

Crowdfunding
Podrži „Vreme“, podrži pravo novinarstvo
„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva




Zajednički imenitelj za ova dva značajna infrastrukturna projekta je da su dogovoreni na najvišem političkom nivou, da nije raspisan tender, da (još) nije kompletirana tehnička dokumentacija, da oba treba da budu završena do 2014. kao i da ih finansira Eksim banka
Most Borča–Zemun je prvi infrastrukturni projekat koji je proistekao iz sporazuma srpske i kineske vlade, koji je u avgustu prošle godine potpisan u Pekingu. Ugovor o izgradnji potpisali su 15. aprila ministarka za Nacionalni investicioni plan (NIP) Verica Kalanović i Lu Šan, potpredsednik kineske kompanije CRBC (China road and bridge corporation), koja će most graditi, i gradonačelnik Beograda Dragan Đilas. Ministarka Kalanović je tada istakla da taj ugovor predstavlja novi model realizacije velikih infrastrukturnih i razvojnih projekata u Srbiji, koji se bazira na bilateralnim međudržavnim sporazumima.
Sporazum između vlada Srbije i Turske o saradnji u oblasti infrastrukturnih projekata postignut je 26. oktobra 2009, a ove godine je ministarka Verica Kalanović sa predstavnicima nekoliko turskih kompanija potpisala Memorandum o razumevanju o izgradnji tri deonice autoputa Beograd – Južni Jadran: od Čačka do Požege, od Beograda do Ljiga i od Ljiga do Čačka, kao i Okvirni sporazum o rekonstrukciji državnog puta M8, od Novog Pazara do Aljinovića. Potpisivanju su prisustvovali predsednici vlada Srbije i Turske, Mirko Cvetković i Redžepa Tajipa.
EKSIM: Izgradnja mosta će se finansirati iz kredita kineske Eksim banke, a izgradnja autoputa iz kredita turske Eksim banke sa 85 odsto i sredstava Nacionalnog investicionog plana sa 15 odsto vrednosti radova, a za eksproprijaciju će se pobrinuti Republika i Grad. Rok otplate oba kredita je 15 godina, sa počekom od tri godine i fiksnom kamatom od tri odsto godišnje.
Most će koštati 170 miliona evra, a prva faza izgradnje auto puta Južni Jadran – od Beograda do Požege je procenjena na oko (preko) 800 miliona evra.
Ugovorima je definisano da će domaća građevinska preduzeća i proizvođači građevinskog materijala, kao podizvođači i dobavljači, u ovom poslu učestvovati sa najmanje 45 odsto ugovorene vrednosti. Nosilac projekta ja Ministarstvo za Nacionalni investicioni plan, a Direkcija za građevinsko zemljište i izgradnju Beograda glavni partner na realizaciji.
ZATVARANJE PRSTENA: Most Zemun–Borča ključni je objekat na evropskoj Ruti 5, odnosno Koridoru 11, kako ga je „krstio“ ministar za infrastrukturu Milutin Mrkonjić. Obezbeđuje najkraću poprečnu vezu između koridora 4 i 10, ujedno je i deo severne obilaznice oko Beograda, ali i budućeg UMP-a – beogradskog Unutrašnjeg magistralnog prstena.
Početak ove buduće magistrale je na raskrsnici saobraćajnice kodnog imena T-6 i postojećeg puta za Novi Sad, poznate kao „lakat krivina“: pre nego što će se „popeti“ na most, ukrstiće se „u nivou“ sa starim novosadskim putem. Na banatskoj strani saobraćajnica će se pružati pored naselja Borča i posle petlje na ukrštanju sa Zrenjaninskim putem spajati sa putem Beograd–Pančevo. Magistrala će imati četiri saobraćajne trake i dve zaustavne trake sa usvojenom računskom brzinom od 80 kilometara na sat.
Sam most će biti izgrađen od prednapregnutog betona ukupne dužine oko kilometar i po sa dve odvojene mostovske konstrukcije, širina po 13,95 metara na zajedničkim stubovima. Glavna konstrukcija je kontinualni nosač, koji premošćuje Dunav u tri raspona, po 95 metara uz obale i 172 metra na sredini reke.
Na drugu stranu, od saobraćajnice T6, koja vodi od „lakat krivine“ do Kvantaške pijace, Unutrašnji magistralni poluprsten će ići paralelno sa postojećem autoputem, prolaziće pored novih naselja na Bežanijskoj kosi do denivelisane raskrsnice sa Tošinim bunarom, zatim pored blokova 37 i 38, 28 i 24, gde će seći ulicu Omladinskih brigada i Španskih boraca i paralelno sa železničkom prugom do sadašnjeg otvorenog tržnog centra, gde će skrenuti ka Brodogradilištu, pa na most preko Ade, koji se uveliko gradi i koji bi trebalo da bude gotov do kraja iduće godine.
Trasa UMP-a dalje vodi pored Hipodroma do Topčidera, gde ulazi u tunel ispod Dedinja, a izlazi kod stadiona FK Partizan, pa preko denivelisane petlje na Autokomandi dolinom Mokroluškog potoka ka Šumicama, gde prelazi autoput i seče Ustaničku ulicu, pa ponovo u tunel kroz Lekino brdo, potom premošćuje Južni bulevar, pa opet u tunel… i tako do Pančevačkog mosta.
NEPRIČAVA: Izgradnja autoputa Beograd – Južni Jadran započeta je krajem sedamdesetih i prekinuta na jedanaestom kilometru zbog klizišta koje ni do sada nije sanirano. Izgradnju ovog puta spominjao je Milošević kad god mu se zgodnim učinilo: obećavao je brzu izgradnju i povezivanje „dva oka u glavi“ dok se na vlast peo, za njega se hvatao kada mu se vlast izmicala… Posle Miloševićevog pada, štafetu je prihvatio Velimir Ilić čim je zaseo u „kapitalnu fotelju“: sredinom 2005. objavio je da je Vlada Srbije prihvatila projekat izgradnje autoputa Beograd – Požega – Južni Jadran, da je spreman koncesioni akt i da je u toku priprema tenderske dokumentacije, da je sve u završnoj fazi, da postoji veliko interesovanje investitora, da je u pitanju zaista skup poduhvat… i sve se završilo kako se završilo, odnosno nije ni krenulo sa mrtve tačke, o čemu je „Vreme“ u više navrata pisalo. Nije ni projekat izrađen.
Sada je, čini se, drugačije: 11. jula ove godine, u Nepričavi su počeli radovi na deonici Ub–Lajkovac, svega dva meseca od raspisivanja tendera i svega deset dana po potpisivanju ugovora. Deonica je dugačka 12,5 kilometara, ima 12 mostova, izvođač radova je konzorcijum domaćih građevinskih preduzeća – Preduzeće za puteve Beograd, Planum i Putevi Užice, rok za završetak radova je 16 meseci, a finansira se iz Nacionalnog investicionog plana.
„Ko kaže da ne može?“, komentariše početak radova ministar Mrkonjić i dodaje da je ova deonica odabrana „kao prva“ jer je za nju tehnička dokumentacija kompletirana, a i eksproprijacija je završena.
Požega–Boljare
Budući put će ići od Požege kroz opštinu Arilje, pa na severoistok do Ivanjice i dolinom Moravice do Kosavića, potom na severozapad ka Kovilju, a onda dolinom reke Nosnice i Brnjice do Pešterskog platoa i dalje do Sjenice i granice sa Crnom Gorom, biće dugačak 110 kilometara i koštaće oko dve milijarde evra.
Pojate–Preljina
Iako je u transevropskoj putnoj mreži od sekundarnog značaja, budući autoput E-761 veoma je važan za putnu mrežu Srbije, jer povezuje centralni deo zemlje sa dve značajne saobraćajnice: Koridor 10 na zapad i Južni Jadran na istok. Deo je glavne regionalne mreže i povezuje Tursku – Bugarsku – Srbiju – Bosnu i Hercegovinu – Hrvatsku. Trasa autoputa prati koridor postojeće magistrale M-5, ukupna dužina je 109,6 km, sa pet mostova i 12 petlji. Procenjena vrednost investicije je 413 miliona evra.
Požega–Užice–Kotroman
Prema prostornom planu Srbije ova deonica je predviđena za autoput koji povezuje centralne delove Srbije i autoput Južni Jadran sa istočnim susednim zemljama i nastavak je autoputa Pojate–Preljina. Ići će već postojećom trasom magistralnog puta Užice – Šljivovica – Mokra gora – Kotroman – Bosna i Hercegovina, ukupne dužine oko 60 kilometara i procenjene vrednosti oko 480 miliona evra.


„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva


Antirežimski blok veoma dobro stoji u Sevojnu, Boru, Kuli, Bajinoj Bašti i Aranđelovcu. Nešto je slabiji u Smederevskoj Palanci, Kladovu, Majdanpeku, Knjaževcu i Lučanima. Manje zbog toga što se nije baš najbolje organizovao, više usled visoke startne pozicije režima u pojedinim delovima zemlje – analitičari kažu da je SNS najmanje oslabio na jugu i istoku Srbije


Kada vlast ignoriše posledice svojih odluka, ne samo da zanemaruje sadašnje žrtve, nego i stvara kulturu u kojoj svaka buduća katastrofa postaje legitimna


Slučaj u kome se patrijarh Porfirije (na slici) suočava sa mogućnošću da protiv njega bude pokrenut postupak zbog mobinga – koji je u krajnjoj suprotnosti sa hrišćanskim vrednostima – ostavio je gorak utisak u delu javnosti u Srbiji, najpre među onima koji, ruku na srce, naivno veruju da se takve stvari u Crkvi ne događaju. Međutim, poznavaoci crkvenih prilika odavno znaju da su slučajevi mobinga nad sveštenicima koji izađu u javnost nažalost samo vrh ogromnog ledenog brega o kojem se malo govori


U kojoj meri su istinite informacije da se Vojska Srbije ozbiljno “bilduje” oružjem? Čemu služi jačanje oružanih kapaciteta i, samim tim, kakve se poruke šalju za unutrašnju upotrebu, a kakve su poruke namenjene okruženju? Da li vojna saradnja Zagreba, Tirane i Prištine zaista plaši režim i Vučića ili je sve to predstava koja hrani sujetu jednog čoveka? Zašto se u ovom tenutku preko prorežimskih medija tendenciozno plasira vojna “moć”, kakva je korelacija ovog propagandnog paketa sa izborima, a kakva je u širem kontekstu geopolitičkih prilika? Na ova pitanja odgovaraju Vojkan Kostić, Petar Bošković i Boško Jakšić
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve