

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Bilo bi dobro da, bar nakon što novi pravosudni dužnosnici budu izabrani, na uvid javnosti daju svoje biografije iz kojih se može zaključiti zašto su izabrani oni, a ne neki drugi
Do kraja ove godine u Srbiji bi trebali biti (re)izabrani sudije i tužioci, a od 1. januara iduće godine na snagu bi trebala stupiti nova organizacija pravosuđa. Sadašnji općinski sudovi u novoj mreži sudova postat će osnovni sudovi, u Srbiji će ih biti ukupno 34 (u mjestima u kojima se dosadašnji općinski sudovi ukidaju osnovni sudovi će imati svoje sudske jedinice), okružni sudovi će postati viši sudovi (bit će ih ukupno 26), dosadašnji Vrhovni sud Srbije neće više postojati, jer će umjesto njega biti oformljeni apelacioni sudovi (četiri ukupno, u Beogradu, Novom Sadu, Kragujevcu i Nišu), a najviši sud postat će – također novi – Vrhovni kasacioni sud.
Osim tih sudova opće nadležnosti, od 1. januara dobit ćemo i sudove posebne nadležnosti: Upravni sud (dosad su upravne stvari rješavali upravni odjeli okružnih sudova), čije će sjedište biti u Beogradu, a odjeli u Novom Sadu, Nišu i Kragujevcu, zatim privredne (njih 15 i jedan Privredni apelacioni sud u Beogradu), te prekršajne sudove (njih 45).
Uz izmjene mreže sudova ide i promjena mreže javnih tužilaštava, pa će Srbija od 1. januara imati 34 osnovna i 26 viših javnih tužilaštava (u istim gradovima u kojima će postojati osnovni i viši sudovi), kao i četiri apelaciona tužilaštva, u Beogradu, Novom Sadu, Kragujevcu i Nišu.
U Srbiji je dosad bilo oko 2400 sudija, a po odluci Visokog savjeta sudstva od 1. juna ove godine, od početka iduće godine, kad na snagu stupi nova mreža sudova, bit će ih 1838, čemu valja dodati i 615 sudija za prekršaje, koji će prvi puta postati nosioci sudske vlasti.
Državno vijeće tužilaca do 1. decembra treba izabrati tužioce u republičkim i apelacionim tužilaštvima, a potom do kraja godine i tužioce u osnovnim i višim tužilaštvima. Dosad je u općinskim i okružnim tužilaštvima bilo 670 tužilaca i njihovih zamjenika, a po novoj mreži tužilaštava bit će ih ukupno 613, 67 javnih tužilaca i 546 njihovih zamjenika.
Prema nepouzdanim podacima, za svako mjesto sudije i tužioca natječe se više od dva kandidata. Nepouzdanima stoga što su mnogi od sadašnjih sudija i tužilaca konkurirali na više mjesta (sudova i tužilaštava različitih stupnjeva), ali na natječaju su se našli i dugogodišnji sudski savjetnici, pa dojučerašnji pripravnici, kao i oni koji dosad sa sudstvom ili tužilaštvom nisu imali nikakvog doticaja.
Iz podataka proizlazi da će jedan dio dosadašnjih „nosilaca“ pravosudne funkcije „ispasti“ iz sistema; nadležni se zaklinju da politike pri tome neće biti, već da će se voditi računa o osposobljenosti, znanju i dostojnosti, u skladu s mjerilima posebno donesenima za sudije i za tužioce. Tih mjerila, međutim, još nema, ali zato već ima nagađanja tko će na koje mjesto. Tako javnost već mjesecima popunjava funkciju republičkog tužioca, spekulirajući da dosadašnji v.d. Slobodan Radovanović neće ostati u toj ulozi, te dovodeći na to mjesto aktualnog tužioca za ratne zločine Vladimira Vukčevića ili pak v.d. beogradskog okružnog tužioca Zagorku Dolovac, dok se za Beograd već sad nagađa da će slijediti tradiciju ustanovljenu posljednjih godina: da tužioci u glavnom gradu ne mogu biti beogradski kadrovi, već isključivo oni dovedeni iz drugih sredina.
Kad je o sudijama riječ, pretpostavka je – kažu nadležni – da će većina sadašnjih sudija ostati u sudstvu, iako će njihov ukupni broj biti smanjen za više od 500. Profesor Zoran Ivošević sa Pravnog fakulteta Union, u nedavnom autorskom tekstu („Danas“) naveo je procjenu da pretpostavka ispunjenosti kriterija i mjerila za ponovni izbor zatečenih sudija može biti oborena za najviše deset posto od njihovog sadašnjeg broja. „Ako tako bude, najmanje 320 stručnih, osposobljenih i dostojnih sudija biće u problemu, jer zbog smanjenja broja sudijskih mesta neće moći da nastavi karijeru. Postaće – višak“, piše on, zalažući se za to da ti sudije budu zadržani i da se bave rješavanjem „starih predmeta“ kojih je nedopustivo mnogo, čime bi ne samo bio ažuriran rad sudova, već bi i oni dostojanstveno okončali svoje sudijske karijere.
Kako god bilo, reforma pravosuđa je dobro zamišljena, pitanje je njene provedbe. Pitanje je i što će se događati s predmetima koji postoje; v.d. predsjednica Vrhovnog suda Srbije i Visokog savjeta sudstva Nata Mesarović ovih dana jasno odbacuje glasine da se suđenja već ne zakazuju za mjesece decembar i januar, dok dužnosnici Ministarstva pravde priznaju da će rad sudova imati „manji kapacitet“, iako su i dosad u tim novogodišnjim i božićnim vremenima bila rjeđa no tokom ostatka godine.
Treba sačekati kraj godine, vidjeti što će biti rezultat potresa zvanog „reforma pravosuđa“ i koja će imena biti na „pozitivnoj“ listi. Potom valja sačekati vrijeme ustanovljavanja svih sudova i tužilaštava u novoj mreži i procijeniti zastoje koji su neminovno nastali.
Ono što javnost treba brinuti već sada činjenica je da niti tužilačko niti sudsko najviše tijelo nema aktivnu web-stranicu, na kojoj bismo mogli – mi građani, bar oni zainteresirani – pratiti tko se i s kojom profesionalnom biografijom kandidirao za što. Bilo bi dobro da, bar nakon što novi pravosudni dužnosnici budu izabrani, na uvid cijele javnosti daju svoje biografije iz kojih se može zaključiti zašto su izabrani oni, a ne neki drugi.


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve