Blokovi se blokiraju: sukobi, sumnjičenje i blokada odlučivanja; gas, koncesija, prodaja RTB-a, Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, kosovska politika…
ZAGREJAVANJA: Početak kampanje
Ova izborna kampanja liči na kockarsku partiju u 4,5 milijardi dolara. U prošlim izborima trkali su se ko će otići u Moskvu na potpis gasnog sporazuma, sada sporenjem o nadležnosti tehničke vlade odlažu njegovu verifikaciju. Slično sporenje bilo je i oko sudbine koncesije za autoput Horgoš–Požega, a nešto malo drugačije i ono s privatizacijom RTB-a Bor, ali o tome na drugom mestu u ovom broju „Vremena“.
Slično je i sa sporazumom o Stabilizaciji i pridruživanju (SSP), onim za koji je Đelić oštrio olovku u januaru, samo demokrate, mada su lobirale da Holandija povuče veto sada poručuju „nemojte više da nam pomažete“.
Visoki predstavnik EU Solana je naime u spoljnopolitičkom odboru Evropskog parlamenta izjavio da EU treba Srbiji da pošalje jasan znak ohrabrenja za proevropske snage na parlamentarnim izborima potpisivanjem SSP-a pre 11. maja.
Ministar prosvete Lončar je na to optužio Solanu da se direktno meša u izbore, da hoće na izborima da pomogne koaliciji Čanak, DS, G17 plus, a da se podržavanjem Ustava prve NATO države grubo meša u unutrašnje stvari Srbije i da bi bilo važno da nešto kaže i o ratnim zlikovcima i prvoborcima stvaranja prve NATO države Haradinaju i Tačiju.
Jezik radikala i narodnjaka se u tom kontekstu očito ujednačava. SRS saopštava da oni koji otimaju Kosovo i Metohiju od Srbije, oni koji su oslobodili svih optužbi Haradinaja, pokušavaju na svaki način da obezbede pobedu na izborima onima u Srbiji koji će priznati nezavisno Kosovo.
Oslobađanje Haradinaja u Hagu naišlo je, inače, na nepodeljenu osudu u Srbiji, a bilo je i zahteva (Koštunica) da se i EU izjasni o Haškom sudu.
SUMNJIČENJE: Nastavljeno je s teškim sumnjičenjem između Koštuničinog i Tadićevog bloka na svim frontovima.
Tadićev blok optužuje Koštuničin da vodi Srbiju u izolaciju, na šta Koštunica ponavlja da koalicija okupljena oko DS-a ima slabu politiku i veliku propagandu iza koje bi mogla da stoji namera priznavanja Kosova, pošto postoji pravilo da kada se posegne za tako velikom propagandom i zastrašivanjem građana, kreatori te propagande pokušavaju nešto da prikriju. Dosoljava opaskom kako nije slučajno da je Tadić uzeo Čanka i G17 plus da mu budu garanti prazne parole da nikada neće priznati Kosovo. Koštuničini dodaju da se ne može dovoditi u pitanje narodnjačko evropsko opredeljenje. Ministar Bubalo je prošle nedelje izrazio nezadovoljstvo zbog izjave predsednika Srbije Tadića da mu je jedan od važnih zadataka da odbrani Srbiju od koalicije DSS–SRS. Koalicija DSS–NS ponavlja da je za nastavak evropskih integracija Srbije, ali da sa Briselom mora da se raščisti koje granice Srbije priznaje Unija. Demokrate odgovaraju da to znači da su narodnjaci za Evropu samo na rečima pošto postavljaju uslov koji EU neće ispuniti…
Iz DS-a poručuju kako DSS nema ni dobru politiku, ni dobru propagandu. Šefica poslaničke grupe DS-a Nada Kolundžija ocenjuje da Koštuničina optužba predstavlja pokušaj najgrublje političke podvale građanima – da iz straha ne glasaju za svoju budućnost kako i oni ne bi bili optuženi da su izdali interese Srbije na Kosovu i Metohiji.
Radikali se uključuju u tu svađu iz drugog plana: Nikolić izjavljuje kako neki poručuju da ćemo ući u EU do 2025. godine, a da će nam do tada uzeti i Preševo i Bujanovac i Vojvodinu i Rašku oblast.
PETP: Tadić ponavlja kako traži partnere za politiku zasnovanu na pet principa (sporazum sa EU, odbrana Kosova, dovršetak saradnje sa Tribunalom u Hagu, borba protiv korupcije i kriminala i bolji standard građana), uz odgovor da je veoma loše što se Kosovo zloupotrebljava u predizborne svrhe i apeluje da se sa tim odmah prestane.
Sve te poruke su u ovoj kampanji već po jednom razmenjene, a razmenjivane su i tokom predsedničke kampanje, samo je sada, posle proglašenja nezavisnosti Kosova, ton pojačan toliko da izgleda kao da nema mosta za povratak.
Pokazuje se, na primer, da su komunikacije između državnih organa poremećene, da ima sumnjičenja i u vezi sa navodno usaglašenom politikom na Kosovu, a da su blokirane vlada i skupština i ustavom predviđeno donošenje neodložnih odluka u prelaznom periodu.
Videvši da svađa pokopava državnički kredibilitet članica vladajuće koalicije, radikali upućuju vlastiti predlog zakona o ratifikaciji Sporazuma o saradnji u oblasti energetike sa Ruskom Federacijom. Predsednik Skupštine Oliver Dulić stavlja do znanja da neće zakazati sednicu, pozivajući se na to da raspušteni parlament može da obavlja samo tekuće i neodložne poslove u koje, po njegovom mišljenju, ne spada ovaj sporazum, a i vlada nije u mogućnosti da dâ mišljenje o predlogu. Radikali na to poručuju da Skupštinu Srbije ne čini samo predsednik već i potpredsednici i poslanici, i govore o mogućnosti da se skupi 126 poslanika, da sednica počne i da se sporazum sa Rusijom ratifikuje. G17 plus optužuje Nikolića da zaobilazeći predsednika skupštine zapravo poziva na kršenje Ustava…
Sudeći po postupcima u ovoj izbornoj kampanji predstavnici naše političke elite ne deluju baš respektabilno i punoletno.
Neka se pripremi…
Do kraja kampanje kakofonija će se verovatno pojačati. Po članu 44. Zakona o izboru narodnih poslanika izborna lista dostavlja se Republičkoj izbornoj komisiji najdocnije 15 dana pre dana određenog za održavanje izbora, a to je 26. april. Najavljuje se još nekoliko lista.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Srbi će morati da odgovore na pitanje na koje su morali i Mađari – da li prihvataju da su ono što jesu, ni manje ni više… To u intervjuu za novi dvobroj „Vremena“ kaže istoričar Stefano Botoni koji poredi političku situaciju u Srbiji i Mađarskoj
Sve naprednjačke kampanje: Pevaj i kad ti se plače
Šatre sa džigera-muzikom, prasetinom i alkoholisanjem pojavljivale su se u nekom obliku tokom cele radikalsko-naprednjačke karijere, a u ovoj predizbornoj kampanji, bar se tako sada čini, postaju njen najvažniji element. Nije sramota biti siromašan i neobrazovan, glavna je poruka te kampanje. Kada pevaju i plešu pod šatrama, naprednjaci poručuju da su i oni slični raji. Imaju nešto malo više para, ali mani to. A oni drugi – studenti, obrazovani i ostali – bogata su đubrad koja čita nekakve opasne knjige, sluša narkomansku muziku i hoće da se dokopa vlasti kako bi raji oduzeli sve što ima. Kako bi se reklo – nismo imali ništa, a onda su došli okupatori i uzeli nam sve
Cela Srbija je išarana parolama da su studenti ustaše (vidi slike) ili da je to rektor beogradskog univerziteta Vladan Đokić. Funkcioneri vlasti rutinski koriste ovu reč, čak i najviši, poput gradonačelnika Niša ili brojnih odbornika SNS-a širom Srbije. Kako je režim slabio i sve više ulazio u poziciju ranjene zveri sabijene u ćošak, tako su se i planovi pretvarali u stihiju. Radikalski jurišnici, inače ne baš poznati po inteligenciji i obrazovanju, preuzeli su inicijativu, delom iz straha za sopstvene pozicije, delom iz želje da se umile gazdi
Stoji činjenica da je, u celini gledano, protivnika ove vlasti u Srbiji nesumnjivo više od podržavalaca. I to čak za nekih desetak procenata. Uostalom, nezavisno od ovih stranačkih rejtinga, pogledajte na primer, rezultate odgovora na pitanje o Ekspu
“Nova vlast u Budimpešti je izuzetno besna na političke elite mađarske manjine u susednim zemljama. Poruka upućena Ištvanu Pastoru i Kelemenu Hunoru u Rumuniji bila je jasna: ‘Sada ćete da ućutite i slušate naređenja. Neće vam biti prijatno. Dobićete znatno manje novca pod neuporedivo oštrijim uslovima, jer ste od prvog minuta bili lojalni, entuzijastični saučesnici Orbana i ko zna kojih sve lokalnih diktatora u regionu.’… U današnjim okvirima, glas mađarske dijaspore u Berlinu će za Budimpeštu verovatno nositi veću političku težinu od glasa Mađara u Subotici. To jeste politički škakljivo, ali to je ideja nacionalnog identiteta konačno usidrena u 21. vek – svesno odvojena od toksične prošlosti koja nam je trovala društvo decenijama”
Političke partije i organizacije koje su protiv režima Aleksandera Vučića sve drže u svojim rukama. Ako na izborima, kad god da budu bili, budu poražene, biće same krive
Hoće li će Veslin Milić biti proglašen u tabloidima za „blokadera“? Da li je njegova krivična prijava protiv Marka Krička poruka za Aleksandra Vučića? I, ako jeste, mogu li se očekivati nove kamare prljavog veša iz MUP-a?
Predsednik Aleksandar Vučić opet kaže da će priznati poraz i čestitati jer će „blokaderi“ pobediti. On bi time da istera zeca iz šume, ali niko sa druge strane nije dužan da obeća Vučiću sličnu čestitku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.