Vidno neraspoložen, Boris Tadić je prvo zatražio čašu vode. Pola sata kasnije, izrazio je zadovoljstvo i optimizam. Malo nakon toga, rekao je da ide da popije aspirin. Atmosfera tokom izborne noći u DS-u u potpunosti je odgovarala Tadićevom psihofizičkom stanju: najpre tmurna, potom ekstatična, a u konačnom zbiru nikom jasna
OPTIMIST: Boris Tadić
Kada je nosilac izborne liste Demokratske stranke 28. decembra uveče ušao u prepune prostorije stranke, činilo se da te izborne noći u Krunskoj 69 neće biti slavlja. Prva rečenica koju je neuobičajeno bled i vidno nervozan izgovorio Boris Tadić bila je: „Mogu li da dobijem čašu vode?“. Bilo je 22 časa i 19 minuta. Nekih pola sata kasnije, kada se već oporavljen i nimalo bled obratio prisutnima, malo je onih koji su očekivali da će se to obraćanje bazirati na tezi da je „sada jasno da bez Demokratske strane nema, niti će biti demokratske vlade“ i na ocenama da je postignut izborni rezultat „dobar, veoma dobar“. Tadićevo dobro raspoloženje u tom trenutku delile su, kako se čini, i stranačke kolege – međusobno komunicirajući osmesima i pobednički podignutim palčevima, čak su i nezvanično tvrdili da su „jako zadovoljni“ i da je pravo čudo što „vi novinari dižete frku“. Ipak, kada se gužva malo raščistila, isti taj radosni nosilac izborne liste je na pitanje šta će sad, odgovorio: „Idem da popijem aspirin.“
Što se tiče predstavnika stranaka pridruženih DS-u na izbornoj listi, „bratske“ stranke su bratski podelile i emocije u vezi s rezultatima. Predsednik GSS-a Goran Svilanović decidirano je ustvrdio da su „jedini pobednici ovih izbora DS i SPO“, a Tadićevo obraćanje propratio je uzvikom „Bravo, Borise!“. Nešto skeptičniji bio je predsednik DC-a Dragoljub Mićunović: u kratkom razgovoru za „Vreme“ istakao je da je „zadovoljan utoliko što su demokratske partije opstale i to kao nezaobilazan politički činilac“, ali da je „ipak očekivao više“. No, kako su na takve i slične (vrlo retke) konstatacije čak i najviši funkcioneri nezvanično isticali tezu „gde smo bili pre dve nedelje, ovo je super“, bilo je jasno da mesta razočaranju neće biti. Bar ne na adresi Demokratske stranke. I bar ne javno.
Tokom izborne noći, prostorije DS-a izgledale su bar isto toliko haotično koliko i emocije nosioca liste, kandidata na listi i stranačkih kolega. Skučen prostor, malo stolica (među kojima je pet bilo rezervisano za pripadnike obezbeđenja, ali su momci ipak ustupali mesta ukoliko ih lepo zamolite), kontradiktorne informacije sa svih strana. Da zlo bude veće, demokratama se ni posluženje nije baš „primilo“: više od sto prisutnih posluženo je s nekoliko flaša kisele vode i fante, kao i s dva tanjira rolovanog mesa i ćevapa. Informacije radi, takvo kakvo je bilo, posluženje je „planulo“ za tačno deset minuta (merili smo!). Da li je bar aspirina bilo u dovoljnoj količini, za sada nije poznato.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Zbog čega se stanar Bele kuće nameračio na Grenland? I zašto nije prvi predsednik koji je Danskoj nudio pare za zaleđeno ostrvo? Šta o svemu tome kažu Inuiti koji na njemu žive, zvanični Kopenhagen, Evropljani i ostali? U čemu leže stvarni američki interesi? Kako mogu izgledati koraci Vašingtona za preuzimanje Grenlanda? I koliko je realna američka okupacija ovog ostrva
Grenland je negostoljubivo ostrvo – oko 80 odsto teritorije prekriveno je ledom i u centralnim delovima ostrva temperatura je u proseku minus 31 stepen Celzijusa, a ume i da padne do minus 67. U takvim uslovima eksploatacija prirodnih resursa bušenjem i rudarenjem veoma je teška, ponekad i nemoguća
Rut, majka dvoje dece, koja stanuje na pet minuta peške od mesta pogibije Rene Gud i koja je prošla obuku za posmatranje poštovanja Ustava, kaže za “Vreme” da u danima nakon ubistva Rene Gud Mineapolis liči na poprište s obrisima građanskog rata i da agenti ICE idu od vrata do vrata, ali da su njene komšije još odlučnije da se suprotstave “njihovom teroru” nakon ove tragedije
Svedoci smo uznemiravajuće situacije: dok Evropljani brane suverenitet Ukrajine, Tramp je pogazio suverenitet Venecuele, a povodom Grenlanda preti suverenitetu Danske. Igra haosa tek je počela. Svetski lideri pokušavaju da pronađu odgovor kako da se suoče sa talasom Trampove nove izvedbe američkog imperijalizma. Posle vojne operacije u Venecueli nameće se pitanje šta taj agresivni, neokolonijalni potez, direktno suprotan međunarodnom pravu, znači za ostatak sveta
Verski režim u Iranu rešio je da i ovaj talas protesta uguši u krvi. To će mu poći za rukom ukoliko Sjedinjene Države ne intervenišu. Donald Tramp bi pre mogao biti zainteresovan za mini-bombardovanje nego za pokušaj promene režima
Zašto Vučić iz Abu Dabija kaže da će „blokaderi“ ako dođu na vlast „silovati žene“ i „jahati popove“? Zato da sablazni i odvuče pažnju od koncerta Ane Bekute u Čačku teškog 40 000 evra dok Čačani plaćaju hodanje trotoarom
Teško je izračunati ko je koliko kriv za ponor u kojem je košarkaški klub Partizan. Ali predsednik Ostoja Mijailović volontira za najvećeg krivca time što ne razume da mora da ode i tako otvori šansu za novi početak
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!