"Po predloženoj raspodeli akcija građani neće dobiti velike pojedinačne sume novca, a rizik po razvoj telekomunikacija je veliki."
PRITISAK JAVNOSTI DA PODRŽI PRIVATIZACIJU: Aleksandra Smiljanić
Na pitanje da li Ministarstvo ima stav o najboljem načinu privatizacije Telekoma Srbija i kako bi ona trebalo da izgleda, Aleksandra Smiljanić odgovara i da nije sigurna u neophodnost privatizacije. „Ukoliko se utvrdi da su određene investicije izuzetno važne, onda se sredstva mogu obezbediti dokapitalizacijom, odnosno prodajom dela firme, ali samo na osnovu poslovnog plana sa ozbiljnom analizom rizika. Telekomunikaciona infrastruktura je od strateškog značaja za zemlju i njena prodaja nosi rizike. Telekom je već jednom bio prodavan, u doba Miloševićeve predizborne kampanje, i nedovoljno je bilo uloženo u njega u periodu dok je bio privatan. To je verovatno jedan od razloga zbog kojih zaostajemo u ovoj oblasti za našim susedima. Bio je vraćen u državne ruke uz velike muke.“
AleksandraSmiljanić: Ako je novac koji će se dobiti od prodaje jedini razlog za prodaju Telekoma, onda ga ne treba prodavati. Naime, neko ko kupi Telekom za cenu X, kupuje ga samo zato što od Telekoma može da zaradi više od sume X, i to u razumnom roku. Ako je to tačno, onda će i država zaraditi od Telekoma više od sume X u tom razumnom roku i nema potrebe da ga prodaje. Ako je razlog za prodaju to što je država nesposobna da ga vodi, a neko drugi bi bio sposobniji, onda se postavlja pitanje da li je država sposobna da rukovodi sredstvima dobijenim od prodaje. Zaključak je – mrežni operator je vrlo atraktivan biznis, te sam sigurna da ima dosta zainteresovanih da kupe Telekom po povoljnoj ceni i verujem da zbog ovakvih interesa postoji veliki pritisak na javnost da podrži privatizaciju. Nisam videla konkretnu analizu koja bi opravdala privatizaciju, odnosno dokapitalizaciju. S druge strane, ukoliko radimo na liberalizaciji, uvođenjem konkurencije izvršićemo pritisak na državni Telekom da efikasno posluje. A upravo kroz ulaganje državnog Telekoma u infrastrukturu i usluge, država na najbolji način tera konkurentske firme da ulažu i nude kvalitetne usluge.
Nemamo konkretnu vrednost. Nju može da odredi samo tržište ukoliko se firma nađe na berzi. Sve ostalo su spekulacije. Sigurno je, međutim, da po predloženoj raspodeli akcija građani neće dobiti velike pojedinačne sume novca, a rizik po razvoj telekomunikacija je veliki. Mislim da je za građane važnije da imaju dobru i jeftinu telekomunikacionu infrastrukturu nego malu sumu novca koju će brzo potrošiti, možda baš na povećane cene telekomunikacionih usluga.
Što se tiče liberalizacije, mislim da je vlada saglasna sa njom, a i ona je zakonska obaveza. Što se tiče privatizacije, tu bi trebalo da se još konsultujemo i oslonimo na rukovodstvo Telekoma koje ima najbolji uvid u to kakva je situacija u preduzeću. Plašim se rizika koje može da donese privatizacija i zato smatram da bilo kakva akcija treba da zavisi od stanja u preduzeću i da bude zasnovana na nekom poslovnom planu.
Verujem da eventualna privatizacija treba da ide sa liberalizacijom. Kao što sam naglasila nedavno, od državnog monopola jedino je gori privatni monopol. Telekom ima monopol u pružanju ključnih telekomunikacionih usluga, jedini ima fiksnu mrežu, skoro celokupnu pristupnu mrežu i gotovo celokupni kapacitet za međunarodno povezivanje. Ukoliko ovakav monopol bude privatizovan, cene mogu nekontrolisano da rastu, a radnici mogu biti nekontrolisano otpuštani bez šanse da pređu u drugu firmu.
Potrebno je doneti još nekoliko pravilnika: o izgradnji mreže, o međunarodnom povezivanju, o interkonekciji i o univerzalnom servisu, da bi se moglo početi sa punom liberalizacijom telekomunikacionog tržišta. Očekujem da će svi pravilnici biti završeni za dva-tri meseca. Nažalost, pisanje ovih pravilnika ne zavisi samo od Ministarstva, već pre svega od Ratela, tako da ne možemo vrlo precizno da odgovorimo na ovo pitanje.
Mislim da se može očekivati brža izgradnja kapaciteta fiksne mreže i širokopojasne mobilne mreže. Tako će biti ubrzana dostupnost širokopojasnog interneta, koji je ključna usluga u razvijenim zemljama. Kroz Fond za univerzalni servis (u Fond za univerzalni servis svi telekomunikacioni operatori uplaćuju mali procenat svog prihoda) gradili bi se kapaciteti koji su neophodni, a nisu profitabilni. Univerzalni servis su osnovne telekomunikacione usluge koje moraju biti pružene svim građanima po pristupačnim cenama, kao što je, na primer, telefon. U Srbiji 450.000 ljudi čeka na telefon, a 150.000 su dvojnici. To nisu dobri rezultati. Verujemo da će kroz liberalizaciju i fond za univerzalni servis situacija biti popravljena, i to u kratkom roku. Moram još da dodam da nam se često strane kompanije žale da je jedna od prepreka koju imaju u Srbiji upravo loša telekomunikaciona infrastruktura koja je osnovi preduslov za uspešno poslovanje u savremenom svetu.
Očekujemo da će pravilnici koje sam pomenula biti završeni za nekoliko meseci, i to je u nadležnosti Ratela. Oni predlažu i implementiraju pravilnike uz saglasnost Ministarstva. Tada bi regulativa, prema sadašnjem zakonu o telekomunikacijama, bila potpuna. Međutim, sadašnji zakon prati evropske direktive iz 1998. godine. U Evropi je ta liberalizacija išla postepeno, a mi smo negde na početku tog procesa. Treba da se usaglasimo sa aktuelnom regulativom iz 2002; iz Evrope nam je i preporučeno da ne žurimo, već da tržište telekomunikacija postepeno liberalizujemo. Sledeće godine radićemo na izradi novog zakona o telekomunikacijama zasnovanog na tim novim direktivama. ×
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Režim ne zna kud udara. To se vidi po, čak i za njegove standarde učestalim, javnim obraćanjima nepomenika. Vidi se i po tome što je pogubljen i konfuzan, a često se građanima obraća i u vidno alkoholisanom stanju. Samokontrola nikada nije bila njegova jača strana, a sada je potpuno nestala. Slabost se ogleda i u metodi borbe protiv masovnog studentskog i građanskog pokreta. Metoda se zove – majmunsko oponašanje. Njihov položaj je sve gori kako vreme odmiče. Ne samo na političkom nego i na ekonomskom planu. Plate kasne, budžetska sredstva su sve tanja
Opozicija i njoj naklonjena javnost očekuje veći angažman Evropljana kada je u pitanju srpski politički prostor, vlast takve najave koristi da argumentuje tezu o obojenoj revoluciji, ali bi sa radošću ugostila bilo koga sa te strane, posebno ako daju neke pare. Čini se da i jedna i druga strana preteruju: niti će Evropa doći da nam organizuje izbore, niti će više stizati bilo kakva lova kojom će vlast da krpi budžetske rupe nastale vanrednim korupcionaškim troškovima
Vojska Srbije nema kapacitet da izvede paradu poput nekadašnje JNA, koja je 1985. godine imala više od 300.000 pripadnika, a na poslednju paradi 9. maja te godine direktno je izvela njih 6.690. Plus prateće službe, kojih je bilo više od 4.000. Na toj paradi bila su borbena sredstva koja će se pokazati i sad, 40 godina kasnije. Reč je o tenkovima M-84, helikopterima “gazela”, avionima “orao” i “super galeb G-4”, oklopnim transporterima i kamionima. Sada će svi oni biti predstavljeni kao “modernizovana čuda” iako su im odavno istekli resursi
Glas svakog fakulteta, ali i mogućnost stavljanja veta uz obavezan intervju i prihvatanje ideološkog minimuma, deo su procesa kroz koji svaki potencijalni kandidat za “studentsku listu” mora da prođe, saznaje “Vreme”. Iako Aleksandar Vučić žali što njegov protivnik još nema lik, studenti baš strateški ne žele da vlastima i tabloidima daju mogućnost za satanizaciju izabranih ljudi
Kao sa statistima na naprednjačkim okupljanjima, predsednik Srbije nema sreće ni sa siledžijama: em ih je malo, em su sitna boranija. Da nemaju policijski kordon iza leđa, davno bi ih narod razjurio. Ovako zavise od tetošenja onih koji bi ih – da je zakona i pravde u Srbiji – morali hapsiti. Prosto rečeno, jadni su i oni, a i ovi koji ih angažuju
U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!