

Saopštenje
Stiže dvobroj „Vremena“ i vredi svake pare
„Vreme“ u uskršnjem dvobroju piše o putu studenata do pobede i donosi druge ekskluzivne priče




Bilo bi dobro da, bar nakon što novi pravosudni dužnosnici budu izabrani, na uvid javnosti daju svoje biografije iz kojih se može zaključiti zašto su izabrani oni, a ne neki drugi
Do kraja ove godine u Srbiji bi trebali biti (re)izabrani sudije i tužioci, a od 1. januara iduće godine na snagu bi trebala stupiti nova organizacija pravosuđa. Sadašnji općinski sudovi u novoj mreži sudova postat će osnovni sudovi, u Srbiji će ih biti ukupno 34 (u mjestima u kojima se dosadašnji općinski sudovi ukidaju osnovni sudovi će imati svoje sudske jedinice), okružni sudovi će postati viši sudovi (bit će ih ukupno 26), dosadašnji Vrhovni sud Srbije neće više postojati, jer će umjesto njega biti oformljeni apelacioni sudovi (četiri ukupno, u Beogradu, Novom Sadu, Kragujevcu i Nišu), a najviši sud postat će – također novi – Vrhovni kasacioni sud.
Osim tih sudova opće nadležnosti, od 1. januara dobit ćemo i sudove posebne nadležnosti: Upravni sud (dosad su upravne stvari rješavali upravni odjeli okružnih sudova), čije će sjedište biti u Beogradu, a odjeli u Novom Sadu, Nišu i Kragujevcu, zatim privredne (njih 15 i jedan Privredni apelacioni sud u Beogradu), te prekršajne sudove (njih 45).
Uz izmjene mreže sudova ide i promjena mreže javnih tužilaštava, pa će Srbija od 1. januara imati 34 osnovna i 26 viših javnih tužilaštava (u istim gradovima u kojima će postojati osnovni i viši sudovi), kao i četiri apelaciona tužilaštva, u Beogradu, Novom Sadu, Kragujevcu i Nišu.
U Srbiji je dosad bilo oko 2400 sudija, a po odluci Visokog savjeta sudstva od 1. juna ove godine, od početka iduće godine, kad na snagu stupi nova mreža sudova, bit će ih 1838, čemu valja dodati i 615 sudija za prekršaje, koji će prvi puta postati nosioci sudske vlasti.
Državno vijeće tužilaca do 1. decembra treba izabrati tužioce u republičkim i apelacionim tužilaštvima, a potom do kraja godine i tužioce u osnovnim i višim tužilaštvima. Dosad je u općinskim i okružnim tužilaštvima bilo 670 tužilaca i njihovih zamjenika, a po novoj mreži tužilaštava bit će ih ukupno 613, 67 javnih tužilaca i 546 njihovih zamjenika.
Prema nepouzdanim podacima, za svako mjesto sudije i tužioca natječe se više od dva kandidata. Nepouzdanima stoga što su mnogi od sadašnjih sudija i tužilaca konkurirali na više mjesta (sudova i tužilaštava različitih stupnjeva), ali na natječaju su se našli i dugogodišnji sudski savjetnici, pa dojučerašnji pripravnici, kao i oni koji dosad sa sudstvom ili tužilaštvom nisu imali nikakvog doticaja.
Iz podataka proizlazi da će jedan dio dosadašnjih „nosilaca“ pravosudne funkcije „ispasti“ iz sistema; nadležni se zaklinju da politike pri tome neće biti, već da će se voditi računa o osposobljenosti, znanju i dostojnosti, u skladu s mjerilima posebno donesenima za sudije i za tužioce. Tih mjerila, međutim, još nema, ali zato već ima nagađanja tko će na koje mjesto. Tako javnost već mjesecima popunjava funkciju republičkog tužioca, spekulirajući da dosadašnji v.d. Slobodan Radovanović neće ostati u toj ulozi, te dovodeći na to mjesto aktualnog tužioca za ratne zločine Vladimira Vukčevića ili pak v.d. beogradskog okružnog tužioca Zagorku Dolovac, dok se za Beograd već sad nagađa da će slijediti tradiciju ustanovljenu posljednjih godina: da tužioci u glavnom gradu ne mogu biti beogradski kadrovi, već isključivo oni dovedeni iz drugih sredina.
Kad je o sudijama riječ, pretpostavka je – kažu nadležni – da će većina sadašnjih sudija ostati u sudstvu, iako će njihov ukupni broj biti smanjen za više od 500. Profesor Zoran Ivošević sa Pravnog fakulteta Union, u nedavnom autorskom tekstu („Danas“) naveo je procjenu da pretpostavka ispunjenosti kriterija i mjerila za ponovni izbor zatečenih sudija može biti oborena za najviše deset posto od njihovog sadašnjeg broja. „Ako tako bude, najmanje 320 stručnih, osposobljenih i dostojnih sudija biće u problemu, jer zbog smanjenja broja sudijskih mesta neće moći da nastavi karijeru. Postaće – višak“, piše on, zalažući se za to da ti sudije budu zadržani i da se bave rješavanjem „starih predmeta“ kojih je nedopustivo mnogo, čime bi ne samo bio ažuriran rad sudova, već bi i oni dostojanstveno okončali svoje sudijske karijere.
Kako god bilo, reforma pravosuđa je dobro zamišljena, pitanje je njene provedbe. Pitanje je i što će se događati s predmetima koji postoje; v.d. predsjednica Vrhovnog suda Srbije i Visokog savjeta sudstva Nata Mesarović ovih dana jasno odbacuje glasine da se suđenja već ne zakazuju za mjesece decembar i januar, dok dužnosnici Ministarstva pravde priznaju da će rad sudova imati „manji kapacitet“, iako su i dosad u tim novogodišnjim i božićnim vremenima bila rjeđa no tokom ostatka godine.
Treba sačekati kraj godine, vidjeti što će biti rezultat potresa zvanog „reforma pravosuđa“ i koja će imena biti na „pozitivnoj“ listi. Potom valja sačekati vrijeme ustanovljavanja svih sudova i tužilaštava u novoj mreži i procijeniti zastoje koji su neminovno nastali.
Ono što javnost treba brinuti već sada činjenica je da niti tužilačko niti sudsko najviše tijelo nema aktivnu web-stranicu, na kojoj bismo mogli – mi građani, bar oni zainteresirani – pratiti tko se i s kojom profesionalnom biografijom kandidirao za što. Bilo bi dobro da, bar nakon što novi pravosudni dužnosnici budu izabrani, na uvid cijele javnosti daju svoje biografije iz kojih se može zaključiti zašto su izabrani oni, a ne neki drugi.


„Vreme“ u uskršnjem dvobroju piše o putu studenata do pobede i donosi druge ekskluzivne priče


Premijer Mađarske Viktor Orban krenuo je rano jutros ka granici sa Srbijom da proveri da li je na mađarskoj strani sve u redu sa gasovodom Turski tok nakon što su srpske obaveštajne službe, policija i vojska navodno kod Kanjiže sprečile diverziju


Smrt jedne devojke zahteva istinu i dostojanstvo, ali način na koji se o njoj govori i način na koji se koristi pokazuje da je pretvorena u sredstvo političkog obračuna. U tome leži najveći problem, jer kada smrt postane sredstvo za odmazdu vlasti nad univerzitetom, ostaje zastrašujuće pitanje – na šta su sve spremni


Evo izbornog komentara jedne “obične žene”: “ Bio je to trenutak u kojem su mnogi prvi put stali uspravno. Bez galame, bez velikih reči, ali sa nečim što se ne može fingirati – dostojanstvom. Rezultati su objavljeni kako su objavljeni. Papir trpi svašta, brojevi još više. Ali ono što ne trpi jeste osećaj u stomaku kad znaš da si uradio kako treba. I to vam, deco, niko ne može oduzeti”


U situaciji u kojoj Ministarstvo kulture ne haje za izdavaštvo svoje države, na strani izdavača su samo nematerijalni resursi: upornost, entuzijazam i višedecenijsko iskustvo s krizama
Režimski Napad i odbrana Beogradskog univerziteta
Ne boje se kriminala, boje se obrazovanja Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve