Vidno neraspoložen, Boris Tadić je prvo zatražio čašu vode. Pola sata kasnije, izrazio je zadovoljstvo i optimizam. Malo nakon toga, rekao je da ide da popije aspirin. Atmosfera tokom izborne noći u DS-u u potpunosti je odgovarala Tadićevom psihofizičkom stanju: najpre tmurna, potom ekstatična, a u konačnom zbiru nikom jasna
OPTIMIST: Boris Tadić
Kada je nosilac izborne liste Demokratske stranke 28. decembra uveče ušao u prepune prostorije stranke, činilo se da te izborne noći u Krunskoj 69 neće biti slavlja. Prva rečenica koju je neuobičajeno bled i vidno nervozan izgovorio Boris Tadić bila je: „Mogu li da dobijem čašu vode?“. Bilo je 22 časa i 19 minuta. Nekih pola sata kasnije, kada se već oporavljen i nimalo bled obratio prisutnima, malo je onih koji su očekivali da će se to obraćanje bazirati na tezi da je „sada jasno da bez Demokratske strane nema, niti će biti demokratske vlade“ i na ocenama da je postignut izborni rezultat „dobar, veoma dobar“. Tadićevo dobro raspoloženje u tom trenutku delile su, kako se čini, i stranačke kolege – međusobno komunicirajući osmesima i pobednički podignutim palčevima, čak su i nezvanično tvrdili da su „jako zadovoljni“ i da je pravo čudo što „vi novinari dižete frku“. Ipak, kada se gužva malo raščistila, isti taj radosni nosilac izborne liste je na pitanje šta će sad, odgovorio: „Idem da popijem aspirin.“
Što se tiče predstavnika stranaka pridruženih DS-u na izbornoj listi, „bratske“ stranke su bratski podelile i emocije u vezi s rezultatima. Predsednik GSS-a Goran Svilanović decidirano je ustvrdio da su „jedini pobednici ovih izbora DS i SPO“, a Tadićevo obraćanje propratio je uzvikom „Bravo, Borise!“. Nešto skeptičniji bio je predsednik DC-a Dragoljub Mićunović: u kratkom razgovoru za „Vreme“ istakao je da je „zadovoljan utoliko što su demokratske partije opstale i to kao nezaobilazan politički činilac“, ali da je „ipak očekivao više“. No, kako su na takve i slične (vrlo retke) konstatacije čak i najviši funkcioneri nezvanično isticali tezu „gde smo bili pre dve nedelje, ovo je super“, bilo je jasno da mesta razočaranju neće biti. Bar ne na adresi Demokratske stranke. I bar ne javno.
Tokom izborne noći, prostorije DS-a izgledale su bar isto toliko haotično koliko i emocije nosioca liste, kandidata na listi i stranačkih kolega. Skučen prostor, malo stolica (među kojima je pet bilo rezervisano za pripadnike obezbeđenja, ali su momci ipak ustupali mesta ukoliko ih lepo zamolite), kontradiktorne informacije sa svih strana. Da zlo bude veće, demokratama se ni posluženje nije baš „primilo“: više od sto prisutnih posluženo je s nekoliko flaša kisele vode i fante, kao i s dva tanjira rolovanog mesa i ćevapa. Informacije radi, takvo kakvo je bilo, posluženje je „planulo“ za tačno deset minuta (merili smo!). Da li je bar aspirina bilo u dovoljnoj količini, za sada nije poznato.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Ćacilend nije samo bizarnost, kažu sagovornici „Vremena“, već ima razne funkcije. Držanje tog rugla u centru grada košta vlast, ali bi je još više koštalo da je sada ukloni i prizna svojevrsni poraz
Ruglo u centru Beograda klasičan je paramilitarni kamp koji “čuva” prostor za proteste protiv vlasti i koji je spreman za upotrebu sile nad kritičarima režima, kao što se i dešava. Dalje – to je i neka vrsta odbrambenog garnizona jer se režim zaista plaši demonstranta. Reč je i o mestu sa kog se građani kontinuirano provociraju. U svakom slučaju, u pitanju je zatvorena, organizovana i militarizovana struktura koja ima komandni štab, jasnu hijerarhiju, obezbeđenje, kontrolu prostora, ulaza i izlaza, uz prisustvo uniformisanih i poluuniformisanih ljudi pod zaštitom policije
“Ako kritikujete, optuže vas da rušite državu; ako se samožrtvujete – ćute. Štrajk glađu bi trebalo da ukaže društvu na to u kakvoj se poziciji čovek našao kada mu ništa drugo ne preostaje”, kaže za “Vreme” profesor Oliver Tošković. “Postupak Hrke i reakcija onih koji su je podržali pokazuju da postoji spremnost i istrajnost u borbi iako je ta borba dugotrajnija nego što bismo želeli”, zaključuje u našem nedeljniku profesorica Tamara Džamonja Ignjatović
“Kroz istraživanja koje pratimo ne vidimo da se dešava ništa što pokazuje da su građani razočarani i da apstinenti žele da se vrate u apstinenciju. Ljudi su i te kako rešeni da kada god dođu izbori, izađu i glasaju protiv SNS. A to vam pokazuju i trenuci velikih mobilizacija u društvu”
Zet Kušner sigurno razmišlja vredi li sa Vučićem, Jovanovim i drugim ćacijima saditi tikve. Prilikom otimačine Generalštaba ispali su smotana banda koja se u toku pljačke banke bez maski krevelji u kamere i ostavlja na pultu ličene karte
Ukoliko imate trunku ličnog integriteta, lako ćete ugledati samog sebe na kiši u štrajku glađu. Kao što danas za Milomira Jaćimovića nema pravde, zakona i ustavnih prava, sutra ih možda ni za vas neće biti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!