"Ovaj požar je najveći u poslednjih nekoliko godina, izuzimajući, naravno, one šumske od prošle i ove godine", kaže za "Vreme" Predrag Marić, pomoćnik ministra unutrašnjih poslova i načelnik Sektora za zaštitu i spasavanje. "Brzina pristizanja pomoći iz obližnjih, ali i udaljenijih gradova dokaz je da je centralizacija vatrogasne službe i oslanjanje na resurse Ministarstva unutrašnjih poslova najefikasniji vid organizacije Službe zaštite i spasavanja"
Loznička Viskoza godinama ne radi, hale su napuštene, fabrički krug je zarastao u korov visok metar i po. Međutim, u magacinu u podrumu ispod pogona Cel vlakno i Svila ostala je izvesna količina lako zapaljive sirovine, a u rezervoaru u neposrednoj blizini 500 tona ugljenikdisulfida, takođe lako zapaljive i veoma otrovne supstance koja je, dok je Viskoza radila, korišćen u procesu proizvodnje. U ponedeljak, 8. decembra, u 9.05 ujutro, u magacinu je iz za sada neutvrđenog uzroka izbio požar. U tom trenutku, u fabričkom krugu bilo je pet radnika: četvoro je lakše povređeno, a jedan je izgubio život.
TRANZICIJA SLUŽBE ZA ZAŠTITU I SPASAVANJE: Predrag Marić, „Viskoza“ gori
BRZAREAKCIJA: Svega nekoliko minuta po izbijanju požara, na „lice mesta“ stigli su loznički vatrogasci, koji su, srećom, znali za taj rezervoar i šta se u njemu nalazi, kao i trasu cevovoda koji ga povezuje sa pogonom: dok je jedan deo ekipe zalivao zapaljenu halu vodom i penom za gašenje požara, drugi je cevovod presekao i fizički odvojio od gorućeg pogona. Tako je izbegnuta ekološka katastrofa ozbiljnih razmera.
Nešto kasnije u pomoć su pristigli šabački, potom valjevski, pa sremskomitrovački, čačanski i beogradski vatrogasci: na gašenju požara u svakom trenutku bilo je angažovano 60 vatrogasaca i petnaest vozila. Rano popodne pokušano je i gašenje iz vazduha vatrogasnim helikopterima, koje se ubrzo pokazalo bezuspešnim. „Žarište požara je bilo u podrumu površine 2500 kvadratnih metara sa betonskom tavanicom i ‘zalivanje’ hala iz vazduha nije bilo od pomoći“, objasnio je za „Vreme“ Predrag Marić, pomoćnik ministra unutrašnjih poslova i načelnik Sektora za zaštitu i spasavanje. Požar u podrumu je, objašnjava, najteži za gašenje: spolja ne može mnogo da se učini, a ulazak vatrogasaca unutra je izuzetno rizičan poduhvat tako da je, u skladu s vatrogasnom praksom, najviše snaga koncentrisano na sprečavanje širenja požara. Tek kasno po podne otklonjena je opasnost po okolne objekte.
Negde pred ponoć, kad se činilo da vatra jenjava, pod hale, odnosno tavanica skladišta se urušila, do žarišta je stigao svež vazduh i dao plamenu novi zamah sa kojim su se vatrogasci do zore „rvali“. Konačno, u utorak u 11 pre podne, objavljeno je da je požar ugašen, a na scenu su stupili istražitelji u potrazi za uzrokom. Prema nekim spekulacijama, požar je najverovatnije izazvala varnica brusilice. Šta god da je uzrok, onom ko je ostavio lakozapaljive neadekvatno uskladištene sirovine i nije izmestio otrovni ugljenikdisulfat ne piše se dobro.
Po Marićevim rečima, ovaj požar je najveći u poslednjih nekoliko godina, izuzimajući, naravno, one šumske od prošle i ove godine i naglašava da je brzina pristizanja pomoći iz obližnjih, ali i udaljenijih gradova dokaz je da je centralizacija vatrogasne službe i oslanjanje na resurse Ministarstva unutrašnjih poslova najefikasniji vid organizacije službe za zaštitu i spasavanje. „Jasan lanac komandovanja sa jednog mesta obezbeđuje brz protok informacija. Da je služba kojim slučajem svedena na lokalni nivo, a takvih predloga je bilo, loznički vatrogasci bi na pomoć čekali mnogo duže. Kakav bi u tom slučaju bio ishod, ne smem ni da pomislim“, kaže Marić.
Još u toku prepodneva, pored načelnika Sektora za zaštitu i spasavanje, na mesto požara došli su i ministar za ekologiju i prostorno planiranje Oliver Dulić, republička inspektorka za zaštitu životne sredine Nada Lukić, gradonačelnik Loznice Vidoje Petrović. Za razliku od ne baš tako davnih vremena, svi su bili dostupni novinarima, preko lokalnih medija Lozničani su obaveštavani o toku gašenja, o potencijalnim opasnostima, o aerozagađenju.
„Tako bi to i inače trebalo da bude: da Služba sa zaštitu i spasavanje deluje brzo, da bude u sprezi sa lokalnim vlastima i da javnost bude pravovremeno i istinito obaveštavana šta se događa“, kaže Marić i podseća da se na tome intenzivno radi već nekoliko godina – da se nabavlja oprema, da se sprovodi permanentna obuka kadrova.
ČEKAJUĆIGODOA: Na pokaznoj vežbi Sektora sa zaštitu i spasavanje „Ostružnički most 08“, održanoj krajem leta, demonstrirano je sadejstvo vatrogasnih, žandarmerijskih i helikopterskih jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova, načini korišćenja opreme i materijalno-tehničkih sredstava u spasavanju putnika iz kombija koji je probivši ogradu na Osrtužničkom mostu pao u Savu. Ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić tada je najavio donošenje novog zakona o vanrednim situacijama, koji je ušao u program vlade u prvih 100 dana, kao i formiranje uprave za krizne situacije i operativnog centra sa jedinstvenim telefonskim brojem 112, umesto današnjih 92, 93 i 94. Međutim, bliži se dvestoti dan vlade, a zakon još nije stigao u parlament. Istina, i da je stigao, pitanje je kad bi se o njemu raspravljalo.
U međuvremenu, opremljene su i obučene jedinice za spasavanje u slučaju poplava sa sedištem u četiri grada – Nišu, Kraljevu, Beogradu i Novom Sadu, a u formiranju je pet regionalnih timova za delovanje u slučaju zemljotresa, u Novom Sadu, Beogradu, Valjevu, Kraljevu i Nišu. U sve je uključena Gorska služba spasavanja. Za narednu godinu planira se opremanje ekipa za reagovanje u slučaju većih saobraćajnih nesreća duž Koridora X. U taj projekat je uključen Auto-moto savez sa tehničkim ekipama i vozilima, a dva helikoptera MUP-a će biti opremljena za evakuaciju i zbrinjavanje povređenih. Jer, vanredne situacije nisu samo požari i poplave, već i tehničko-tehnološke havarije, incidenti sa opasnim materijama, zemljotresi, poplave, saobraćajne nesreće. Postojanje ove službe je jedan od uslova koji Srbija mora da ispuni da bi se našla u evropskom društvu.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Srbi će morati da odgovore na pitanje na koje su morali i Mađari – da li prihvataju da su ono što jesu, ni manje ni više… To u intervjuu za novi dvobroj „Vremena“ kaže istoričar Stefano Botoni koji poredi političku situaciju u Srbiji i Mađarskoj
Sve naprednjačke kampanje: Pevaj i kad ti se plače
Šatre sa džigera-muzikom, prasetinom i alkoholisanjem pojavljivale su se u nekom obliku tokom cele radikalsko-naprednjačke karijere, a u ovoj predizbornoj kampanji, bar se tako sada čini, postaju njen najvažniji element. Nije sramota biti siromašan i neobrazovan, glavna je poruka te kampanje. Kada pevaju i plešu pod šatrama, naprednjaci poručuju da su i oni slični raji. Imaju nešto malo više para, ali mani to. A oni drugi – studenti, obrazovani i ostali – bogata su đubrad koja čita nekakve opasne knjige, sluša narkomansku muziku i hoće da se dokopa vlasti kako bi raji oduzeli sve što ima. Kako bi se reklo – nismo imali ništa, a onda su došli okupatori i uzeli nam sve
Cela Srbija je išarana parolama da su studenti ustaše (vidi slike) ili da je to rektor beogradskog univerziteta Vladan Đokić. Funkcioneri vlasti rutinski koriste ovu reč, čak i najviši, poput gradonačelnika Niša ili brojnih odbornika SNS-a širom Srbije. Kako je režim slabio i sve više ulazio u poziciju ranjene zveri sabijene u ćošak, tako su se i planovi pretvarali u stihiju. Radikalski jurišnici, inače ne baš poznati po inteligenciji i obrazovanju, preuzeli su inicijativu, delom iz straha za sopstvene pozicije, delom iz želje da se umile gazdi
Stoji činjenica da je, u celini gledano, protivnika ove vlasti u Srbiji nesumnjivo više od podržavalaca. I to čak za nekih desetak procenata. Uostalom, nezavisno od ovih stranačkih rejtinga, pogledajte na primer, rezultate odgovora na pitanje o Ekspu
“Nova vlast u Budimpešti je izuzetno besna na političke elite mađarske manjine u susednim zemljama. Poruka upućena Ištvanu Pastoru i Kelemenu Hunoru u Rumuniji bila je jasna: ‘Sada ćete da ućutite i slušate naređenja. Neće vam biti prijatno. Dobićete znatno manje novca pod neuporedivo oštrijim uslovima, jer ste od prvog minuta bili lojalni, entuzijastični saučesnici Orbana i ko zna kojih sve lokalnih diktatora u regionu.’… U današnjim okvirima, glas mađarske dijaspore u Berlinu će za Budimpeštu verovatno nositi veću političku težinu od glasa Mađara u Subotici. To jeste politički škakljivo, ali to je ideja nacionalnog identiteta konačno usidrena u 21. vek – svesno odvojena od toksične prošlosti koja nam je trovala društvo decenijama”
Političke partije i organizacije koje su protiv režima Aleksandera Vučića sve drže u svojim rukama. Ako na izborima, kad god da budu bili, budu poražene, biće same krive
Hoće li će Veslin Milić biti proglašen u tabloidima za „blokadera“? Da li je njegova krivična prijava protiv Marka Krička poruka za Aleksandra Vučića? I, ako jeste, mogu li se očekivati nove kamare prljavog veša iz MUP-a?
Predsednik Aleksandar Vučić opet kaže da će priznati poraz i čestitati jer će „blokaderi“ pobediti. On bi time da istera zeca iz šume, ali niko sa druge strane nije dužan da obeća Vučiću sličnu čestitku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.