Iako je pobeda nesumnjiva, bivši režim i njegovi pomagači u sferi medija i posle promene žele da pošalju poruku kao da će Vučić sutra ponovo da ušeta u Predsedništvo Srbije. Studentski slogan “Pametan ne popušta, pametan se organizuje” sada će biti na najvećem iskušenju. Od ljudi koji su sve vreme bili u pozadini i okretali pedale pokreta zavisiće da li će izborni rezultat od 25. oktobra dobiti svoj institucionalni epilog
Pobeda je osvojena, vlast je priznala rezultate izbora. Međutim, svi oni koje je režim postavio za proteklih četrnaest godina i dalje sede u institucijama. Sada na red dolazi da se ono što je Studentski pokret uradio tokom kampanje koja je trajala skoro dve godine, a krunisao u nedelju 25. oktobra, preseli na nivo institucija i tako se u potpunosti razobliči mašinerija korupcije koja je pretila da udavi celu Srbiju.
Pre 22 meseca niko nije mogao ni da pretpostavi ovakav rasplet. Ispostaviće se da je režim Aleksandra Vučića povukao poteze za koje je verovao da će ugušiti i samu pomisao na pobunu, a zapravo je samo “pumpao” i davao na snazi onome što je u novembru 2024. godine delovalo kao tek redovni studentski bunt zbog prebijanja nekolicine njihovih kolega sa FDU. Ako je tog 22. novembra 2024. godine na ulicama Srbije i na poziv ProGlasa stalo na raskrsnice nekoliko hiljada ljudi u 11.52, TO je naraslo na gotovo 2,3 miliona koji su u nedelju zaokružili broj 3 na biračkim mestima.
Da bi do toga došlo, nije bilo nikakvog prvobitnog plana, samo spleta neverovatnih okolnosti i događaja i, što je još mnogo važnije, neverovatne organizovanosti studenata koja će se izučavati u decenijama pred nama.
DOGAĐAJ(I) BEZ PRESEDANA
Brzi skok sa novembra 2024. na kraj decembra 2025. godine: Studenti pozivaju građane na jednodnevnu akciju “raspisivanja izbora” – njihovom pozivu se u jednom danu po hladnom vremenu odaziva više od 400 hiljada ljudi.
Ljudi stoje u redovima, popunjavaju listiće, ostavljaju svoje podatke na poverenje deci koju ni ne poznaju, ali kojoj veruju jer se to poverenje (iz)gradilo tokom cele 2025. Taj kraj godine, sakupljanje u bazu građana koji žele da se aktivno uključe, a ne samo da “mese kiflice”, jeste događaj bez presedana u novijoj srpskoj političkoj istoriji.
Naime, za formiranje stranke potrebno je sakupiti i overiti deset hiljada potpisa, za pokretanje građanske inicijative pred Skupštinom Srbije potrebno je sakupiti 30 hiljada potpisa, za inicijativu za referendum je potrebno 100 hiljada, a za promenu Ustava Srbije 150 hiljada potpisa.
Sve je ovo za političke partije i pokrete u Srbiji izgledalo oduvek kao nemoguća misija. Pojedine aktivne partije nastale su tako što su kupovale neke ranije registrovane partije, menjale im ime i logo, svesni da je sakupiti toliko potpisa gotovo nemoguće.
U novijoj istoriji, imamo slučaj pokreta Kreni-promeni koji je sakupio dovoljan broj potpisa za inicijativu zabrane rudarenja u dolini reke Jadar – trebalo je nekoliko dana da dođu do potrebnog broja.
Broj građana koji je želeo da blanko podrži nešto što formalno ne postoji ukazivao je na postojanje jednog, još neuobličenog, ali pokreta nezapamćene i stvarne podrške najširih slojeva stanovništva u Srbiji.
foto: m. janković…
“ZELENO SVETLO” I PREOKRETI
Skok iz decembra u jun 2025. godine i drugi veliki skup na Slaviji, na Vidovdan.
Posle 15. marta 2025. i najvećeg političko-narodnog okupljanja u istoriji Srbije, koji se okončao nasilnim pokušajem režima da likvidira pokret, izgledalo je da je sve propalo. Biciklistička “Tura do Strazbura” bila je dijalog sa svetom i dijasporom, ali je u Srbiji nekako sve utihnulo. Početkom maja zatraženi su vanredni izbori. To je delovalo kao završetak višemesečnog protesta, koji je bio veliki, ali, kao više njih pre toga, bez opipljivog političkog rezultata.
To je tada tako izgledalo.
Studenti su bili umorni, profesori izmučeni i pod ogromnim pritiskom, a od 15. marta krenula je dodatna represija režima. I onda, na taj Vidovdan, nastao je novi preokret. Narod se okupio, bilo je puno sveta, održani su i govori koji se mnogima nisu dopali zbog praznog “guslanja i srbovanja”. Međutim, na tom okupljanju studenti su “dali zeleno svetlo”, čime su pozvali građane da se aktivnije uključe u tadašnju borbu za vanredne izbore.
Režim, koji je u nastavku večeri isprovocirao sukobe, predstavio je “zeleno svetlo” kao poziv na nasilje, ali, kao što se vidi iz današnjeg ugla, bio je to korak ka prerastanju studentskog u narodni pokret. Ono što je najavljivao Vučić nekoliko godina ranije – stvaranje Pokreta za narod i državu – napravili su studenti pre njega.
KAJANJE BIVŠEG PREDSEDNIKA
Leto 2025. obeležili su veliki građanski protesti u brojnim gradovima i opštinama u Srbiji, koje su vodili zborovi građana i lokalni aktivisti. Režim je postao još nasilniji, policija je tukla redom i preko svake mere, Vučić je pozivao svoje da izlaze na ulice i da “brane Srbiju”.
Leto i rana jesen prošle godine bili su period kada je iskovano organizaciono poverenje između Studentskog pokreta i građana, koji nisu više hteli da budu samo publika na masovnim okupljanjima.
Ako Vučić danas sedi i analizira šta se desilo u poslednje dve godine, sigurno se kaje što nije raspisao vanredne izbore u zimu 2025. kada je oborio vladu Miloša Vučevića. U tom trenutku vladao je veliki “hajp” oko događaja koje organizuju studenti, ali nije postojao nijedan “politički oblik” koji bi ga realno ugrozio na izborima jer je opozicija, standardno, bila razjedinjena.
Paradoksalno, Vučićevo prolongiranje i odlaganje raspisivanja izbora, kao logičkog rešenja za nastalu političku krizu, doprinelo je da on izgubi ove izbore, jer se našlo dovoljno vremena za pravu organizaciju, da se uspostave mehanizmi kontrole procesa, da se povežu svi sa 8210 biračkih mesta u Srbiji u jedan sistem praćenja, nadgledanja i kontrole izbora i da se dođe go glatke i dosad nezabeležene izborne pobede u uslovima koji nisu ni blizu demokratskih.
Želi se reći: majstor političkog aikida i odlaganja donošenja odluka postao je žrtva upravo svoje političke metodologije, jer umesto da se društvo umori, demorališe i odustane, dogodilo se suprotno – ljudi koji su podržali Studentski pokret imali su poverenja u ono što Pokret radi čak i onda kada niko nije znao šta se tačno dešava, postoji li on i dalje i kako funkcioniše.
Trenutak raspisivanja izbora, sa kojim se Vučić takođe igrao, predstavljao je prelomnu tačku. “Znamo da Studenti pobeđuju, sada znamo i datum”, uzviknuo je jedan od ljudi sa Studentske liste na događaju ispred Rektorata, kada su studenti zajedno sa građanima u karnevalskoj atmosferi krenuli da predaju sakupljene potpise za kandidaturu na izborima. Vikend pre toga, Srbija je još jednom svedočila redovima ljudi ispred studentskih štandova.
Sve ovo nabrojano dovelo je do toga da, prvi put od 2012. godine, postoji politička snaga koja je sposobna da zaista sprovede kampanju od vrata do vrata i da na dan izbora ima potpunu kontrolu nad izbornim procesom.
Šta je to značilo? Na desetine hiljada ljudi koji su bili organizovani, umreženi i obučeni da urade ono što je u normalnim državama posao “izborne administracije”, koju građani plaćaju da im obezbedi slobodne i prave, a ne ruske izbore. Kutije na ovim izborima bile su čuvane, proces nije mogao da bude kompromitovan toliko da režim može da proglasi pobedu.
NEVIDLJIVI HEROJI I NOVI POSLOVI
Sada sav taj narod, svi ti volonteri, njih nekoliko desetina hiljada ima novi posao.
Pred Studentskom listom je posao preuzimanja vlasti, a na drugoj strani se nalazi naprednjački sistem građen 14 godina, koji će na sve načine pokušavati, kao i do sada, spinovima i podmetanjima da taj proces onemogući ili prolongira. Ljudi koji su volontirali da se sprovedu izbori moraju da budu spremni da podrže one koji će biti izabrani u Skupštini, ali i da nastave da rade istu stvar za predsedničke i moguće lokalne izbore koji bi mogli da se dese paralelno sa izborom za novog predsednika Srbije.
Iako je pobeda nesumnjiva, bivši režim i njegovi pomagači u sferi medija i posle promene žele da pošalju poruku kao da će Vučić sutra ponovo da ušeta u Predsedništvo Srbije. Studentski slogan “Pametan ne popušta, pametan se organizuje” sada će biti na najvećem iskušenju. Od ljudi koji su sve vreme bili u pozadini i okretali pedale Pokreta zavisiće da li će izborni rezultat od 25. oktobra dobiti svoj institucionalni epilog.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Kako su predmeti sklanjani od kontrole, istrage usmeravane prema građanima koji su tražili zaštitu, a tužioci ostajali bez odgovora policije? Branko Stamenković govori o nalazima komisije Vrhovnog javnog tužilaštva, odgovornosti svojih kolega i tome šta je potrebno da institucije ponovo rade po zakonu
Ko sada odlučuje o Vladi i programu, plenumi ili poslanici? O tome u Studentskom pokretu i među ljudima sa liste postoje različita viđenja, ali se traži srednje rešenje, saznaje “Vreme”. Kako god bilo, program na preko hiljadu stranica već postoji
“Osnovni prioritet nove vlade treba da bude očuvanje zaposlenosti i rast standarda stanovništva. I to uopšte neće biti lako ostvarivo jer ćemo imati pad zaposlenosti u klijentelističkim firmama koje su sarađivale sa bivšim režimom. Neke će se zatvoriti, ali je tu važno što će mnogi ljudi ostati bez posla. U slučaju velikih privatnih preduzeća koja imaju teškoća, vlada treba da se anagažuje da te firme preuzmu bolji vlasnici kako bi se sačuvale hiljade radnih mesta. Taj slučaj ćemo imati već sa firmama Davora Macure, među kojima je i ‘Idea’”
Koliko novca iz Plana rasta je za nas nepovratno izgubljeno, koliko je zaleđeno i koliko nas još čeka? Šta Srbija treba da uradi da bi ta evropska sredstva dobila i šta od toga imaju građani? Smeši li se novo poglavlje u odnosima Brisel–Beograd
Aleksandar Vučić svojim jezikom ne konstituiše stvarnost, već iluziju, jedino što sada više neće biti u stanju da iluziju nameće policijskim pendrecima i plaćenim batinašima. To je pokazao na konstitutivnoj sednici Narodne skupštine
U utorak, 17. novembra, počinje konstituisanje Narodne skupštine u kojoj apsolutnu većinu ima Studentska lista. Zašto je ovaj dan za Srbiju istorijski?
Aleksandar Vučić bi da mu Srbija bude zahvalna što izborni poraz nije pretvorio u nasilje. Pre toga morao bi da objasni čemu su služile pripreme za izbornu noć, pre svega u Pionirskom parku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.