Vanja Ćalović izložena je napadu od kog zapravo nije moguće odbraniti se. Demanti tvrdnji da se na snimku seksa sa psom zaista nalazi ona, bio bi pristanak na to da je ovakav način obračunavanja sa političkim neistomišljenicima ili kritičarima – legitiman
Ko je, dođavola, Vanja Ćalović? Do pre petnaest dana, najveći deo javnosti u Srbiji ne bi znao da odgovori na ovo pitanje. Danas, međutim, stvari stoje nešto drugačije. Većina i dalje ne bi znala da objasni ko je Ćalović i čime se bavi, ali odgovor na pitanje ko je ona glasi: „To je ona Crnogorka što ima seks sa psima.“
foto: savo prelević…i Vanja Ćalović
Reč je, zapravo, o izvršnoj direktorki crnogorske nevladine organizacije Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS), ekonomistkinji specijalizovanoj za pitanja korupcije, svojevremeno članici Komisije za praćenje implementacije Akcionog plana za borbu protiv korupcije i kriminala, čiji je osnivač Vlada Crne Gore. Vanja Ćalović je ujedno i meta svakojakih napada crnogorskih medija naklonjenih tamošnjoj vlasti. Svašta joj se zamera: od toga kako je parkirala auto, koliko dugo je studirala, zašto drži ruke u džepovima dok joj komšija čisti sneg sa automobila, i sl. Još joj se na dušu stavlja i to što se na nudističkoj plaži sunča, čuda li neviđenog, gola.
Ovdašnjoj javnosti, poslovično nezainteresovanoj za prilike u komšiluku, osim ako nije nešto izuzetno sočno (ili izuzetno bljutavo), Vanja Ćalović je zapala za oko kada je do Srbije stigao glas i slika o tome kako je na naslovnoj strani crnogorskog izdanja tabloida „Informer“ objavljen skrinšot iz video-snimka u kom je navodno Vanja Ćalović, snimljena u trenutku navodnog seksualnog čina sa – psom.
Teško da postoji novinar koji je ikada pomislio: u svojoj budućoj karijeri, želim da se bavim temom seksualnih odnosa između ljudi i životinja. Ali šta je tu je, izmet se sručio na ventilator i teško je praviti se da ga nema svuda, od poda do plafona. Stoga, probajmo u ovoj posve bizarnoj situaciji da sagledamo stvari što je racionalnije moguće.
BEZ ODBRANE: Vanja Ćalović, dakle, našla se na meti optužbi da seksualno opšti sa psom. Našao se nekakav video sa ovom vrstom pornografije. Neko ga je uočio, usput uočivši i fizičku sličnost akterke sa Vanjom Ćalović. Od januara ove godine, klip sa raznih adresa stiže brojnim redakcijama, ambasadama i institucijama širom regiona. Da, mnogi su znali za ovaj klip još od zimus. Od januara nikome nije palo na pamet da ga objavi, ni da ga makar ozbiljno shvati. Da li je to indikator odsustva svesti o javnom interesu ili, naprotiv, prava mera te svesti? Odgovor na ovo pitanje zapravo uopšte nije jednostavan, ali je preko potreban.
Uzmimo kao pretpostavku da se na tom snimku zaista nalazi Vanja Ćalović. Uz svo gnušanje i odvratnost prema onome što se na tom snimku događa, razumno je postaviti pitanje: kako to oduzima Vanji Ćalović pravo da govori o korupciji u crnogorskom društvu? Zvuči kao još jedno komplikovano pitanje, ali probajmo da pojednostavimo. Zamislimo da se između Vanje Ćalović i crnogorskog vladajućeg establišmenta odvija sledeći dijalog:
Vanja Ćalović: „Korumpirani ste i imamo dokaze za to.“
Crnogorski establišment: „A ti imaš seks sa psima.“
Vanja Ćalović: „Kako to menja činjenicu da imamo dokaze o vašoj korumpiranosti?“
Ovaj imaginarni razgovor pokazuje svu banalnost i zlonamernost plasiranja spornog videa. Nije Vanja Ćalović ni prva ni poslednja koju neki centar moći, ili javnost, želi da diskredituje preko seksualnog skandala. Ali, ko god da je odabrao ovakav način, optužujući je za zoofiliju, propustio je jedan bitan element u svakom političkom seks-skandalu: nikada nijedan političar nije stradao na ovaj način zbog svojih ovakvih ili onakvih seksualnih sklonosti, nego zbog toga što nije govorio istinu. Nije američkog predsednika Bila Klintona upropastila afera sa Monikom Levinski, nego to što je negirao da je afere uopšte bilo.
Međutim, na toj tački stvari postaju nezgodne za Vanju Ćalović: izložena je napadu od kog zapravo nije moguće odbraniti se. Demanti tvrdnji da se na snimku zaista nalazi ona, bio bi pristanak na to da je ovakav način obračunavanja sa političkim neistomišljenicima ili kritičarima – legitiman. Da bi uopšte negirala ove tvrdnje, treba da zagazi u muljagu u kojoj je sve dozvoljeno, granice nema i niko nije pošteđen. Zaista, ko bi razuman pristao na to da izgovori rečenicu: „Ne, ja ne upražnjavam seks sa psima.“ Sa druge strane, ako ne reaguje, izgleda „krivo“. Prosečan ljudski mozak sa gađenjem odbija ideju da je seks između ljudi i životinja prihvatljiv, pa isto tako odbija da je ljude moguće kompromitovati i diskreditovati na način koji je zadesio Vanju Ćalović.
U ovom mehanizmu za diskreditaciju, zanimljiv je još jedan momenat: teret dokazivanja je na žrtvi. „Informer“ je objavio skrinšot izuzetno lošeg kvaliteta, na kom se jedva razaznaju crte lica žene na snimku, ali uz senzacionalistički naslov „Da li je ovo Vanja Ćalović?“ Drugim rečima, optužićemo te za bilo šta što nam padne na pamet, a ti se posle koprcaj da dokažeš da nisi kriva. U principu, kad mediji izađu sa nekom tvrdnjom, red je da je prvo istraže, potkrepe, i koliko god mogu – dokažu. Umesto toga, imamo jednu mutnu fotografiju, jedno nesuvislo pitanje i jednu osobu na čije je ime bačena ljaga. Sa stanovišta onih kojima je u interesu da se Ćalović diskredituje – operacija je uspela. Sa stanovišta zdravog razuma i profesionalnih standarda, „Informer“ je isto tako mogao na naslovnu stranu da stavi mečku s mečićima i da se upita da li je to Vanja Ćalović.
Pa zašto nije? Zato što je bilo koju ženu, za razliku od muškaraca, mnogo lakše diskreditovati i odstraniti iz javne sfere tako što će se zaigrati na kartu seksualnosti. U slučaju Vanje Ćalović, takav pokušaj smo već gledali pre nekoliko godina kada su u javnost procurele njene paparaco fotografije sa Ade Bojane. S kojim pravom ona ukazuje na korupciju, kad imamo dokaz da šeta gola po nudističkoj plaži? Možda bi trebalo uvesti pravilo da se ukazivanjem na korupciju mogu baviti samo isposnici iz manastirskih kelija ili ginekološkim pregledom utvrđene device, kako bi se zadovoljio moralni standard onih koji bi da diskredituju na ovaj način.
ČEGA SE PAMETAN STIDI…: Nego, otkud sve ovo, u ovolikoj količini u javnom prostoru Srbije? Otkad se to srpska javnost toliko zanima za političku i društvenu scenu zemalja u okruženju? Odgovor smo dobili u nedelju, 29. juna uveče, u emisiji „Utisak nedelje“, u kojoj je Vladimir Beba Popović izjavio da sa uživanjem „šeruje link“ sa video-snimkom seksa žene i psa. Popović je u istoj emisiji otkrio da sarađuje sa Vladom Srbije i da mu je uloga u toj saradnji savetodavna. U tom smislu, slučaj Vanje Ćalović mogao bi da bude pokazna vežba ili, pak, savet javnom mnjenju u Srbiji: usudite li se da kritikujete vlast, ovako ćete proći, ako vam ne iskopamo nešto prljavo – izmislićemo. U takvoj atmosferi, svako je potencijalna meta, a nebo je granica kad je reč o načinima na koje bi mogao biti pogođen. Pogotovo kad iza cele operacije stoje centri moći koji imaju na raspolaganju „svoje“ medije. A ti mediji, poput batinaša stoje na ćošku i preteći mašu palicama svakom ko se usudi da prođe.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Zašto je Vučić, poput Miloševića i Tadića, najavio podnošenje ostavke prije isteka mandata? Kada će i kako Đuri Macutu otkazati podstanarski ugovor u Nemanjinoj 11? Može li pocijepati pobunjeno društvo igrajući na dio opozicije i “moralne narcise”? I zašto ne treba uspoređivati skupove u Beogradu i Kraljevu
Nepreglednu i depresivnu listu posledica globalnog zagrevanja u Srbiji u hladnijoj polovini godine možemo da guramo pod tepih, ali već u junu, kada se ponovo vrati osećaj da nešto debelo nije u redu, vreme je da se suočimo sa činjenicama i zapitamo koliko je stanje loše, radimo li išta na umanjenju štete i dokle možemo ovako
Medenica se vlastima Crne Gore i Srbije, koje su glavna meta njegovih sadržaja, ne obraća kao da zna nešto što oni ne znaju, nego kao da zna ono što oni žele da sakriju. Kako je moguće da u Srbiji 2026. godine deo javnosti smatra prvostepeno osuđenog begunca pouzdanijim izvorom informacija od bilo koje institucije, pa i predsednika države
Biljana Nikolić, novinarka “Vijesti”, kaže za “Vreme” kako je jasno da Miloš Medenica ne deluje samostalno. “Te strukture očito imaju interes, a i hrane ga obavještajnim podacima. Fenomen ‘Medeni’ postaje neka vrsta gerilskog formata, u kojem se plasiraju informacije na osnovu kojih se može pretpostaviti ko bi sve mogao da ima korist, kao i šta su motivi takvog djelovanja”
Sva istraživanja koja smo do sada videli ukazuju na to da prvi put postoji mogućnost da vladajuća koalicija ne osvoji većinu u parlamentu, a odluka će verovatno biti doneta u narednim mesecima, u zavisnosti od stalnog merenja rejtinga i pozicioniranja protivničke strane
U pohodu na vlast moraćemo manje obrazovanim građanima da kažemo ponešto od onoga što žele da čuju. Da li je to demagogija? Svakako. Da li je to isto što radi i Vučić? Nesumnjivo. Dakle, isti smo kao Vučić? E, u tome je kvaka. Nismo
Ljudi iz autobusa plaše se svega, a naročito da ne razljute glavu porodice. On im onoliko ponavlja da jedino zahvaljujući njemu imaju posao, zarade i penzije. Njihovo je samo da stoje, aplaudiraju i ostanu poslušni
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.