Kako se krše prava najmlađih

Kao odgovor na kontinuirano kršenje prava dijeteta u medijima, ali i političkim kampanjama, nastala je inicijativa „Deca i mediji“ u organizaciji udruženja Prijatelji dece Srbije. Cilj inicijative je zaštita privatnosti djece, kao i sprečavanje njihove zloupotrebe u medijima, koja može sa sobom povući razne destruktivne posljedice.

Udruženje postoji već tri decenije, a još 1993. godine je izdalo prvi Kodeks za zaštitu prava djece u medijima. S obzirom na vremenski kontekst kada je izdat, raspad države, sankcije, ratne slike, bilo je potrebno određeno vrijeme da se shvati njegov značaj. Naknadno ga je priličan broj političkih i medijskih aktera prihvatio. Prije dvije godine, 2019, u vrijeme mira, ali turbulentne medijske scene, inicijativa je ponovo oživljena, a Kodeks je dopunjen i preimenovan u Pravilnik protiv zloupotrebe djece u medijske svrhe.

DIREKTNO I INDIREKTNO UGROŽAVANJE DECE

Jedan od glavnih problema prema kome je usmjereno djelovanje inicijative jeste sprečavanje otkrivanja identiteta djece koja su žrtve zlostavljanja i zanemarivanja ili svjedoci nasilja. Nerijetko se dešava da mediji objavljuju ne samo imena već i slike djece, što iz inicijative ocjenjuju kao direktno ugrožavanje dostojanstva i prava na privatnost.

Ilustracija ovog problema je otkrivanje identiteta djevojčice, žrtve Malčanskog berberina. Taj slučaj je prilično ispraćen u medijima, što nužno nije loše, ali do trenutka kada je potraga okončana spašavanjem djevojčice. Nakon toga, pojedini mediji su nastavili da, pored otkrivanja identiteta, objavljuju detalje iz njenog privatnog života, što je rezultiralo činjenicom da će ona u svojoj sredini trajno ostati obilježena znakom zlostavljanja i bezbrojnim morbidnim naslovnicama raznih tabloida, koji iskaču čim se ukuca njeno ime na pretraživaču. Naravno, ovaj slučaj nije jedinstven niti izuzetak, ali stoji kao najbolji primjer neumjerenosti i bezobzirnosti redakcija, koje su ovim činom održavale čitanost danima tokom i nakon zločina.

Djeca su često izložena i neprimjernim sadržajima koji znaju biti uznemirujući i za odrasle, a kamoli za djecu. Slikovit primjer ovoga mogao se vidjeti kada su na naslovnicama pojedinih medija osvanuli obezglavljeni leševi žrtava Belivukovog klana. Crna hronika se generalno širi munjevitom brzinom, pogotovo putem interneta, što je u današnje vrijeme samo na par klikova udaljeno od većine djece. To je, prema riječima direktorke Prijatelja dece Srbije, Ive Eraković, indirektno ugrožavanje djece, koje može dovesti do psihoemotivnih posljedica i doživljavanja nasilja kao normalne pojave, koje dalje lančano utiče na porast vršnjačkog nasilja.

Postoje i situacije u kojima prisustvo djece u medijima na prvi pogled djeluje potpuno benigno, ali kada se zagrebe ispod površine, nastaje jaz koji vodi seksualizaciji, problemima u lokalnoj zajednici, a nerijetko i nasilju. Razne humanitarne emisije, gdje se djeca objektivizuju kao predmet sažaljenja, a profit pakuje u humanost, dovode do trajnog etiketiranja djece. Roditelji često potpisuju saglasnost da se njihovo dijete nađe u medijima, ali je pitanje koliko su zapravo svjesni dalekosežnih posljedica tog potpisa, s obzirom da je ova tema još uvijek prilično van širih društvenih rasprava. Na taj način oni postaju tihi saučesnici.

Još jedan od vidova kršenja prava djeteta u medijima ogleda se u viktimizaciji i aludiranju nakon nekog tragičnog događaja. Između ostalog, to se desilo nakon utapanja petnaestogodišnjeg dječaka u Tamišu u februaru ove godine, za šta je utvrđeno da je bilo samoubistvo. Pojedini mediji su kao razlog zbog koga se dječak odlučio na ovaj čin navodili neuzvraćenu ljubav. Potkrepu za to su našli u izjavama njegovih drugova i oproštajnom pismu koje je ostavio. Kako god bilo, to aludiranje direktno optužuje djevojčicu, kojoj je pismo bilo namjenjeno, da je odgovorna za njegovu smrt. Iako njen identitet nije naveden, vrlo lako se može saznati o kome se radi, što na nju stavlja etiketu bremena odgovornosti. Sa jedne strane, naneseni su joj traume i osjećaj krivice, sa druge, ona može postati predmet zlostavljanja u lokalnoj zajednici.

Eraković za slučaj samoubistva dječaka u Tamišu dodaje da se može prepoznati i nekrofilska komponenta, kod pojedinih medija, jer kako kaže, oni dijete degradiraju i nakon smrti.

KODEKS NOVINARA I KODEKS ETIČNOSTI

Iz inicijative „Deca i mediji“ pozivaju i političke partije da izuzmu djecu iz svojih kampanja, jer smatraju da djeca ne treba da budu dekor političkim aktivnostima. Ovo se odnosi na korišćenje djece u političke svrhe, kada to nije u njihovoj koristi već nekog drugog, neke stranke, ili ličnog prestiža. Vladajući SNS je na prošlim parlamentarnim izborima koristio slogan „Za našu decu“, koji politizuje ulogu djece. Pored toga, i u reklamnom spotu su snimana djeca u više navrata. SNS nije potpisnik Memoranduma, za razliku od nekih drugih partija – Demokratske stranke, Socijalističke partije Srbije, inicijative „Ne davimo Beograd“, Zelene stranke itd.

Međutim, šta kaže zakon? Organizacija Prijatelji dece Srbije upozorava i edukuje, kako roditelje i medije tako i mlade. Dalji postupak je u rukama nadležnih organa, odnosno Savjeta za štampu i Regulatornog tela za elektronske medije (REM), koji izriču opomene. Iz udruženja navode da sa Savetom za štampu imaju dobru saradnju, ali da mnogi mediji ignorišu opomene Saveta jer ne priznaju njegovu ingerenciju. Sa druge strane, REM ima priznatu ingerenciju, ali je posljednjih godina prilično pasivan u svojoj ulozi nezavisnog kontrolora. Novinarska udruženja reaguju na kršenje Kodeksa novinara Srbije, ali nemaju interventnu ulogu.

Iz inicijative kažu da postoje i birokratski problemi u saradnji sa REM-om – formular za prijavu kršenja Kodeksa je sam po sebi komplikovan, a sporan je i rok od 30 dana na ukazivanje povrede Kodeksa. Iva Eraković kaže da ovo ne bi trebalo da zastarjeva, a da je dati rok svakako prekratak.

Postavlja se pitanje da li u redakcijama koje su najčešće predmet opomena postoji koncept etičnosti? U Kodeksu novinara svakako da postoji, ali čini se da mediji koji najviše krše Kodeks to uglavnom rade svjesno, pa samim tim i ignorišu bilo kakve opomene ili osude. Teško je povjerovati da etika i dalje prolazi ispod radara usavršavanja takvih redakcija, pogotovo nakon svih reagovanja i Saveta, a i drugih kolega iz struke. Prije će biti da objašnjenje leži u činjenici da su novčane kazne blage prema profitu od tiraža i simbolične u odnosu na moguće posljedice po dijete.

Iva Eraković kaže da će prekršaji postojati dok god kazne budu simbolične i dodaje da bi Ministarstvo kulture trebalo da se pozabavi ovim problemom, ali napominje da je došlo do određenog pomaka i da su pojedini mediji koji su nekad kršili Kodeks prestali to da rade nakon pristupanja inicijativi. Zato iz organizacije pozivaju sve medije i političke partije da potpisivanjem Memoranduma o razumevanju i prihvatanju Pravilnika iz 2019. godine pristupe inicijativi i na taj način spreče zloupotrebu djece i kršenje njihovih prava.

ETIČKA TEŽINA

Ove godine je u okviru inicijative školama poslat Edukativni paket za nastavnike, koji ima za cilj uvođenje ove teme u obrazovanje. Takođe, udruženje je povećalo aktivnosti usmjerene ka edukaciji roditelja i mladih, pokušavajući na taj način da nadomjesti neadekvatne zakonske okvire za čiju izmjenu, čini se, politička volja još uvijek ne postoji.

U junu je organizovan trening „Nisam roba, nisam meta! – Deca u medijskom ogledalu“, na kome je 27 djece imalo priliku da razgovara o tome kako uočiti i reagovati u slučajevima medijske zloupotrebe djece. Ovaj trening je samo jedan u nizu, u sklopu edukativnog projekta osnaživanja djece, roditelja i zaposlenih u školama da budu pokretači promjena.

Na konferenciji inicijative „Deca i mediji“, održanoj u petak 29. oktobra, govorilo se kako djeca, roditelji i nastavnici mogu da doprinesu zdravom medijskom okruženju u Srbiji. Inicijativu je predstavljala direktorica Iva Eraković, a pored nje su govorili predsjednik NUNS-a Željko Bodrožić, osnivačica i direktorka Škole za roditelje Jelena Holcer, osnivačica i članica UO UG Roditelj Dragana Soćanin i drugi. Bodrožić je ukazao da praksa koja postoji u zapadnim društvima, gdje reagovanje i osuda kolega, prilikom kršenja Kodeksa novinara, ima određenu etičku težinu (nekada značajniju i od zakonske kazne), trenutno ne važi u Srbiji.

Na pitanje kako stati na put ovome, direktorica Prijatelja dece Srbije je jasna – strože kazne u kombinaciji sa edukacijom. Dodaju da oni ne mogu mijenjati zakon, ali da će svakako pokušati da „stignu“ i do Ministarstva.

NUNS je prvo udruženje novinara koje je potpisalo Memorandum, a potpisnik inicijative je i nedeljnik „Vreme“.