Ministar Velja Ilić, koji na porodičnom imanju gaji sto ovaca, odlučio da, iz humanih razloga, podigne kliniku i pomogne narodu. Ministar se nije bavio tim dozvolama za gradnju, ali u opštini Čačak vele da su 99,9 odsto sigurni da je tu sve u redu, i da će tek da bude u redu
MINISTROV PLAC: Bolnica u izgradnji
Ministar Velimir Ilić, koji se odaziva i na Velja, u poslednje vreme, u ti svoji radni susreti sa svoj narod pri razna asvaltiranja, nije propušt’o priliku da rekne kakav je on domaćin, ima sto ovaca, ima bre šljive koje niko nema. Reporter „Vremena“ čak jednom prilikom bio i prisutan kad ministar pozv’o vladiku Lavrentija da ga poseti i vidi kakve srpski domaćin ima ovce, sir i ostali mrs. Ne zna se da li se vladika odazv’o, ali se zna da su ministrove ovce posetile mnoge novosrbijanske eksurzije, obično vikendom, i da su, nego šta, svi imali samo reči hvale za stado, ekonomiju i sve ostalo.
Onda javiše da na tom imanju u Kačulicama ministar zida savremenu kliniku za kardiovaskularne bolesti i to od 3000 kvadrata, što se kaže, korisne površine. Uzeše da javljaju, te gradi bez dozvole, te ‘vako, te ‘nako, ministar nije ništa negir’o, ali rek’o da od toga neće ima nikakve vajde, jer se bolnica, u kojoj će raditi samo vrhunski stručnjaci gradi isključivo iz humanih razloga, on samo želi da pomogne srčanim bolesnicima iz tog regiona. Čak bio decidan, Ma nemam privatnu kliniku, to je akcionarsko društvo sa više privatnika, a ja sam ponudio da dam infrastrukturu i lokaciju za to, i spreman sam da se ponudim da cela ta regija Srbije dobije nešto kako dolikuje.
Međutim, mediji, a naročito onaj B92, nastavili sa, nema dozvolu, pa nema dozvolu. Ministar se više nije osvrt’o, im’o druga posla i obaveze, u nedelji pred Vaskrs, primio se sa onom Samantom Foks, na koncertu u njegovoj Atenici, samo rek’o da je to, što je Samanta došla, čast za celu Srbiju.
I reporter „Vremena“ krene za Čačak, gde ignorišeš toliki izazov, i to u radni dan, četvrtak pred Veliki petak, jerbo ministar zabranjuje radnicima da rade praznicima. U Čačku se informiše gde to, i kako tamo, veza upozori da se pos’o radi pažljivo, ima obezbeđenje, ‘teli biju ekipu B92, a ako će slika, da slika sa drugog brda, tamo ni za živu glavu.
TAMODOVRZINE: Ali, pos’o je pos’o, ajde. Stari put za Kraljevo, prođe se Atenica i ministrova kuća, posle dvadesetak kilometara desno skretanje za Žaočane, još malo i uzbrdo i eto Kačulica. Po savetu ne skrenemo levo novim ministrovim asvaltom – asvalt urađen prošle godine, 3,8 km, samo da prođe pored ministrovog imanja – nego produžimo uzbrdo. Na uzvisini, sa koje se videla građevina na drugom brdu, stanemo, koje fotografišemo, prođemo kroz jedno domaćinstvo, uzmemo ‘vatamo objekat, kad, ispade domaćin, ne može, neće da čuje, 300 metara, dokle je njegovo, tamo do vrzine, neće da čuje. Ajd’ još uzbrdo, skrenemo ozgo na ministrov asvalt, stanemo na stotinak metara, opet po savetu, da fotografišemo. Dole majstori na građevini, a građevina velika i sposobna, stiglo se do druge ploče, kad ozdo, spazivši nas, stadoše da arlauču i domaćinski j… sve po spisku. Šta je tu je, ajd’ nizbrdo, stanemo do ograde imanja, na tom asvaltu, priđe jedan, iz zatrke će, Nema slikanja. Što nema, tako, nema. Oni na građevini ućutali, ovaj što je priš’o udario u gestikuliranje, ne može, pa ne može, nema tu šta da se traži, što ne idu na drugo mesto pa slikaju. Reporter upita, jesu li oni na asvaltu, ovaj odgovori, jesu na asvaltu, ali tu i da ostanu, i da tim asvaltom što brže idu. A da kaže kol’ko to što se zida ima kvadrata, nema šta da kaže, nije nadležan. Pozdraviše se u zdravlju, svak svoj pos’o, reporter „Vremena“ i kolega iz „Pregleda“ krenuše kolima polako uz zidanu kamenu ogradu koja beše nastavljena sposobnim jelovim oblicama. Vide, i ta građevina za kliniku se sposobno rasprostrla, a tek što su sposobne dve završene kuće, obe u taj domaćinski šumadijski stil, samo kamen i drvo. I te ograde ima kol’ko oćeš, kad malo odmakoše stanu fotografišu taj domaćinski stil, kad kolega preko ograde, i dole, ugleda toga, još, veliki objekat sa zelenim krovom, a u ograđenom prostoru ovce na paši, puno ovaca, i to sve bele, toliko bele da je najviše upadala u oči jedna crna. Uzeše da fotografišu i to dostignuće, kad ih spaziše ozgo, kad se nadade dreka, kad se domaćinski zatrčaše ozgo, šta će, u kola, pa, što da se lažemo, tutanj.
U povratku prođoše pored ministrove kuće u Atenici, to nije kuća, to su kuće, napred porodična kuća, u prizemlju lokali, iznad kuće na u žuto procvetalom travnjaku jedna kuća od drveta, pa druga kuća od još više drveta, ima i traktor, sve opasano sa onu istu ogradu iz Kačulica, kamen i žute jelove oblice.
MOŽE MU SE: Velimir Ilić
NEMAPRIJAVE: U Čačku odluče svrate u Opštinu, reda radi, šta će kad načelnik Uprave za urbanizam Želimir Milivojević za medije domaćinski rek’o da će dati izjavu kad Kosovo bude srpsko. Popnu se na sprat, od hodnika do hodnika, od vrata do vrata, kad na jednim piše, Opštinska uprava za inspekcijski nadzor, načelnik Josip Šelović, bi i broj telefona. U kancelariji, niko, uzmu zapišu taj broj telefona, kad, uđe čovek, lično načelnik Šelović.
Domaćinski ponudi da se sedne, i bez da se pita, domaćinski poče, da objasni kako se radi, ima pet inspektora u pet rejona koji pokrivaju Generalni urbanistički plan, rade do granica GUP-a, a u ta sela, recimo, Ježevica, Zablaće, Žaočani, Kačulice, postupaju po prijavi, koliko on zna, a sve zna, nemaju nikakvu prijavu. Svaki inspektor pokriva 20 odsto sela u opštini, površinski, ima inspektor i za te Žaočane, Kačulicu, a zove se XY, i na teren će izaći kad dobije prijavu i nađe za shodno.
Bi i kafica, načelnik Šelović se nastavi, i to domaćinski, ne interesuje njih šta novine pišu, ima časnih novinara, ali što ima oni drugi, on lično se ne plaši nijedne emisije direktno, ali kad vidi da novinar nešto cepka, jaja bi mu odsek’o. Upoznasmo ga da je bio na B92, da je rek’o da se ne može dobiti dozvola za gradnju dok se ne promeni namena zemljišta, u ovom slučaju poljoprivrednog. Nije on to rek’o njima, prič’o ko sad što priča, prič’o šta je zakon, pa on je bio profesor 13 godina, nije te novinarke ‘teo da pusti dok im ne objasni. I da se stvar razume, nije on protiv javnosti, da bi neko gradio treba da izvrši preregistraciju imanja, to nije njegova nadležnost, nije proverav’o, ali je 99,9 odsto siguran da papiri postoje, možda nisu do kraja doterani, ali nije niko lud da ijednu ciglu stavi ako nije sve regulis’o.
A zašto nema table na gradilištu, investitor, izvođač, rokovi, Šelović odgovara da to jeste obaveza, ali nije smak sveta ako nema table, sve se to dovede u red, sve ovo mu liči na političku hajku, pa oni nemaju ni jedan nerešen predmet, izaći će sigurno na teren, ali im sad to nije prioritet. A da nije predmet kod nekog inspektora u proceduri, jok, znao bi, ‘de on da ne zna. O asvaltnom putu do ministrovog imanja nema pojma, što se njega tiče prvi put čuje, a kad je tako bolje da ima put nego da ga nema.
Pređosmo na hipotetički razgovor, nije valjda problem da ministar dobije dozvolu, sutra to može da se legalizuje, uđe u postupak i gotovo, načelnik se usprotivi, ne može to tako, i gotovo, prvo se uzima papirologija, kaže šta se ‘oće, pa idejni projekat, pa glavni projekat, pa prijava radova pre početka radova, nema prepreka da se dobiju dozvole, za te klinike verovatno treba još dozvola, ne razume se u klinike, ali nezvanično, koliko on zna, tu je CIP radio projekat još prošle godine, i on je ljudski ubeđen da tu postoje svi papiri, možda nije sve doterano, ali da se ispraviti, ma izaći će na teren, niko ih nije zvao, ali ubeđen da je sve u redu, nije to mala investicija da se neko igra.
Ma sve mu liči na hajku, radio je on sa Veljom još u Betonjerci, prek je čovek, ali nikom ne uzima za zlo, eto bio je pre nekoliko godina zajedno sa ministrom na njegovom tremu kad su ga ono zvali sa B92, ono kad je bio vulgaran, a ovi to snimili, pit’o ga, Šta ti je, jesi lud, šta pričaš, a on mu rek’o, Boli me k… Zna, radio s njim, nikom taj ne uzima za zlo, mnogo ceni kvalitet, a što se tiče ove gradnje, izaći će inspektor na teren, sve će biti objavljeno, samo da se pripreme, imaju kompletnu situaciju, ne mogu preko reda.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Ljudi se osvešćuju, ohrabruju i udružuju. Tako ujedinjeni možemo sve. Ceo ovaj proces je značajno lekovit za celo društvo, sada svi učimo šta možemo zajedno kada su nam iste bazične vrednosti. Mislim da su i studenti mnogo toga naučili, dosta su iskustveno osetili i na svojoj koži, a, iskreno, i mi “stariji” učimo od njih. Za razliku od mnogih, mislim da je dobro što sve ovo duže traje, jer bi nagle, brže promene verovatno bile i kratkotrajne
Vladajuća partija je kampanju u Zaječaru i Kosjeriću vodila kao u centru Beograda – pravila je mala naselja od šatora, pekla prasiće i jariće, mesila hlebove, točila rakiju i sokove i delila dnevnice. Vučić je kampanju pretvorio u proizvodnu delatnost gde postoji tačna računica koliko “košta” glas, a kako je u mogućnosti da sam određuje način na koji će se trošiti javni novac, bukvalno mu ništa nije skupo. Protiv ovoga stoje građani koji su odlučili da se ne boje, da prihvate socijalni rizik, neki i po cenu da izgube posao. Da li na ova dva mala ogledna polja može da se vidi promena o kojoj se govori i u koju se veruje
Studenti su, kada su izašli sa objedinjujućim, za neke dugo očekivanim zahtevom za vanrednim parlamentarnim izborima – pogodili u metu. Ovaj zahtev je očigledno za naprednjake preveliki izazov, oni i njihovi partneri ne znaju šta bi sa tim, što se najviše vidi po njihovim konfuznim izjavama – tipa: može da bude, ali ne mora da znači, samo da tetki odnesem lek pa ću razmisliti. Pogodili su studenti Vučića i tamo gde ga najviše boli, i to dvared uzastopno: prvo tvrdnjom da je “nenadležna institucija”, a sada i da je postao “kukavica”. Ne sme da raspiše izbore, kojima svako malo preti već 13 godina i koje raspisuje kad mu se ćefne, uvek siguran u pobedu
Presek nedelje je sledeći: imamo nadvlačenje dveju suprotstavljenih struja. Jedna želi da se oslobodi talačke krize u kojoj je drži druga. Prva strana želi izbore. Druga nikome ne ostavlja izbor. Suština je u razlici: vladajuća klika želi da sve ostane isto, a građani – da sve bude drugačije. U tom smislu, studenti i građani su na neki način već pobedili: više ništa nije isto i nikada neće biti isto
Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije
Dok se čuo huk pobunjenih ljudi sa ulice, nestali su bahatost i bezobrazluk naprednjačkih zastupnika, a kad je buka prošla – nastavili su po starom. Naše pretnje da ćemo izaći iz procesa, a i ni naše žalbe domaćoj javnosti i međunarodnim posmatračima, ne utiču mnogo na naprednjačku mašineriju da posustane u lažima i prevarama, i zato se rešenje za vraćanje ponovljenog procesa u zakonske okvire samo nameće: da se studenti i pobunjeni građani ponovo vrate tamo gde će ih čuti i vlast i Evropa
Zakleo se Vučić u vlast i u med da će u Kosjeriću da zavede red, mogla bi da glasi pesmica o apsurdno brutalnoj funkcionerskoj kampanji koja se vodi u ovoj malenoj opštini
Izgleda da je predsednik Srbije momački nagazio na žulj Putinu. Zašto? Zato što mu Zapad možda i može pomoći u pokušaju da izađe na kraj sa studentima i velikim delom pobunjenog društva, a Moskva ni u teoriji
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić pokušava da uništi srpske Univerzitete kako bi opstao na vlasti. Ne shvata pritom da bez Univerziteta gubi društvo iz kojeg, kao i svaki parazit, isisava životodavne sokove. On ubija ono što ga drži u životu
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!