Kad ovaj broj „Vremena“ bude u vašim rukama, Dragan Vasiljković, alias Daniel Snedden, poznatiji kao kapetan Dragan, trebalo bi da je iz Australije sleteo u Zagreb (oko 11:30), odakle će biti odveden u Split, gde je nadležni sud za ratne zločine sa tog područja. Vasiljkovića Županijsko javno odvjetništvo u Splitu tereti za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika i civila na području Severne Dalmacije, ali i Gline, u periodu od 1991. do 1993. Kroz hrvatske desničarske medije se neko vreme vukla i optužba za navodno silovanje u okolini Zvornika, ali je, u međuvremenu, nestala – što ne znači da neće biti podgrejana. Ovoga trenutka većina hrvatskih medija – od HRT-a nadalje, tj. naniže – njega već naziva „ratnim zločincem“; ni „navodnim“, ni „optuženim“, nego upravo tako. Pretpostavka nevinosti, uostalom, u Hrvatskoj važi samo za njihove „hrvatske vitezove“; kapetan Dragan već se smatra za nespornog, gotovog i spakovanog.
Ta se optužnica, inače, vuče već više od devet godina, koliko je Vasiljković proveo u australijskom ekstradicionom pritvoru, što je svojevrstan rekord za tu zemlju. Problem je nastao oko njegovog državljanskog statusa: Australija svoje državljane ne izručuje, ali Vasiljković je – po nalazu nadležnog suda – to državljanstvo automatski izgubio primivši početkom devedesetih državljanstvo Savezne Republike Jugoslavije. Tada dvostruko državljanstvo u Australiji nije bilo moguće; uvedeno je tek 2002, ali je za njega bilo kasno.
Istini za volju, sam je Vasiljković sebi otežao položaj u Australiji time što je otišao u ilegalu u jednom trenutku. Onda se – iz ilegalnosti – prevario da telefonira nekom svom advokatu u Hagu, pa su ga australijski policajci uhvatili već sutradan, uz dužnu pomoć holandskih kolega. Od tada sedi u pritvoru – zbog opasnosti od bekstva, naravno. To se ne radi, pogotovo ako je neko toliko vičan bezbednosnim veštinama…
Optužnica još nije poznata, ali se nagađa da ga terete za bazično tri stvari: navodno maltretiranje hrvatskih ratnih zarobljenika u zatvoru RSK u kninskoj tvrđavi 1991. u leto; navodnu komandnu odgovornost za smrt dva hrvatska ratna zarobljenika u logoru Knindži u Bruškoj kod Benkovca 1993; i – zanimljivo – za smrt nemačkog novinara Egona Skotlanda pred Glinom, u leto 1991. Ovaj poslednji slučaj najsumnjiviji je: BKA (Savezni kriminalistički ured) iz Vizbadena ustanovio je nakon balističkih i patoloških veštačenja da je kolega Skotland poginuo od zalutalog metka kalibra 5,45 X 39 mm, ispaljenog iz puške tipa AK 74, oružja kojim srpske snage tada nisu raspolagale, ali hrvatske jesu (ilegalni uvoz iz zaliha bivše istočnonemačke vojske, dokumentovano i nesporno).
Ostale optužbe zavise od iskaza svedoka, a prošle su godine od tada. Odbrana će imati dosta posla da dovede svoje svedoke, kojih ima. Problem nastaje, međutim, zbog sadašnje političke i predizborne atmosfere u Hrvatskoj. Izručenje kapetana Dragana već se trijumfalistički izvikuje okolo i nepristrasnosti tužilaštva i suda već su ugrožene. Kako saznajemo, neki hrvatski advokati preuzeli su, pa odustali od njegove odbrane. Ovoga trenutka, njegov branilac po službenoj dužnosti je splitski advokat Darko Stanić, čovek koga kolege hvale zbog moralnog i profesionalnog integriteta. Očekuje se da pravu, poverljivu odbranu preuzme još neko – ko se i dalje traži. Nije to malo opterećenje u sadašnjoj političkoj situaciji u Hrvatskoj, ali se valja nadati da još ima hrabrih ljudi i nepristrasnih profesionalaca. Australija je preuzela obavezu da plati advokate i da pošalje posmatrače koji bi nadzirali buduće suđenje.
