Zahvaljujući intenzivnoj medijskoj akciji, projekat Doktori klovnovi, kome je zbog nedostatka sredstava pretilo ukidanje, dobio je prvog donatora. Terapija: Maksimalna nežnost i mnogo zabave, uz obavezno ponavljanje – ipak se nastavlja
TRETMAN MEHURIĆIMA: Doktorica Cica Mica…
Petkom se na dečjem odeljenju u Institutu za onkologiju i radiologiju Srbije temperatura meri metrom, ukoliko je potrebno „skida“ kineskim erkondišnom (lepezom), a glasne žice razmrdavaju hitom koji počinje stihom „Kad si srećan lupi doktora o pod“.
Dok se u jednoj sobi kapacitet pluća proverava duvanjem balona, u drugoj se služe nevidljivi dijetalni kolači napravljeni „od ničega“, a iz treće se pacijenti šalju na uzimanje vitamina WC. Sve trešti od smeha, a na hodniku između soba je vrlo prometno. Atmosfera nimalo ne odaje utisak da su na tom odeljenju, nažalost, veoma bolesna deca. Tako je, kažu, svakog petka, a razlog je što se toga dana na odeljenju primenjuje – komikoterapija.
KOMIKOTERAPIJA: Doktor Guza i doktorica Cica Mica, terapeuti koji javnosti neće da se predstave drugačije nego što predstavljaju deci, na odeljenje ulaze opremljeni svetlećim stetoskopom, slanim štapićima za pregled upaljenih grla, bocom „smrdljivog“ vazduha (namenjenom pacijentima sa nadutim stomačićima), „aparatima“ za pravljenje balona od sapunice i tucetom balona na naduvavanje.
U bolničke sobe ne ulaze bez kucanja. Ko je raspoložen za terapiju smehom, biće zabavljen odmah. Ko nije, drugi put. Usiljeni tretman, kažu, ne daje rezultate. Nakon pojedinačnih poseta svakoj od soba u kojima su smešteni pacijenti različitog uzrasta (od dve do 17 godina), dr Guza i doktorica Cica Mica grupnu terapiju drže u bolničkom vrtiću. Sa odeljenja odlaze pre nego što dosade i sledeću vizitu najavljuju za nedelju dana.
…i doktor Guza zabavljaju male pacijente
Dr Guza i doktorica Cica Mica su doktori klovnovi. Nemaju završen medicinski fakultet. Nisu zaposleni ni u jednoj zdravstvenoj ustanovi i ne drže privatnu lekarsku praksu. Oni su klovnovi koji, odeveni u lekarske mantile, obilaze bolnice, na šaljiv način pregledaju male pacijente, i nizom drugih aktivnosti nastoje da kod njih smanje traumu izazvanu boravkom u bolničkom okruženju. „Boravak u bolnici nije prijatan ni za odrasle, a kamoli za decu. O vama se pred vama govori u trećem licu i umesto vas se odlučuje o tome da li će vas i koliko puta bosti iglama različite veličine, a vi se ne pitate ništa“, kaže za „Vreme“ dr Guza. „Za razliku od kontakta sa pravim lekarima, deca sa nama imaju interakciju jedino ukoliko to sama žele. Oni odlučuju o tome da li će se igrati, ili nas ne žele u svom društvu. To im podiže samopouzdanje i menja način na koji doživljavaju sami sebe. Postaju ravnopravni sa lekarom i to ih čini manje ranjivim.“
Naravno, ne ignorišu ni prisutne roditelje, a dobro sarađuju i sa osobljem. Medicinske sestre ih upućuju kako sa kojim detetom zbog bolesti smeju da rade i nadgledaju situaciju, ali se i same šale sa klovnovima.
„Već smo se toliko na njih navikli, da bi i nama odraslima nedostajali ukoliko se ne bi pojavili nekog petka. Deca su mnogo veselija i opuštenija, više se smeju, a neka početak nedelje računaju dolaskom doktora klovnova“, kaže dr Zoran Bekić, načelnik dečjeg odeljenja za onkologiju na Institutu. „Doktori klovnovi i mi imamo isti cilj, a to je da ovu decu izlečimo i da im omogućimo da se potom u redovan život vrate bez stresa. Potrebno je lečiti i telo i duh. Na ovom odeljenju deca prolaze specifične procedure koje stoje na putu izlečenja, kao što je primena hemoterapije, radioterapije… To je naporno i traje dugo. Neka ovde dolaze ciklično po šest, ili devet meseci, neki i po godinu dana, i to je jako teško izdržati. Dolazak doktora klovnova deci vraća osmeh na lice i čini ih opuštenijim i spremnijim da prođu kroz te teške medicinske postupke. Njihov doprinos je jako dragocen i jako je važno da ovaj projekat opstane i da se razvija.“
BEZKLOVNOMOBILA: Doktori klovnovi od 2003. godine obilaze decu u beogradskim bolnicama i nedeljno razvesele oko hiljadu mališana. U početku su u obilazak dolazili klovnomobilom, ali pošto im je prevozno sredstvo ukradeno (počinilac još nije pronađen) u bolnice sada odlaze privatnim vozilima. Šminka na njihovim licima nije intenzivna, kao kod cirkuskih klovnova, jer, kažu, ne žele da uplaše decu precrvenim ustima ili belim licem. Nosevi su im, ipak, crveni. Cela priča, međutim, zamalo da propadne. Zbog nedostatka finansijskih sredstava projektu Doktori klovnovi je pretilo ukidanje. Zahvaljujući intenzivnoj medijskoj akciji (koja je za svaku pohvalu), prijavilo se nekoliko potencijalnih donatora. „Telekom“ je prva kompanija koja je poklonila dva miliona dinara i tako podržala nastavak ovog projekta. Tokom proteklih pet godina projekat je finansiran sredstvima humanitarne organizacije „The bridge of life“ i još jedne inostrane kompanije. Domaćih interesenata za finansijsku podršku dosad nije bilo, ali je ideju od početka podržalo Ministarstvo zdravlja, koje je dalo odobrenje i preporuku za posetu doktora klovnova svim bolnicama u Srbiji. Inicijator akcije Edvard Vejn, direktor organizacije „The bridge of life“, želeo je njome da i Srbija, četiri decenije nakon što su prvi doktori klovnovi obišli prve pacijente u Sjedinjenim Američkim Državama, dobije svoju klovnovsku patrolu.
PRVIDRKLOVN: Rodonačelnik ideje o komikoterapiji i prvi doktor klovn je Peč Adams. Njegovih pet principa na kojima počiva rad dobrog klovna: biti jednostavan, voleti igru, biti iskren u tome, lepo se zabavljati i biti otvorenog srca – važe kao maksima za sve entuzijaste koji se doktorsko-klovnovskim poslom bave.
Sam Peč Adams je lekar i važi za prvog medicinskog radnika koji se drznuo da izazove rigidni medicinski sistem i u njega unese humor i pruži nadu svojim pacijentima. Težak ali uspešan put uvođenja humanijeg pristupa u radu sa pacijentima dirljivo je opisan u filmu PečAdams, snimljenom 1998, u kome naslovnu ulogu igra Robin Vilijams. Sledeći svoju ideju, Adams je 1971. godine u Zapadnoj Virdžiniji osnovao „Gesundheit Institute“, instituciju koja je, između ostalog, omogućila besplatnu lekarsku pomoć i negu hiljadama pacijenata. Prvu grupu klovnova Adams je počeo da vodi 1985. godine i, kako kaže, od svojih saradnika nije očekivao klovnovsko iskustvo. Samo želju da pomognu tako što će u klovnovskim kostimima širiti ljubav i zabavu. Sa svojim klovnovima je, osim bolnica, posećivao zatvore, ratom zahvaćena područja, izbegličke kampove (1997. je bio i na Kosovu) i staračke domove.
Adamsova „love strategy“ velikom brzinom je zahvatila zemaljsku kuglu. U većini evropskih zemalja, kao i u Kanadi i SAD, skoro da ne postoji veća bolnica čije pacijente ne obilaze doktori klovnovi. U nekim slučajevima reč je o pravim lekarima, ali su to, uglavnom, profesionalni klovnovi. U nekim zemljama, doktori klovnovi posećuju i odrasle. Kada je njegovoj majci, zbog uznapredovalog dijabetesa i prekomernog pušenja, amputirana noga, Peč Adams je prvi put uspeo da je nasmeje upitavši je: „Pa, mama, kako se osećaš sada kada si jednom nogom u grobu?“ Reakcije odraslih su slične reakcijama dece, a metod rada je isti – komikoterapija se sprovodi samo na dobrovoljnoj bazi.
Srpski doktori klovnovi još nisu počeli sa praksom obilaska odraslih pacijenata. Međutim, u svakodnevnom kontaktu sa decom oni sarađuju i sa njihovim roditeljima. Šaleći se sa mamama i tatama, pomažu im da prebrode boravak deteta u bolnici, a vedri i optimistični roditelji su, kažu stručnjaci, od mnogo veće koristi za oporavak svoje dece.
Smeh – od analgetika do stimulansa
Stara kineska poslovica kaže „Svaki dan bez smeha je izgubljen dan, jer smeh je melem za dušu“. Iako je pozitivne učinke smeha opisivao još Čarls Darvin, istraživanja o tome su počela tek šezdesetih godina prošloga veka. Tada je nastala i gelotologija, posebna grana nauke koja se bavi upravo proučavanjem odnosa između smeha i ljudskog zdravlja.
Smeh, pokazala su naučna istraživanja, ima snažan terapeutski učinak, kako na zdravlje tako i na psihu. Pre svega, pokreće mnoštvo mišića (više od 300 na licu, trbuhu, pa i na rukama i nogama, pri jakom smehu). Tokom dobrog smeha broj otkucaja srca može da dostigne i 120 u minuti. Uz to, smeh povećava kapacitet pluća, čime se disanje produbljuje i ubrzava te dostiže i brzinu od 100 kilometara na sat. Smehom se snižavaju krvni pritisak i nivo šećera u krvi, podstiče se stvaranje i koncentracija ćelija koje uništavaju ćelije tumora, kao i bakterije, viruse i ostale mikroorganizme. Smeh takođe deluje i kao prirodni analgetik – razgrađuje hormone stresa (adrenalin i kortizol), dok istovremeno povećava nivo endorfina koji se još naziva i unutrašnjim opijatom, jer ima smirujuću ulogu i ublažava bolove. Osim toga, smeh podstiče i lučenje hormona sreće – serotonina – koji direktno deluje na ljudski mozak stvarajući osećaj zadovoljstva i ugodnosti. Istraživanja su pokazala da se odrastao čovek nasmeje manje od 20 puta na dan, dok mala deca to impulsivno čine čak 300 do 400 puta dnevno.
Na temelju naučnih otkrića o pozitivnim učincima smeha za ljudsko zdravlje, danas već postoje organizacije koje podstičući ljude na smeh nastoje da poboljšaju njihovo zdravstveno stanje, a neke firme su čak uvele terapiju smehom među svoje zaposlene kako bi davali bolje poslovne rezultate.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Ljudi se osvešćuju, ohrabruju i udružuju. Tako ujedinjeni možemo sve. Ceo ovaj proces je značajno lekovit za celo društvo, sada svi učimo šta možemo zajedno kada su nam iste bazične vrednosti. Mislim da su i studenti mnogo toga naučili, dosta su iskustveno osetili i na svojoj koži, a, iskreno, i mi “stariji” učimo od njih. Za razliku od mnogih, mislim da je dobro što sve ovo duže traje, jer bi nagle, brže promene verovatno bile i kratkotrajne
Vladajuća partija je kampanju u Zaječaru i Kosjeriću vodila kao u centru Beograda – pravila je mala naselja od šatora, pekla prasiće i jariće, mesila hlebove, točila rakiju i sokove i delila dnevnice. Vučić je kampanju pretvorio u proizvodnu delatnost gde postoji tačna računica koliko “košta” glas, a kako je u mogućnosti da sam određuje način na koji će se trošiti javni novac, bukvalno mu ništa nije skupo. Protiv ovoga stoje građani koji su odlučili da se ne boje, da prihvate socijalni rizik, neki i po cenu da izgube posao. Da li na ova dva mala ogledna polja može da se vidi promena o kojoj se govori i u koju se veruje
Studenti su, kada su izašli sa objedinjujućim, za neke dugo očekivanim zahtevom za vanrednim parlamentarnim izborima – pogodili u metu. Ovaj zahtev je očigledno za naprednjake preveliki izazov, oni i njihovi partneri ne znaju šta bi sa tim, što se najviše vidi po njihovim konfuznim izjavama – tipa: može da bude, ali ne mora da znači, samo da tetki odnesem lek pa ću razmisliti. Pogodili su studenti Vučića i tamo gde ga najviše boli, i to dvared uzastopno: prvo tvrdnjom da je “nenadležna institucija”, a sada i da je postao “kukavica”. Ne sme da raspiše izbore, kojima svako malo preti već 13 godina i koje raspisuje kad mu se ćefne, uvek siguran u pobedu
Presek nedelje je sledeći: imamo nadvlačenje dveju suprotstavljenih struja. Jedna želi da se oslobodi talačke krize u kojoj je drži druga. Prva strana želi izbore. Druga nikome ne ostavlja izbor. Suština je u razlici: vladajuća klika želi da sve ostane isto, a građani – da sve bude drugačije. U tom smislu, studenti i građani su na neki način već pobedili: više ništa nije isto i nikada neće biti isto
Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije
Dok se čuo huk pobunjenih ljudi sa ulice, nestali su bahatost i bezobrazluk naprednjačkih zastupnika, a kad je buka prošla – nastavili su po starom. Naše pretnje da ćemo izaći iz procesa, a i ni naše žalbe domaćoj javnosti i međunarodnim posmatračima, ne utiču mnogo na naprednjačku mašineriju da posustane u lažima i prevarama, i zato se rešenje za vraćanje ponovljenog procesa u zakonske okvire samo nameće: da se studenti i pobunjeni građani ponovo vrate tamo gde će ih čuti i vlast i Evropa
Petorica režimskih batinaša pretukla su studenta Pravnog fakulteta u Beogradu Petra Živkovića. Dok od slučaja Miloša Pavlovića vlast pravi politički cirkus, policija je u noći između ponedeljka i utorka odbila da primi prijavu za premlaćivanje Živkovića
Svako ko proda glas, postaje kmet na Vučićevoj latifundiji. Svako ko ćuti na kapuljaško nasilje, pristaje i na pravo prve bračne noći naprednjačkih velmoža. Možemo i moramo bolje od toga
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!