
Novi broj „Vremena“
Policajci idu svojoj deci umazani krvlju tuđe dece
Nisu samo ozloglašeni JZO i njegov komandant Marko Kričak, kojeg se i ostali policajci plaše. „Vreme“ u novom broju istražuje ko sve i kako bije narod. I gde će im duša
Ne bi bilo čudno da su nekome ko je otišao da glasa rekli da je već glasao
Nakon izbora organizovanih da se prevaziđe institucionalna kriza, nastala posle pada vlade nakon ostavke predsednika Kosova i Demokratskog Saveza Kosova Fatmira Sejdiua, ona je postala još dublja. Uprkos velikim očekivanjima, malo toga je rešeno.
Demokratski savez Kosova dr Ibrahima Rugove raspada se pošto već godinama nije u stanju da se iz nekog mirovnog pokreta pretvori u
političku stranku. Na drugoj strani, u usponu je pokret Vetevendosje (Samoopredeljenje) Aljbina Kurtija, bivšeg studentskog vođe prištinskih demonstracija protiv režima Slobodana Miloševića, a sada čoveka koji je pokušao više da oduševi publiku koristeći zastavu Albanije i dajući obećanje da kosovska zastava neće postojati zauvek jer da je prva bolja. Osim ideja o „Prirodnoj Albaniji“ i ujedinjenja Kosova sa Albanijom, Kurti je ostavio utisak i uz pomoć nacionalističkih pesama i svog revolucionarnog duha. On i njegov pokret imaju poprilično oštar jezik i ne stide se da bilo koga zovu „lopovom“ ili „lažovom“. Na Kosovu gde je više od 40 odsto stanovnika nezaposleno i gde je siromaštvo na jako visokom nivou, ljudi kao Kurti ostavljaju utisak da „zajedno sa njima može“. On je oduševio svoje pristalice izjavom da je prodao svoj stan u Prištini da bi finansirao kampanju.
Na drugoj strani bile su velike partije koje su pokušavale da kupe glasove
dodeljujući dopune za mobilne telefone. Čak postoje saznanja i o tome da je jedna od najvećih stranaka izabrala još bolju strategiju od toga. U okolini Gnjilana stranački aktivisti su otkupljivali sve ovce koje su imali meštani šaljući poruku da to kupuje stranka, da bi te iste životinje poklonili u drugom selu za Kurban Bajram i usput molili za glas.
S druge strane, dok je Beograd „pozdravio“ izbore na Kosovu, u Prištini se pričalo, u šali, da su ovo prvi izbori nakon mnogo godina u kojima su srpske partije najbrojnije. Od 29 političkih subjekata, bilo je devet srpskih i sedam albanskih partija.
U Gračanici, nedaleko od Prištine, Srbi u svojoj novoj opštinu ne mare mnogo šta je odlučila Vlada Srbije na telefonskoj sednici. U restoranu gde jedna mala stranka slavi učešće u predizbornoj kampanji, mladi ljudi se vesele uz folk muziku dok u VIP-loži lokalni političari cepaju pečenje sa svojim albanskim gostima. Ako se sudi po automobilima koji su parkirani ispred lokala, reklo bi se i da se ne živi tako loše. Neki kažu da se krade na izborima i kod Srba kao i kod Albanaca ili makar da se glas kupuje za 30-50 evra.
U jutro, 12. decembra, kosovski lideri su se hvalili kako su ovo prvi
parlamentarni izbori nakon nezavisnosti Kosova. Međutim, uveče se videlo da nešto nije u redu. Glogovac (Drenas alb.) i Srbica (Skenderaj), dva su „najdemokratskija“ gradića u Evropi: na jednom glasačkom mestu glasalo je 149 odsto birača. U Srbici ljudi hvale premijera Hašima Tačija, jer im je dao besplatno knjige za decu. A neki mladi se šale da je demokratija glasati što više puta.
Atmosferu je podgrejao i neviđeni vatromet u Prištini – Tači je pre svih proglasio pobedu. Uprkos apelima od strane gradonačelnika i predsednika DSK-a Isa Mustafe, slavlje se nije smirivalo. Mada se nije znalo ko je pobedio, započele su priče o izbornoj o krađi. Centralna izborna komisija jedva je uspela da zatraži da se izbori ponove na nekoliko mesta.
Praćen strankama kao što su Alijansa novo Kosovo Behdžeta Pacolija i Alijanse za budućnost Kosova Ramuša Haradinaja, te novom formacijom DSK, Tači je ipak pobedio – kako-tako. Paradoksalno je i da je odneo pobedu i u mestima poput Suve Reke ili Orahovca gde je na lokalnim izborima samo dve nedelje pre parlamentarnih doživeo žestok poraz.
Kako stvari stoje, novu vladu Kosova daće koalicija između Demokratske partije Kosova Hašima Tačija, Alijanse novo Kosovo Behđeta Pacolija i, čini se, srpskih političkih partija.
Albanski biznismen Pacoli izjavio je za hrvatski „Globus“ „da bi voleo da postane ‘Kosovski Tito’“. On i Tači računaju na podršku Slobodana Petrovića iz Srpske liberalne stranke, koja je do sada bila „sestrinska“ stranka Demokratske partije Kosova (PDK). Tači, inače, smatra da nije ostavio loš utisak kod Srba otkad je poklonio nekoliko traktora po srpskim enklavama.
Institucionalna kriza na Kosovu trajaće još najverovatnije nekoliko meseci, a time će se odložiti i pregovori sa Srbijom. U tom kontekstu, Isa Mustafa je optužio međunarodnu zajednicu da ih nije briga za demokratiju, već da samo žele da naprave neku vladu. Ali ako na Kosovu ne bude jake vlade, bar će biti jake opozicije. A jaka vlada neće biti dok god bude normalno da se kradu glasovi.
Demokratska partija Kosova (DPK) Hašima Tačija osvojila 33,5 odsto glasova. Demokratski savez Kosova je dobio 23,6 odsto, a nova stranka Vetevendosje odnela je 12,2 odsto glasova. Alijansa za budućnost Kosova je četvrta sa 10,8 odsto glasova. U tri opštine se glasa ponovo 9. januara.
Nisu samo ozloglašeni JZO i njegov komandant Marko Kričak, kojeg se i ostali policajci plaše. „Vreme“ u novom broju istražuje ko sve i kako bije narod. I gde će im duša
Pretnje silovanjem i prebijanje usledilo je kada su se posle još jednog protesta u nizu demonstranti uputili kućama. Prema svedočenjima žrtava torture, studenti i građani su otimani sa centralnih beogradskih ulica, odvođeni u zgradu Vlade Srbije – sedište izvršne vlasti – gde su mučeni ili bili primorani da slušaju i gledaju batinanje drugih
Pored Andreja Vučića, mesto na kormilu batinaša zauzeli su Vlada Mandić i Ljuba Jovanović, nekadašnji sportisti koji, očevidno, imaju kontrolu nad izvesnim grupama “mladića”. To se posebno se odnosi na one iz Republike Srpske jer je Mandić sa njima i tamo bio aktivan. Pored njih, angažovani su i oni iz javnog sektora “koji znaju da se biju”, kao što je bio slučaj sa Lukom Petrovićem, gradskim sekretarom za investicije
“Na prvi pogled individualni čin ekstremnog nasilja – kada državni službenik preti devojci silovanjem – može izgledati kao izolovan ispad”, kaže za “Vreme” profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu, Zoran Pavlović. “Ali to nije stvar samo njegove privatne ‘patologije’ – čak i da jeste, to i dalje nije samo njegov problem – nego simptom sistema u kojem se takvo ponašanje toleriše, pa i ohrabruje”
Dok “običan” policajac bez fakulteta radi za oko 80.000 dinara, njegov kolega u Žandarmeriji ima najmanje tri puta veću platu. MUP Srbije broji oko 46.000 od kojih 21.000 radi u administraciji. Ovlašćenih službenih lica, a to su policajci u uniformi ili civilu, kriminalistička, saobraćajna i granička policija, te posebne jedinice ima oko 15.000 u Srbiji. Ipak, ni svi oni ne mogu se zateći na protestima po Srbiji, jer mnogi od njih vrše druge poslove iz svoje nadležnosti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve