pri glasu, U mom srcu žive dve sveže rane/ Milijane nema, nema Bojane…
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Zašto je svako ko se bavio upotrebom neutvrđenog tipa akustičnog oružja na studentskom protestu 15. marta postao neprijatelj države, terorista i atentator na Vučića? Zbog čega bi i Berija pozavidio Biji na ovoj operaciji? Kako režim u Beogradu 2026. nastoji stvoriti atmosferu nalik na onu iz Moskve 1937
Podaci Vrhovnog javnog tužilaštva pokazuju da poslednjih godina raste broj zahteva koje tužioci upućuju policiji radi prikupljanja potrebnih obaveštenja, ali da odgovori na te zahteve sve češće izostaju. Reč je o prvoj i jednoj od najvažnijih radnji u predistražnom postupku, bez koje tužilaštvo u mnogim slučajevima ne može da nastavi istragu
Zašto su se na meti režima, pored studenata, našli verbalni delinkventi – analitičari, stručnjaci i novinari? Kako je Više javno tužilaštvo u svom saopštenju donelo presudu da su studenti sami sebe streljali zvučnim topom? I kako je Vučić tvrdio da Srbija uopšte nema zvučne topove, a ispostavilo se da ih ima, kao što je odmah posle pada novosadske nadstrešnice tvrdio da “jedino ona nije renovirana”, pa se brzinom svetlosti na društvenim mrežama utvrdilo da to nije istina? Na koji je način aktivirana medijska bomba u režimskim medijima sa unapred spremljenim spiskovima ljudi koji su učestvovali u “zaveri” i koje treba utući? I da li je reč o pokušaju zabrane studentskog pokreta
Pošto tužilac u Srbiji ne može da optuži osobu koja se kolima zaleće u građane, gledaoci RTS-a mogu videti kako se pred kamerama obesmišljava ta pravna institucija
Srbija će sačuvati mir, lokalni funkcioneri moraju da razgovaraju sa narodom ili će biti smenjeni, ekonomija raste brzo, žele da nas sruše jer Srbija grabi napred, nema više straha od “blokadera”, predsednik je žrtva, biće veće plate i penzije. Na osnovu iskustva, po svoj prilici ovako će izgledati Vučićeve poruke na predstojećem mitingu
Manje je važno šta će pisati u službenim beleškama sa saslušanja Aleksandra Radića. Mnogo je važnije šta će večeras prolaziti kroz glave hiljada ljudi koji su o „zvučnom topu" govorili, pisali, svedočili ili tražili pomoć. Ako je odgovor: „Bože, samo da ne dođu i po mene", onda je cilj postignut
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.