Poslanik Aca udario vruć šamar poslaniku Baraliću, ne kaje se i drži da će ministar Batić stati na njegovu stranu jerbo je ispravno postupio
OD LIBERALA, PREKO RADIKALA DO DEMOHRIŠĆANA: Aleksandar Stefanović
Kako su dnevni mediji zabeležili, a televizija i pokazala, u ponedeljak 18. novembra na Administrativnom odboru Skupštine Srbije izbio je incident, kojom prilikom je Aleksandar Stefanović, član Batićevog DHSS-a, povukao za uvo, pa udario ćušku Rajku Baraliću, poslaniku SPS-a iz Čačka.
Pa šta je to bilo, otkud takva frka u tako visokom domu? Kako mediji beleže, Stefanović je prvo zamolio predsedavajućeg Boška Ristića da upozori prisutne da mu se ne smeju da bi ustao i otišao do Baralića i uhvatio ga za uvo. Vratio se na mesto, Baralić je pošao da izađe, prolazeći pored Stefanovića, rekao mu je: „Bedo ljudska“, na šta je ovaj ustao, pošao za njim i udario ga po licu. Došlo je do komešanja, Baralić se okrenuo preko stokilašu Stefanoviću, primenivši taktiku, drž’te me, sad ću da mu… Predsedavajući je obojicu izbacio sa sednice Odbora, a Baralić je stigao da dobaci Branislavu Ivkoviću: „Tebe služe“, jerbo je Odbor verifikovao poslanički klub Ivkovićevih socijalista. I šta jošte, kako su kamere zabeležile: „Kako može jedan neandertalac da odlučuje o pet poslanika SPS-a“.
A kako Aleksandar Stefanović, poznat i kao Aca Četnik, vele prvi Batićev savetnik, vele i prvi operativac ministra pravde, komentariše incident. Šta je imao rekao za Radio Valjevo jerbo je iz Valjeva. To je, kako je izjavio, bila, pa neka neko kaže da nije savetnik, da nije operativac – retorzija uvrede. Na Baralićeve verbalne uvrede, odgovorio je vrućim šamarom, to ne bi trebalo da bude praksa, ali, Baralić je konfliktna ličnost, sve je isprovocirao, nema razloga da se kaje i bude zabrinut zbog reakcije. Poznat je kao čovek s visokim pragom tolerancije, ali, sve ima svoju meru, Baralić nije član Odbora, došao je da provocira, udario ga je posle uzastopnih uvreda, postupio kao čovek koji štiti svoju čast i dostojanstvo. Da li će snositi posledice, bio je u kontaktu s kolegama, ne vidi da će za bilo šta odgovarati. I Batić će stati na njegovu stranu zato što je ispravno postupio. I šta je još rekao poslanik Stefanović, bilo bi daleko više demokratije i berićeta da su i mnogi drugi, i to pre dve godine, popili šamare, zašto, pa ne bi imali cirkus u Skupštini.
A kako je g. Stefanović postao Batićeva uzdanica, uzdanica DOS-a, republički poslanik, član Administrativnog odbora, član Odbora za bezbednost? Čega još je sve član i glavni, kad je koliko prekjuče, koliko juče, bio glavni kod Šešelja? To znaju Batić i DOS, a Stefanovićeva biografija može da govori samo o njegovim preporukama.
Dakle, rođen 1953. u Žabarima kod Valjeva, završio gimnaziju, zaposlio se kao stražar u Centralnom zatvoru u Beogradu. Vraća se u Valjevo, stražar u KP domu „Valjevo“ zbog „viška senzibiliteta“, pa s dijagnozom, oslobođen nošenja oružja i uniforme, postaje šef voznog parka. Novodemokrate, koje je prozivao kao radikal, imale su drugačiju dijagnozu, govorile da imaju papir kojim je Aca penzionisan zbog mentalnih poremećaja, ali da to ne uzimamo za gotovo pošto su ovi, u međuvremenu, izgubili papir. S tog mesta, pa šefa voznog parka, stranački se angažuje, krajem ’89, sa poznatim Predragom Vuletićem osniva Liberalnu stranku. U leto’90. s većim delom članstva, za vreme tzv. Suđenja Titu, prilazi Srpskom četničkom pokretu Vojislava Šešelja. Automatski postaje potpredsednik. Nezaobilazan, naročito se ističe skupljanjem priloga u inostranstvu. Kad je počeo rat u Hrvatskoj, postaje kao komandant Ravnogorskog četničkog korpusa, organizuje slanje dobrovoljaca na ratište. Krajem ’91. Šešelj ga imenuje za generalnog sekretara Srpske radikalne stranke. Posle saveznih izbora ’92, koje opozicija bojkotuje, biva izabran za potpredsednika Veća građana skupštine SRJ. Kad su ga, pa u poverenju, pitali kako se snalazi na tako visokom mestu, odgovarao je da bi se uz Jugoslava Kostića, koji je bio predsednik, svako snašao. Postaje baš važan čovek u partijskoj i državnoj nomenklaruri. To je trajalo, a onda je nastao mrak, bar što se tiče javnosti i Stefanovićeve karijere.
Negde posle Dejtona Aca napušta radikale, a da tu nije bilo „šamaranja“ između njega i Šešelja. Iznenada i, pretpostavlja se, samoinicijativno, pojavljuje se u Banjaluci, baš pri osnivanju Srpskog narodnog saveza Biljane Plavšić. Postaje važan čovek, koordinator Saveza za istočnu Bosnu. O njemu se sve manje zna, tek da radi s naftom i derivatima, da pomaže srpskoj privredi u vreme embarga. Za njega se ponovo čuje kad je osnovan Savez za promene, pa DOS. Tabloidi ga, pa kao poznatu ličnost, slikaju na Svetom Stefanu, drugi ga slikaju kao savetnika Vladana Batića. Saznaje se da je bogat čovek, da kao vlasnik benzinske pumpe u Beogradu, pre Pančevačkog mosta, izdašno pomaže opoziciju. U kampanji, pred izbore 2000, kod Ace svi toče. Na izborima za republičku skupštinu ulazi na listu DOS-a kao član DHSS-a. Postaje republički poslanik, član najvažnijih skupštinskih odbora, komisija, delegacija. Čovek od Batićevog najvišeg poverenja, prvi savetnik, prvi operativac, desna ruka, predsednik fudbalskog kluba Radnički iz Obrenovca, s kojim, treba li reći, Batić nema nikakve veze. Čovek do jaja na reformskom kursu. Nije zabeleženo ni da je Šešelj, a što Šešelj, rekao ružnu reč o Aci, i sad da mu neki socijalista Baralić kaže: „Bedo ljudska“. Do čega je moglo da dođe nego do „retorzije uvrede“ jer, kao što uvaženi poslanik Stefanović reče, kad je u pitanju odbrana časti i obraza, ne biraju se sredstva.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Ljudi se osvešćuju, ohrabruju i udružuju. Tako ujedinjeni možemo sve. Ceo ovaj proces je značajno lekovit za celo društvo, sada svi učimo šta možemo zajedno kada su nam iste bazične vrednosti. Mislim da su i studenti mnogo toga naučili, dosta su iskustveno osetili i na svojoj koži, a, iskreno, i mi “stariji” učimo od njih. Za razliku od mnogih, mislim da je dobro što sve ovo duže traje, jer bi nagle, brže promene verovatno bile i kratkotrajne
Vladajuća partija je kampanju u Zaječaru i Kosjeriću vodila kao u centru Beograda – pravila je mala naselja od šatora, pekla prasiće i jariće, mesila hlebove, točila rakiju i sokove i delila dnevnice. Vučić je kampanju pretvorio u proizvodnu delatnost gde postoji tačna računica koliko “košta” glas, a kako je u mogućnosti da sam određuje način na koji će se trošiti javni novac, bukvalno mu ništa nije skupo. Protiv ovoga stoje građani koji su odlučili da se ne boje, da prihvate socijalni rizik, neki i po cenu da izgube posao. Da li na ova dva mala ogledna polja može da se vidi promena o kojoj se govori i u koju se veruje
Studenti su, kada su izašli sa objedinjujućim, za neke dugo očekivanim zahtevom za vanrednim parlamentarnim izborima – pogodili u metu. Ovaj zahtev je očigledno za naprednjake preveliki izazov, oni i njihovi partneri ne znaju šta bi sa tim, što se najviše vidi po njihovim konfuznim izjavama – tipa: može da bude, ali ne mora da znači, samo da tetki odnesem lek pa ću razmisliti. Pogodili su studenti Vučića i tamo gde ga najviše boli, i to dvared uzastopno: prvo tvrdnjom da je “nenadležna institucija”, a sada i da je postao “kukavica”. Ne sme da raspiše izbore, kojima svako malo preti već 13 godina i koje raspisuje kad mu se ćefne, uvek siguran u pobedu
Presek nedelje je sledeći: imamo nadvlačenje dveju suprotstavljenih struja. Jedna želi da se oslobodi talačke krize u kojoj je drži druga. Prva strana želi izbore. Druga nikome ne ostavlja izbor. Suština je u razlici: vladajuća klika želi da sve ostane isto, a građani – da sve bude drugačije. U tom smislu, studenti i građani su na neki način već pobedili: više ništa nije isto i nikada neće biti isto
Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije
Dok se čuo huk pobunjenih ljudi sa ulice, nestali su bahatost i bezobrazluk naprednjačkih zastupnika, a kad je buka prošla – nastavili su po starom. Naše pretnje da ćemo izaći iz procesa, a i ni naše žalbe domaćoj javnosti i međunarodnim posmatračima, ne utiču mnogo na naprednjačku mašineriju da posustane u lažima i prevarama, i zato se rešenje za vraćanje ponovljenog procesa u zakonske okvire samo nameće: da se studenti i pobunjeni građani ponovo vrate tamo gde će ih čuti i vlast i Evropa
Žitelje Kosjerića i Zaječara zapala je velika simbolička dužnost. A to je da svojim glasom odbrane čast Srbije od revizionističkog režima koji joj pljuje u oči pretvarajući žrtve u krivce i čije nasilje i laži zaista podsećaju na fašizam
Petorica režimskih batinaša pretukla su studenta Pravnog fakulteta u Beogradu Petra Živkovića. Dok od slučaja Miloša Pavlovića vlast pravi politički cirkus, policija je u noći između ponedeljka i utorka odbila da primi prijavu za premlaćivanje Živkovića
Svako ko proda glas, postaje kmet na Vučićevoj latifundiji. Svako ko ćuti na kapuljaško nasilje, pristaje i na pravo prve bračne noći naprednjačkih velmoža. Možemo i moramo bolje od toga
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!