

Policija
Sukob Veska i Krička: Ko je udario na čuvara tajni?
Veselin Milić i Marko Kričak su iz iste političke postelje, premda različitih puteva. „Vreme“ u novom broju piše kako to da su sada u sukobu


Blokovi se blokiraju: sukobi, sumnjičenje i blokada odlučivanja; gas, koncesija, prodaja RTB-a, Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, kosovska politika…


Ova izborna kampanja liči na kockarsku partiju u 4,5 milijardi dolara. U prošlim izborima trkali su se ko će otići u Moskvu na potpis gasnog sporazuma, sada sporenjem o nadležnosti tehničke vlade odlažu njegovu verifikaciju. Slično sporenje bilo je i oko sudbine koncesije za autoput Horgoš–Požega, a nešto malo drugačije i ono s privatizacijom RTB-a Bor, ali o tome na drugom mestu u ovom broju „Vremena“.
Slično je i sa sporazumom o Stabilizaciji i pridruživanju (SSP), onim za koji je Đelić oštrio olovku u januaru, samo demokrate, mada su lobirale da Holandija povuče veto sada poručuju „nemojte više da nam pomažete“.
Visoki predstavnik EU Solana je naime u spoljnopolitičkom odboru Evropskog parlamenta izjavio da EU treba Srbiji da pošalje jasan znak ohrabrenja za proevropske snage na parlamentarnim izborima potpisivanjem SSP-a pre 11. maja.
Ministar prosvete Lončar je na to optužio Solanu da se direktno meša u izbore, da hoće na izborima da pomogne koaliciji Čanak, DS, G17 plus, a da se podržavanjem Ustava prve NATO države grubo meša u unutrašnje stvari Srbije i da bi bilo važno da nešto kaže i o ratnim zlikovcima i prvoborcima stvaranja prve NATO države Haradinaju i Tačiju.
Jezik radikala i narodnjaka se u tom kontekstu očito ujednačava. SRS saopštava da oni koji otimaju Kosovo i Metohiju od Srbije, oni koji su oslobodili svih optužbi Haradinaja, pokušavaju na svaki način da obezbede pobedu na izborima onima u Srbiji koji će priznati nezavisno Kosovo.
Oslobađanje Haradinaja u Hagu naišlo je, inače, na nepodeljenu osudu u Srbiji, a bilo je i zahteva (Koštunica) da se i EU izjasni o Haškom sudu.
SUMNJIČENJE: Nastavljeno je s teškim sumnjičenjem između Koštuničinog i Tadićevog bloka na svim frontovima.
Tadićev blok optužuje Koštuničin da vodi Srbiju u izolaciju, na šta Koštunica ponavlja da koalicija okupljena oko DS-a ima slabu politiku i veliku propagandu iza koje bi mogla da stoji namera priznavanja Kosova, pošto postoji pravilo da kada se posegne za tako velikom propagandom i zastrašivanjem građana, kreatori te propagande pokušavaju nešto da prikriju. Dosoljava opaskom kako nije slučajno da je Tadić uzeo Čanka i G17 plus da mu budu garanti prazne parole da nikada neće priznati Kosovo. Koštuničini dodaju da se ne može dovoditi u pitanje narodnjačko evropsko opredeljenje. Ministar Bubalo je prošle nedelje izrazio nezadovoljstvo zbog izjave predsednika Srbije Tadića da mu je jedan od važnih zadataka da odbrani Srbiju od koalicije DSS–SRS. Koalicija DSS–NS ponavlja da je za nastavak evropskih integracija Srbije, ali da sa Briselom mora da se raščisti koje granice Srbije priznaje Unija. Demokrate odgovaraju da to znači da su narodnjaci za Evropu samo na rečima pošto postavljaju uslov koji EU neće ispuniti…
Iz DS-a poručuju kako DSS nema ni dobru politiku, ni dobru propagandu. Šefica poslaničke grupe DS-a Nada Kolundžija ocenjuje da Koštuničina optužba predstavlja pokušaj najgrublje političke podvale građanima – da iz straha ne glasaju za svoju budućnost kako i oni ne bi bili optuženi da su izdali interese Srbije na Kosovu i Metohiji.
Radikali se uključuju u tu svađu iz drugog plana: Nikolić izjavljuje kako neki poručuju da ćemo ući u EU do 2025. godine, a da će nam do tada uzeti i Preševo i Bujanovac i Vojvodinu i Rašku oblast.
PET P: Tadić ponavlja kako traži partnere za politiku zasnovanu na pet principa (sporazum sa EU, odbrana Kosova, dovršetak saradnje sa Tribunalom u Hagu, borba protiv korupcije i kriminala i bolji standard građana), uz odgovor da je veoma loše što se Kosovo zloupotrebljava u predizborne svrhe i apeluje da se sa tim odmah prestane.
Sve te poruke su u ovoj kampanji već po jednom razmenjene, a razmenjivane su i tokom predsedničke kampanje, samo je sada, posle proglašenja nezavisnosti Kosova, ton pojačan toliko da izgleda kao da nema mosta za povratak.
Pokazuje se, na primer, da su komunikacije između državnih organa poremećene, da ima sumnjičenja i u vezi sa navodno usaglašenom politikom na Kosovu, a da su blokirane vlada i skupština i ustavom predviđeno donošenje neodložnih odluka u prelaznom periodu.
Videvši da svađa pokopava državnički kredibilitet članica vladajuće koalicije, radikali upućuju vlastiti predlog zakona o ratifikaciji Sporazuma o saradnji u oblasti energetike sa Ruskom Federacijom. Predsednik Skupštine Oliver Dulić stavlja do znanja da neće zakazati sednicu, pozivajući se na to da raspušteni parlament može da obavlja samo tekuće i neodložne poslove u koje, po njegovom mišljenju, ne spada ovaj sporazum, a i vlada nije u mogućnosti da dâ mišljenje o predlogu. Radikali na to poručuju da Skupštinu Srbije ne čini samo predsednik već i potpredsednici i poslanici, i govore o mogućnosti da se skupi 126 poslanika, da sednica počne i da se sporazum sa Rusijom ratifikuje. G17 plus optužuje Nikolića da zaobilazeći predsednika skupštine zapravo poziva na kršenje Ustava…
Sudeći po postupcima u ovoj izbornoj kampanji predstavnici naše političke elite ne deluju baš respektabilno i punoletno.
Do kraja kampanje kakofonija će se verovatno pojačati. Po članu 44. Zakona o izboru narodnih poslanika izborna lista dostavlja se Republičkoj izbornoj komisiji najdocnije 15 dana pre dana određenog za održavanje izbora, a to je 26. april. Najavljuje se još nekoliko lista.


Veselin Milić i Marko Kričak su iz iste političke postelje, premda različitih puteva. „Vreme“ u novom broju piše kako to da su sada u sukobu


Veliki ružičasti slon u prostoriji o kojem se i dalje ćuti jeste pitanje statusa “Crvene zvezde” u srpskom fudbalu i kako se sve te unapred osvojene titule i kupovi odražavaju na mogućnost crveno-belih da naprave neki rezultat i na evropskom planu. Još veći problem je činjenica da se to nekako uzima nekritički, zdravo za gotovo. I da u tome saučestvuje veliki broj sportskih novinara koji ne vide ništa neobično u tome da jedan klub na svom terenu bude neporažen u 159 utakmica zaredom, a da nije reč o “Real Madridu” u vreme vladavine Fransiska Franka


Sukob Veselina Milića i Marka Krička (na slici), tog dvojca načelnika koji je iznikao iz iste političke postelje, na ogoljen način ilustruje dubinu institucionalne krize u najvažnijem sektoru u svakoj državi. Ako je Kričak lojalista, šta je onda tek Milić, koji je tu od prvih dana i koji je “čuvar svih tajni” ovog režima? I ako je tako, ko je uopšte smeo “da krene” na njega ako je on sposoban da na tacni isporuči kriminalne kombinacije vrha srpske vlasti


Da li postoji tajna nit koja povezuje nasilne incidente u centralnoj opštini prestonice? Da li postoji odgovornost naprednjaka koji već godinama drže opštinu Stari grad i dozvoljavaju cvetanje nasilja pod budnim okom sumnjivih lica koja učestvuju u izvršnoj vlasti


Zašto se krnje naprednjački saveznici i da li će se nakon izbora opet “prilepiti”
Evropa i Srbija: Slučaj “Crvene zvezde”
Kako je fudbalski klub postao poslovno-politički projekt Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve