Kancelarka Nemačke Angela Merkel i predsednik Francuske Emanuel Makron pokušavaju da ožive zamrle pregovore između Beograda i Prištine. Susret srpskog predsednika Aleksandra Vučića i premijera Kosova Avdulaha Hotija zakazan za 16. juli u Briselu u francuskim i nemačkim medijima stoji u dubokoj senci protesta u Srbiji, pred kojima će zapadnim političarima biti teže da i dalje ignorišu nenormalno stanje u srpskom društvu
Izveštavajući o protestima u Srbiji, francuski „Figaro“ je ocenio da je predsednik Aleksandar Vučić pokušao ponovo da uvede policijski čas i to „nakon što je dopustio da se rasplamsa epidemija virusa korona, kako bi se održali parlamentarni i lokalni izbori“. To je dovelo do spontanih i masovnih demonstracija u nekoliko gradova Srbije. „Figaro“ piše da je došlo do oštrih sukoba između demonstranata i policije, da su mnogi demonstranti, ali i novinari, prebijeni, da je na ulice izveden veliki broj policajaca pod punom borbenom opremom ali i u civilu.
Konzervativni dnevni list konstatuje da je na ulicama Srbije bio šarolik skup ljudi, od ekstremnih desničara koji se bore za Kosovo i koji su prodrli u parlament, do pacifista i studenata koji su bili najbrojniji i pozivali na miran protest.
foto: marko rupena / za uvećanu sliku desni klik pa »view image«PONOVO U EVROPSKIM MEDIJIMA: Neredi koji su privukli pažnju
FRUSTRACIJA ZBOG VUČIĆEVE VLASTI
Dok se levo-liberalni „Mond“ zadržao na ekonomskim posledicama epidemije na Balkanu, uticajni portal „Mediapart“ je preneo dugačku analizu demonstracija u Srbiji. Tu stoji da je Vučić „računao na to da će preko navijača i huligana koje kontroliše uspeti da uništi demonstracije i oduzme im legitimitet pred nastavak pregovora o Kosovu, ali da u tome nije uspeo“. Kao razlog se navodi „ogromna frustracija građana zbog njegove autoritarne, korumpirane i nepotističke vladavine“.
Slično su pisali i neki drugi francuski mediji, dok su Reporteri bez granica zahtevali da se zaustavi prebijanje novinara.
POD LUPOM KRIZE
Na nemačkom govornom području, uticajni švajcarski list „Noje ciriher cajtung“ piše da neki u nemirima u Srbiji vide početak kraja Vučićevog režima, dok ih drugi vide kao direktnu posledicu epidemije, a da su oni zapravo istovremeno „i manje i više od toga“. List smatra da „Vučićeva jednopartijska vladavina nije u opasnosti“, već i zbog toga što ne postoji politička alternativa, ali da protesti nisu usmereni samo protiv pogrešnog upravljanja korona-krizom, „već protiv svega što je ta kriza kao pod lupom uvećala: neodgovornosti, nekompetencije, arogancije i – uprkos diktatorskoj slobodi u donošenju odluka – zastrašujuće nemoći u borbi protiv virusa“.
„Talas demonstracija nema ni izbliza snagu da zbriše sistem“, piše švajcarski list. Na njemu jašu veoma različite grupe sa zahtevima koji su u suprotnosti jedni sa drugima. Tu je mali, ali glasan urbani element, levi i liberalni Vučićevi protivnici koji se bore za slobodu medija i demokratiju. Ali su zastupljeni i desni nacionalisti, blisko povezani sa crkvom. Oni optužuju Vučića da hoće da izda Kosovo zbog nekih pogodnosti koje mu se nude.
Treća grupa su nasilni huligani, koje još od 1990. godine „duboka država“ koristi da za nju obavljaju prljave poslove. „Nejasno ostaje da li su oni sirovim nasiljem pokušali da delegitimišu protest ili njihov nastup govori o rascepu u bezbednosnom aparatu“.
SKRETANJE PAŽNJE
Levičarski „Tagescajtung“ iz Berlina piše da su se ljudi u Srbiji „osam godina povlačili pred agresivnom politikom koja ne poznaje dijalog, koja ne trpi kritiku i koja u svakom pogledu privileguje više od 700.000 partijskih drugova Aleksandra Vučića“.
Pokušavalo se mirnim protestima, piše ovaj dnevni list, duvalo se u pištaljke, udaralo u šerpe i lonce, što je nailazilo samo na „podsmeh i cinizam“ vlasti i ponovno izvrtanje stvarnosti. Režim je bukvalno od građana tražio da ne veruju sopstvenim očima i ušima, da zbiju redove oko Vučića držeći u ruci visoko podignute srpske zastave. Na kraju je mnogim ljudima prekipelo.
Ma koliko se mi zgražavali nad nasiljem, piše „Tagescajtung“, tek su slike nereda na ulicama Beograda skrenule pažnju Nemačke na nenormalno stanje u Srbiji.
PROTIV ZLOUPOTREBE VLASTI
Nasledniku Slobodana Miloševića na mestu predsednika Srbije Aleksandru Vučiću jedva polazi za rukom da obuzda bes mase, piše nemački nedeljnik „Špigel“. Jer, samo se na prvi pogled radi o tome kako se vlast nosi sa virusom korona. Pored pandemije u Srbiji se proširila i duboka frustracija zbog sve autoritativnijeg režima Vučićeve Srpske napredne stranke, koja kandidata za članstvo u Evropsku uniju Srbiju sve više umesto na zapad vuče na istok i pritom je još i korumpirana.
„Špigel“ citira profesora Centra za studije jugoistočne Evrope iz Graca Florijana Bibera (za koga je Vučić rekao da je „niko i ništa“) koji kaže da protesti zapravo nisu usmereni protiv policijskog časa, već protiv „zloupotrebe vlasti“.
LICEMERJE SNS–a
Najava ponovnog uvođenja policijskog časa verovatno ne bi izazvala toliki revolt da je vlada bila uzor građanima kako da se odgovorno ponašaju u doba pandemije što, međutim, nije bio slučaj, piše konzervativni „Frankfurer algemajne cajtung“. Pred parlamentarne izbore 21. juna, srpsko društvo je popustilo mere protiv virusa korona više nego bilo koja druga zemlja u Evropi. Dozvoljeno je odigravanje fudbalskih utakmica i teniskog turnira pred publikom, otvoreni su noćni klubovi i diskoteke. Vučićev SNS je na svojoj proslavi izborne pobede prekršio sva pravila fizičkog distanciranja i zaštite, piše frankfurtski list.
Svi bitni francuski i nemački mediji izveštavali su o protestima u Srbiji, neki tek prenoseći manje ili više površne agencijske vesti, neki izveštavajući detaljno o događajima uz analize i komentare. Emanuelu Makronu i Angeli Merkel će nakon medijske pažnje koja je posle dužeg vremena posvećena Srbiji, teže pasti da ignorišu kako se Srbija pretvorila u neprikrivenu autokratiju, u kojoj je formalizovan jednopartijski sistem u službi njenog predsednika.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Režim ne zna kud udara. To se vidi po, čak i za njegove standarde učestalim, javnim obraćanjima nepomenika. Vidi se i po tome što je pogubljen i konfuzan, a često se građanima obraća i u vidno alkoholisanom stanju. Samokontrola nikada nije bila njegova jača strana, a sada je potpuno nestala. Slabost se ogleda i u metodi borbe protiv masovnog studentskog i građanskog pokreta. Metoda se zove – majmunsko oponašanje. Njihov položaj je sve gori kako vreme odmiče. Ne samo na političkom nego i na ekonomskom planu. Plate kasne, budžetska sredstva su sve tanja
Opozicija i njoj naklonjena javnost očekuje veći angažman Evropljana kada je u pitanju srpski politički prostor, vlast takve najave koristi da argumentuje tezu o obojenoj revoluciji, ali bi sa radošću ugostila bilo koga sa te strane, posebno ako daju neke pare. Čini se da i jedna i druga strana preteruju: niti će Evropa doći da nam organizuje izbore, niti će više stizati bilo kakva lova kojom će vlast da krpi budžetske rupe nastale vanrednim korupcionaškim troškovima
Vojska Srbije nema kapacitet da izvede paradu poput nekadašnje JNA, koja je 1985. godine imala više od 300.000 pripadnika, a na poslednju paradi 9. maja te godine direktno je izvela njih 6.690. Plus prateće službe, kojih je bilo više od 4.000. Na toj paradi bila su borbena sredstva koja će se pokazati i sad, 40 godina kasnije. Reč je o tenkovima M-84, helikopterima “gazela”, avionima “orao” i “super galeb G-4”, oklopnim transporterima i kamionima. Sada će svi oni biti predstavljeni kao “modernizovana čuda” iako su im odavno istekli resursi
Glas svakog fakulteta, ali i mogućnost stavljanja veta uz obavezan intervju i prihvatanje ideološkog minimuma, deo su procesa kroz koji svaki potencijalni kandidat za “studentsku listu” mora da prođe, saznaje “Vreme”. Iako Aleksandar Vučić žali što njegov protivnik još nema lik, studenti baš strateški ne žele da vlastima i tabloidima daju mogućnost za satanizaciju izabranih ljudi
Kao sa statistima na naprednjačkim okupljanjima, predsednik Srbije nema sreće ni sa siledžijama: em ih je malo, em su sitna boranija. Da nemaju policijski kordon iza leđa, davno bi ih narod razjurio. Ovako zavise od tetošenja onih koji bi ih – da je zakona i pravde u Srbiji – morali hapsiti. Prosto rečeno, jadni su i oni, a i ovi koji ih angažuju
U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!