Vanja Ćalović izložena je napadu od kog zapravo nije moguće odbraniti se. Demanti tvrdnji da se na snimku seksa sa psom zaista nalazi ona, bio bi pristanak na to da je ovakav način obračunavanja sa političkim neistomišljenicima ili kritičarima – legitiman
Ko je, dođavola, Vanja Ćalović? Do pre petnaest dana, najveći deo javnosti u Srbiji ne bi znao da odgovori na ovo pitanje. Danas, međutim, stvari stoje nešto drugačije. Većina i dalje ne bi znala da objasni ko je Ćalović i čime se bavi, ali odgovor na pitanje ko je ona glasi: „To je ona Crnogorka što ima seks sa psima.“
foto: savo prelević…i Vanja Ćalović
Reč je, zapravo, o izvršnoj direktorki crnogorske nevladine organizacije Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS), ekonomistkinji specijalizovanoj za pitanja korupcije, svojevremeno članici Komisije za praćenje implementacije Akcionog plana za borbu protiv korupcije i kriminala, čiji je osnivač Vlada Crne Gore. Vanja Ćalović je ujedno i meta svakojakih napada crnogorskih medija naklonjenih tamošnjoj vlasti. Svašta joj se zamera: od toga kako je parkirala auto, koliko dugo je studirala, zašto drži ruke u džepovima dok joj komšija čisti sneg sa automobila, i sl. Još joj se na dušu stavlja i to što se na nudističkoj plaži sunča, čuda li neviđenog, gola.
Ovdašnjoj javnosti, poslovično nezainteresovanoj za prilike u komšiluku, osim ako nije nešto izuzetno sočno (ili izuzetno bljutavo), Vanja Ćalović je zapala za oko kada je do Srbije stigao glas i slika o tome kako je na naslovnoj strani crnogorskog izdanja tabloida „Informer“ objavljen skrinšot iz video-snimka u kom je navodno Vanja Ćalović, snimljena u trenutku navodnog seksualnog čina sa – psom.
Teško da postoji novinar koji je ikada pomislio: u svojoj budućoj karijeri, želim da se bavim temom seksualnih odnosa između ljudi i životinja. Ali šta je tu je, izmet se sručio na ventilator i teško je praviti se da ga nema svuda, od poda do plafona. Stoga, probajmo u ovoj posve bizarnoj situaciji da sagledamo stvari što je racionalnije moguće.
BEZ ODBRANE: Vanja Ćalović, dakle, našla se na meti optužbi da seksualno opšti sa psom. Našao se nekakav video sa ovom vrstom pornografije. Neko ga je uočio, usput uočivši i fizičku sličnost akterke sa Vanjom Ćalović. Od januara ove godine, klip sa raznih adresa stiže brojnim redakcijama, ambasadama i institucijama širom regiona. Da, mnogi su znali za ovaj klip još od zimus. Od januara nikome nije palo na pamet da ga objavi, ni da ga makar ozbiljno shvati. Da li je to indikator odsustva svesti o javnom interesu ili, naprotiv, prava mera te svesti? Odgovor na ovo pitanje zapravo uopšte nije jednostavan, ali je preko potreban.
Uzmimo kao pretpostavku da se na tom snimku zaista nalazi Vanja Ćalović. Uz svo gnušanje i odvratnost prema onome što se na tom snimku događa, razumno je postaviti pitanje: kako to oduzima Vanji Ćalović pravo da govori o korupciji u crnogorskom društvu? Zvuči kao još jedno komplikovano pitanje, ali probajmo da pojednostavimo. Zamislimo da se između Vanje Ćalović i crnogorskog vladajućeg establišmenta odvija sledeći dijalog:
Vanja Ćalović: „Korumpirani ste i imamo dokaze za to.“
Crnogorski establišment: „A ti imaš seks sa psima.“
Vanja Ćalović: „Kako to menja činjenicu da imamo dokaze o vašoj korumpiranosti?“
Ovaj imaginarni razgovor pokazuje svu banalnost i zlonamernost plasiranja spornog videa. Nije Vanja Ćalović ni prva ni poslednja koju neki centar moći, ili javnost, želi da diskredituje preko seksualnog skandala. Ali, ko god da je odabrao ovakav način, optužujući je za zoofiliju, propustio je jedan bitan element u svakom političkom seks-skandalu: nikada nijedan političar nije stradao na ovaj način zbog svojih ovakvih ili onakvih seksualnih sklonosti, nego zbog toga što nije govorio istinu. Nije američkog predsednika Bila Klintona upropastila afera sa Monikom Levinski, nego to što je negirao da je afere uopšte bilo.
Međutim, na toj tački stvari postaju nezgodne za Vanju Ćalović: izložena je napadu od kog zapravo nije moguće odbraniti se. Demanti tvrdnji da se na snimku zaista nalazi ona, bio bi pristanak na to da je ovakav način obračunavanja sa političkim neistomišljenicima ili kritičarima – legitiman. Da bi uopšte negirala ove tvrdnje, treba da zagazi u muljagu u kojoj je sve dozvoljeno, granice nema i niko nije pošteđen. Zaista, ko bi razuman pristao na to da izgovori rečenicu: „Ne, ja ne upražnjavam seks sa psima.“ Sa druge strane, ako ne reaguje, izgleda „krivo“. Prosečan ljudski mozak sa gađenjem odbija ideju da je seks između ljudi i životinja prihvatljiv, pa isto tako odbija da je ljude moguće kompromitovati i diskreditovati na način koji je zadesio Vanju Ćalović.
U ovom mehanizmu za diskreditaciju, zanimljiv je još jedan momenat: teret dokazivanja je na žrtvi. „Informer“ je objavio skrinšot izuzetno lošeg kvaliteta, na kom se jedva razaznaju crte lica žene na snimku, ali uz senzacionalistički naslov „Da li je ovo Vanja Ćalović?“ Drugim rečima, optužićemo te za bilo šta što nam padne na pamet, a ti se posle koprcaj da dokažeš da nisi kriva. U principu, kad mediji izađu sa nekom tvrdnjom, red je da je prvo istraže, potkrepe, i koliko god mogu – dokažu. Umesto toga, imamo jednu mutnu fotografiju, jedno nesuvislo pitanje i jednu osobu na čije je ime bačena ljaga. Sa stanovišta onih kojima je u interesu da se Ćalović diskredituje – operacija je uspela. Sa stanovišta zdravog razuma i profesionalnih standarda, „Informer“ je isto tako mogao na naslovnu stranu da stavi mečku s mečićima i da se upita da li je to Vanja Ćalović.
Pa zašto nije? Zato što je bilo koju ženu, za razliku od muškaraca, mnogo lakše diskreditovati i odstraniti iz javne sfere tako što će se zaigrati na kartu seksualnosti. U slučaju Vanje Ćalović, takav pokušaj smo već gledali pre nekoliko godina kada su u javnost procurele njene paparaco fotografije sa Ade Bojane. S kojim pravom ona ukazuje na korupciju, kad imamo dokaz da šeta gola po nudističkoj plaži? Možda bi trebalo uvesti pravilo da se ukazivanjem na korupciju mogu baviti samo isposnici iz manastirskih kelija ili ginekološkim pregledom utvrđene device, kako bi se zadovoljio moralni standard onih koji bi da diskredituju na ovaj način.
ČEGA SE PAMETAN STIDI…: Nego, otkud sve ovo, u ovolikoj količini u javnom prostoru Srbije? Otkad se to srpska javnost toliko zanima za političku i društvenu scenu zemalja u okruženju? Odgovor smo dobili u nedelju, 29. juna uveče, u emisiji „Utisak nedelje“, u kojoj je Vladimir Beba Popović izjavio da sa uživanjem „šeruje link“ sa video-snimkom seksa žene i psa. Popović je u istoj emisiji otkrio da sarađuje sa Vladom Srbije i da mu je uloga u toj saradnji savetodavna. U tom smislu, slučaj Vanje Ćalović mogao bi da bude pokazna vežba ili, pak, savet javnom mnjenju u Srbiji: usudite li se da kritikujete vlast, ovako ćete proći, ako vam ne iskopamo nešto prljavo – izmislićemo. U takvoj atmosferi, svako je potencijalna meta, a nebo je granica kad je reč o načinima na koje bi mogao biti pogođen. Pogotovo kad iza cele operacije stoje centri moći koji imaju na raspolaganju „svoje“ medije. A ti mediji, poput batinaša stoje na ćošku i preteći mašu palicama svakom ko se usudi da prođe.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Uprkos dva susreta najviših srpskih zvaničnika sa američkim državnim sekretarom Markom Rubiom – ministra spoljnih poslova Marka Đurića početkom avgusta u Stejt departmentu, a potom i predsednika Vučića tokom godišnjeg zasedanja Generalne skupštine Ujedinjenih nacija u Njujorku – i najave pokretanja strateškog dijaloga dveju zemalja do kraja godine, sve je nekako, što bi se narodski reklo “na dođem ti”, uz goruće požare koje treba gasiti kao što su ogromne carine na našu robu ili stupanje na snagu sankcija NIS-u
Kako je pukla Vučićeva politika vrdanja II: Srbija i Nemačka
Kancelar Fridrih Merc nije posebno zainteresovan za Balkan – samo da se ne puca. Vučić zato još neko vreme može da figurira kao “faktor stabilnosti”, mada su prošla medena vremena kad je bio najbolji đak Angele Merkel
Cena i posledice politike vrdanja III: Srbija i Turska
Predsednik Srbije se našao u dvostrukoj klopci. Ako zaoštri odnos prema Erdoganu, rizikuje pad turskih investicija, gubitak radnih mesta, te dodatno i dublje približavanje Prištine Ankari. Ako prećuti i traži “razgovor među prijateljima”, šalje poruku nemoći biračkom telu za koje je Kosovo crvena linija, osetljiva tema i dokaz državne snage
Intervju: Vasko Kelić, Centar za ekonomska istraživanja Instituta društvenih nauka
“Jedino rešenje za energetsku stabilnost Srbije – u kontekstu američkih sankcija Naftnoj industriji Srbije – jeste nacionalizacija ove kompanije ili prinudno preuzimanje upravljanja nad njom. Vučićeva vlast to izbegava i na taj način podređuje interese građana Srbije – Rusiji. Inače, naša zemlja ima najskuplje naftne derivate u regionu zbog izrazito monopolskog položaja Nisa na tržištu, a posledice sankcija će najverovatnije biti dodatna poskupljenja “, akcenti su iz razgovora sa Vaskom Kelićem, istraživačem u Centru za ekonomska istraživanja Instituta društvenih nauka i odbornikom Zeleno-levog fronta u beogradskoj opštini Stari Grad
Režimu je potrebna Evropska unija. Kako joj objasniti zašto se studenti bune i zašto to traje toliko dugo, a izbeći pitanja o stvarnim zahtevima protesta? Tako što će spinovati da su protesti dirigovani spolja – a ima li korisnijeg dirigenta od Kremlja? U pokušaje delegitimizacije protesta tvrdnjama da su rezultat “ruskog malignog uticaja” uključio se i deo opozicije. Oni bi da ubede Brisel kako su oni jedina alternativna režimu u Srbiji
Predsednikova savetnica za medija Suzana Vasiljević je kao novinarka „izmislila rat“ kako bi se što duže brčkala u moru u Crnoj Gori. Zato sada, kada je na drugoj strani, ima rešenje za sve one koji mora izmišljaju kao što je to ona činila
Udarac u trbuh građana koji sledi nakon američkih sankcija NIS-u posledica je nemogućnosti gospodara mehurova i neznanja Aleksandra Vučića da shvati šta politika zaista jeste
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!