"Ovaj požar je najveći u poslednjih nekoliko godina, izuzimajući, naravno, one šumske od prošle i ove godine", kaže za "Vreme" Predrag Marić, pomoćnik ministra unutrašnjih poslova i načelnik Sektora za zaštitu i spasavanje. "Brzina pristizanja pomoći iz obližnjih, ali i udaljenijih gradova dokaz je da je centralizacija vatrogasne službe i oslanjanje na resurse Ministarstva unutrašnjih poslova najefikasniji vid organizacije Službe zaštite i spasavanja"
Loznička Viskoza godinama ne radi, hale su napuštene, fabrički krug je zarastao u korov visok metar i po. Međutim, u magacinu u podrumu ispod pogona Cel vlakno i Svila ostala je izvesna količina lako zapaljive sirovine, a u rezervoaru u neposrednoj blizini 500 tona ugljenikdisulfida, takođe lako zapaljive i veoma otrovne supstance koja je, dok je Viskoza radila, korišćen u procesu proizvodnje. U ponedeljak, 8. decembra, u 9.05 ujutro, u magacinu je iz za sada neutvrđenog uzroka izbio požar. U tom trenutku, u fabričkom krugu bilo je pet radnika: četvoro je lakše povređeno, a jedan je izgubio život.
TRANZICIJA SLUŽBE ZA ZAŠTITU I SPASAVANJE: Predrag Marić, „Viskoza“ gori
BRZAREAKCIJA: Svega nekoliko minuta po izbijanju požara, na „lice mesta“ stigli su loznički vatrogasci, koji su, srećom, znali za taj rezervoar i šta se u njemu nalazi, kao i trasu cevovoda koji ga povezuje sa pogonom: dok je jedan deo ekipe zalivao zapaljenu halu vodom i penom za gašenje požara, drugi je cevovod presekao i fizički odvojio od gorućeg pogona. Tako je izbegnuta ekološka katastrofa ozbiljnih razmera.
Nešto kasnije u pomoć su pristigli šabački, potom valjevski, pa sremskomitrovački, čačanski i beogradski vatrogasci: na gašenju požara u svakom trenutku bilo je angažovano 60 vatrogasaca i petnaest vozila. Rano popodne pokušano je i gašenje iz vazduha vatrogasnim helikopterima, koje se ubrzo pokazalo bezuspešnim. „Žarište požara je bilo u podrumu površine 2500 kvadratnih metara sa betonskom tavanicom i ‘zalivanje’ hala iz vazduha nije bilo od pomoći“, objasnio je za „Vreme“ Predrag Marić, pomoćnik ministra unutrašnjih poslova i načelnik Sektora za zaštitu i spasavanje. Požar u podrumu je, objašnjava, najteži za gašenje: spolja ne može mnogo da se učini, a ulazak vatrogasaca unutra je izuzetno rizičan poduhvat tako da je, u skladu s vatrogasnom praksom, najviše snaga koncentrisano na sprečavanje širenja požara. Tek kasno po podne otklonjena je opasnost po okolne objekte.
Negde pred ponoć, kad se činilo da vatra jenjava, pod hale, odnosno tavanica skladišta se urušila, do žarišta je stigao svež vazduh i dao plamenu novi zamah sa kojim su se vatrogasci do zore „rvali“. Konačno, u utorak u 11 pre podne, objavljeno je da je požar ugašen, a na scenu su stupili istražitelji u potrazi za uzrokom. Prema nekim spekulacijama, požar je najverovatnije izazvala varnica brusilice. Šta god da je uzrok, onom ko je ostavio lakozapaljive neadekvatno uskladištene sirovine i nije izmestio otrovni ugljenikdisulfat ne piše se dobro.
Po Marićevim rečima, ovaj požar je najveći u poslednjih nekoliko godina, izuzimajući, naravno, one šumske od prošle i ove godine i naglašava da je brzina pristizanja pomoći iz obližnjih, ali i udaljenijih gradova dokaz je da je centralizacija vatrogasne službe i oslanjanje na resurse Ministarstva unutrašnjih poslova najefikasniji vid organizacije službe za zaštitu i spasavanje. „Jasan lanac komandovanja sa jednog mesta obezbeđuje brz protok informacija. Da je služba kojim slučajem svedena na lokalni nivo, a takvih predloga je bilo, loznički vatrogasci bi na pomoć čekali mnogo duže. Kakav bi u tom slučaju bio ishod, ne smem ni da pomislim“, kaže Marić.
Još u toku prepodneva, pored načelnika Sektora za zaštitu i spasavanje, na mesto požara došli su i ministar za ekologiju i prostorno planiranje Oliver Dulić, republička inspektorka za zaštitu životne sredine Nada Lukić, gradonačelnik Loznice Vidoje Petrović. Za razliku od ne baš tako davnih vremena, svi su bili dostupni novinarima, preko lokalnih medija Lozničani su obaveštavani o toku gašenja, o potencijalnim opasnostima, o aerozagađenju.
„Tako bi to i inače trebalo da bude: da Služba sa zaštitu i spasavanje deluje brzo, da bude u sprezi sa lokalnim vlastima i da javnost bude pravovremeno i istinito obaveštavana šta se događa“, kaže Marić i podseća da se na tome intenzivno radi već nekoliko godina – da se nabavlja oprema, da se sprovodi permanentna obuka kadrova.
ČEKAJUĆIGODOA: Na pokaznoj vežbi Sektora sa zaštitu i spasavanje „Ostružnički most 08“, održanoj krajem leta, demonstrirano je sadejstvo vatrogasnih, žandarmerijskih i helikopterskih jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova, načini korišćenja opreme i materijalno-tehničkih sredstava u spasavanju putnika iz kombija koji je probivši ogradu na Osrtužničkom mostu pao u Savu. Ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić tada je najavio donošenje novog zakona o vanrednim situacijama, koji je ušao u program vlade u prvih 100 dana, kao i formiranje uprave za krizne situacije i operativnog centra sa jedinstvenim telefonskim brojem 112, umesto današnjih 92, 93 i 94. Međutim, bliži se dvestoti dan vlade, a zakon još nije stigao u parlament. Istina, i da je stigao, pitanje je kad bi se o njemu raspravljalo.
U međuvremenu, opremljene su i obučene jedinice za spasavanje u slučaju poplava sa sedištem u četiri grada – Nišu, Kraljevu, Beogradu i Novom Sadu, a u formiranju je pet regionalnih timova za delovanje u slučaju zemljotresa, u Novom Sadu, Beogradu, Valjevu, Kraljevu i Nišu. U sve je uključena Gorska služba spasavanja. Za narednu godinu planira se opremanje ekipa za reagovanje u slučaju većih saobraćajnih nesreća duž Koridora X. U taj projekat je uključen Auto-moto savez sa tehničkim ekipama i vozilima, a dva helikoptera MUP-a će biti opremljena za evakuaciju i zbrinjavanje povređenih. Jer, vanredne situacije nisu samo požari i poplave, već i tehničko-tehnološke havarije, incidenti sa opasnim materijama, zemljotresi, poplave, saobraćajne nesreće. Postojanje ove službe je jedan od uslova koji Srbija mora da ispuni da bi se našla u evropskom društvu.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Režim ne zna kud udara. To se vidi po, čak i za njegove standarde učestalim, javnim obraćanjima nepomenika. Vidi se i po tome što je pogubljen i konfuzan, a često se građanima obraća i u vidno alkoholisanom stanju. Samokontrola nikada nije bila njegova jača strana, a sada je potpuno nestala. Slabost se ogleda i u metodi borbe protiv masovnog studentskog i građanskog pokreta. Metoda se zove – majmunsko oponašanje. Njihov položaj je sve gori kako vreme odmiče. Ne samo na političkom nego i na ekonomskom planu. Plate kasne, budžetska sredstva su sve tanja
Opozicija i njoj naklonjena javnost očekuje veći angažman Evropljana kada je u pitanju srpski politički prostor, vlast takve najave koristi da argumentuje tezu o obojenoj revoluciji, ali bi sa radošću ugostila bilo koga sa te strane, posebno ako daju neke pare. Čini se da i jedna i druga strana preteruju: niti će Evropa doći da nam organizuje izbore, niti će više stizati bilo kakva lova kojom će vlast da krpi budžetske rupe nastale vanrednim korupcionaškim troškovima
Vojska Srbije nema kapacitet da izvede paradu poput nekadašnje JNA, koja je 1985. godine imala više od 300.000 pripadnika, a na poslednju paradi 9. maja te godine direktno je izvela njih 6.690. Plus prateće službe, kojih je bilo više od 4.000. Na toj paradi bila su borbena sredstva koja će se pokazati i sad, 40 godina kasnije. Reč je o tenkovima M-84, helikopterima “gazela”, avionima “orao” i “super galeb G-4”, oklopnim transporterima i kamionima. Sada će svi oni biti predstavljeni kao “modernizovana čuda” iako su im odavno istekli resursi
Glas svakog fakulteta, ali i mogućnost stavljanja veta uz obavezan intervju i prihvatanje ideološkog minimuma, deo su procesa kroz koji svaki potencijalni kandidat za “studentsku listu” mora da prođe, saznaje “Vreme”. Iako Aleksandar Vučić žali što njegov protivnik još nema lik, studenti baš strateški ne žele da vlastima i tabloidima daju mogućnost za satanizaciju izabranih ljudi
Kao sa statistima na naprednjačkim okupljanjima, predsednik Srbije nema sreće ni sa siledžijama: em ih je malo, em su sitna boranija. Da nemaju policijski kordon iza leđa, davno bi ih narod razjurio. Ovako zavise od tetošenja onih koji bi ih – da je zakona i pravde u Srbiji – morali hapsiti. Prosto rečeno, jadni su i oni, a i ovi koji ih angažuju
U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!