Poslanik Aca udario vruć šamar poslaniku Baraliću, ne kaje se i drži da će ministar Batić stati na njegovu stranu jerbo je ispravno postupio
OD LIBERALA, PREKO RADIKALA DO DEMOHRIŠĆANA: Aleksandar Stefanović
Kako su dnevni mediji zabeležili, a televizija i pokazala, u ponedeljak 18. novembra na Administrativnom odboru Skupštine Srbije izbio je incident, kojom prilikom je Aleksandar Stefanović, član Batićevog DHSS-a, povukao za uvo, pa udario ćušku Rajku Baraliću, poslaniku SPS-a iz Čačka.
Pa šta je to bilo, otkud takva frka u tako visokom domu? Kako mediji beleže, Stefanović je prvo zamolio predsedavajućeg Boška Ristića da upozori prisutne da mu se ne smeju da bi ustao i otišao do Baralića i uhvatio ga za uvo. Vratio se na mesto, Baralić je pošao da izađe, prolazeći pored Stefanovića, rekao mu je: „Bedo ljudska“, na šta je ovaj ustao, pošao za njim i udario ga po licu. Došlo je do komešanja, Baralić se okrenuo preko stokilašu Stefanoviću, primenivši taktiku, drž’te me, sad ću da mu… Predsedavajući je obojicu izbacio sa sednice Odbora, a Baralić je stigao da dobaci Branislavu Ivkoviću: „Tebe služe“, jerbo je Odbor verifikovao poslanički klub Ivkovićevih socijalista. I šta jošte, kako su kamere zabeležile: „Kako može jedan neandertalac da odlučuje o pet poslanika SPS-a“.
A kako Aleksandar Stefanović, poznat i kao Aca Četnik, vele prvi Batićev savetnik, vele i prvi operativac ministra pravde, komentariše incident. Šta je imao rekao za Radio Valjevo jerbo je iz Valjeva. To je, kako je izjavio, bila, pa neka neko kaže da nije savetnik, da nije operativac – retorzija uvrede. Na Baralićeve verbalne uvrede, odgovorio je vrućim šamarom, to ne bi trebalo da bude praksa, ali, Baralić je konfliktna ličnost, sve je isprovocirao, nema razloga da se kaje i bude zabrinut zbog reakcije. Poznat je kao čovek s visokim pragom tolerancije, ali, sve ima svoju meru, Baralić nije član Odbora, došao je da provocira, udario ga je posle uzastopnih uvreda, postupio kao čovek koji štiti svoju čast i dostojanstvo. Da li će snositi posledice, bio je u kontaktu s kolegama, ne vidi da će za bilo šta odgovarati. I Batić će stati na njegovu stranu zato što je ispravno postupio. I šta je još rekao poslanik Stefanović, bilo bi daleko više demokratije i berićeta da su i mnogi drugi, i to pre dve godine, popili šamare, zašto, pa ne bi imali cirkus u Skupštini.
A kako je g. Stefanović postao Batićeva uzdanica, uzdanica DOS-a, republički poslanik, član Administrativnog odbora, član Odbora za bezbednost? Čega još je sve član i glavni, kad je koliko prekjuče, koliko juče, bio glavni kod Šešelja? To znaju Batić i DOS, a Stefanovićeva biografija može da govori samo o njegovim preporukama.
Dakle, rođen 1953. u Žabarima kod Valjeva, završio gimnaziju, zaposlio se kao stražar u Centralnom zatvoru u Beogradu. Vraća se u Valjevo, stražar u KP domu „Valjevo“ zbog „viška senzibiliteta“, pa s dijagnozom, oslobođen nošenja oružja i uniforme, postaje šef voznog parka. Novodemokrate, koje je prozivao kao radikal, imale su drugačiju dijagnozu, govorile da imaju papir kojim je Aca penzionisan zbog mentalnih poremećaja, ali da to ne uzimamo za gotovo pošto su ovi, u međuvremenu, izgubili papir. S tog mesta, pa šefa voznog parka, stranački se angažuje, krajem ’89, sa poznatim Predragom Vuletićem osniva Liberalnu stranku. U leto’90. s većim delom članstva, za vreme tzv. Suđenja Titu, prilazi Srpskom četničkom pokretu Vojislava Šešelja. Automatski postaje potpredsednik. Nezaobilazan, naročito se ističe skupljanjem priloga u inostranstvu. Kad je počeo rat u Hrvatskoj, postaje kao komandant Ravnogorskog četničkog korpusa, organizuje slanje dobrovoljaca na ratište. Krajem ’91. Šešelj ga imenuje za generalnog sekretara Srpske radikalne stranke. Posle saveznih izbora ’92, koje opozicija bojkotuje, biva izabran za potpredsednika Veća građana skupštine SRJ. Kad su ga, pa u poverenju, pitali kako se snalazi na tako visokom mestu, odgovarao je da bi se uz Jugoslava Kostića, koji je bio predsednik, svako snašao. Postaje baš važan čovek u partijskoj i državnoj nomenklaruri. To je trajalo, a onda je nastao mrak, bar što se tiče javnosti i Stefanovićeve karijere.
Negde posle Dejtona Aca napušta radikale, a da tu nije bilo „šamaranja“ između njega i Šešelja. Iznenada i, pretpostavlja se, samoinicijativno, pojavljuje se u Banjaluci, baš pri osnivanju Srpskog narodnog saveza Biljane Plavšić. Postaje važan čovek, koordinator Saveza za istočnu Bosnu. O njemu se sve manje zna, tek da radi s naftom i derivatima, da pomaže srpskoj privredi u vreme embarga. Za njega se ponovo čuje kad je osnovan Savez za promene, pa DOS. Tabloidi ga, pa kao poznatu ličnost, slikaju na Svetom Stefanu, drugi ga slikaju kao savetnika Vladana Batića. Saznaje se da je bogat čovek, da kao vlasnik benzinske pumpe u Beogradu, pre Pančevačkog mosta, izdašno pomaže opoziciju. U kampanji, pred izbore 2000, kod Ace svi toče. Na izborima za republičku skupštinu ulazi na listu DOS-a kao član DHSS-a. Postaje republički poslanik, član najvažnijih skupštinskih odbora, komisija, delegacija. Čovek od Batićevog najvišeg poverenja, prvi savetnik, prvi operativac, desna ruka, predsednik fudbalskog kluba Radnički iz Obrenovca, s kojim, treba li reći, Batić nema nikakve veze. Čovek do jaja na reformskom kursu. Nije zabeleženo ni da je Šešelj, a što Šešelj, rekao ružnu reč o Aci, i sad da mu neki socijalista Baralić kaže: „Bedo ljudska“. Do čega je moglo da dođe nego do „retorzije uvrede“ jer, kao što uvaženi poslanik Stefanović reče, kad je u pitanju odbrana časti i obraza, ne biraju se sredstva.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Šta studenti u plenumu misle – koji je najveći problem Srbije, šta ih najviše motiviše da istraju u protestu, koji je njihov stav prema političkim strankama, da li su za ulazak u EU ili ne, koliko je snažan njihov osećaj nacionalnog identiteta, da li su više konzervativni ili liberalni, kako se informišu, šta sve to može da nam kaže o budućnosti ovog društva i države… Ovo su samo neka od pitanja na koja odgovara najnovije istraživanje profesora Fakulteta političkih nauka Slobodana G. Markovića i Miloša Bešića
Šta su razlozi dugovečnosti protesta protiv Vučićevog režima? Na ovo pitanje odgovaraju sagovornici “Vremena” iz različlitih perspektiva, ali se jedan motiv provlači kod svih: uznapredovala nepravda i nepodnošljiva laž
Odbijanjem da raspiše prevremene izbore režim šalje implicitnu poruku svima koji su deo klijentističkog sistema: ako se izbori uporno izbegavaju, to je kao da su već raspisani – i izgubljeni. Što duže ta poruka ostaje neizrečena, ali prisutna, to će klijentistički sistem postajati sve slabiji
Egzit je počeo kao glas pobune, a izgleda da se njime i završava. Festival koji je rođen iz studentskih protesta 2000. godine, ove godine će simbolično zatvoriti svoje kapije zauvek – upravo zbog podrške studentima
Mitropolit žički Justin otvoreno je stao na stranu studenata i upozorio vlast da “moć nije data radi nasilja, nego radi služenja“. Šta je to trebalo arhijereju poznatom po tome da se kloni sukoba
Kao što je Šešelj početkom devedesetih potezao pištolj na tadašnje studente, tako Vučić na njihove pobunjene kćerke i sinove danas poteže svoje batinaše. Ista je to politika, samo prilagođena vremenu
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić abolira siledžije i ludake koji prebijaju i gaze studente, dok iste te studente hapsi. Narodu u pobuni više ni goli život nije zagarantovan – ali ceh će na kraju platiti ovaj režim
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!