
Novi broj „Vremena“
Šapićev Beograd: Pare za nepostojeću naplatu gradskog prevoza
Šta u Beogradu radi fantomsko preduzeće za naplatu gradskog prevoza kad se prevoz ne naplaćuje? I na šta još grad baca pare? O tome piše „Vreme“ u novom broju
Današnji projekat metroa nema nikakve veze sa onim koji je rađen u periodu 2008–2013. Ostaje žal što linija koja je trebalo da ide od Zemuna, odnosno bloka 45 pa kroz centar grada do vrha Bulevara kralja Aleksandra nije počela da se gradi, jer bi danas Beograđani tu prvu liniju već mogli da koriste. Umesto toga, nudi im se metro projekat koji krši sva pravila struke, ali i zdravu logiku, metro koji ide kroz prostor u kome ne žive ljudi, čije se linije ne ukrštaju u centru grada već kod nepostojećeg Beograda na vodi, gde se predviđa stanica na dubini od minimum 60 metara! Cena je duplo veća od one predviđene po našem projektu, a posao treba da bude dodeljen kineskim kompanijama. Naravno, bez tendera
Reagovanje na tekst Muke sa metroom, „Vreme“ br. 1521, 27. februar 2020.
Tekst „Muke sa metroom“ daje istorijat projekta izgradnje beogradskog metroa. Šteta što se autor pre pisanja nije obratio onima koji su na projektu radili, a pre svega prof. dr Vukanu Vučiću, jednom od najvećih svetskih stručnjaka za metro a bio je predsednik stručne grupe koja je vodila projekat u vreme kada sam bio gradonačelnik. Siguran sam da bi tekst bio kvalitetniji i da ne bih morao da demantujem netačne tvrdnje koje se u njemu iznose.
1. Potrebna je velika hrabrost – da ne kažem nešto drugo – da se napiše da je Most na Adi izgrađen na pogrešnom mestu. Ne znam koliko znanja poseduje autor teksta kada su u pitanju mostovi i saobraćajna rešenja, ali znam da je o tome odlučivala komisija sa predsednikom SANU prof. dr Nikolom Hajdinom na čelu, kao i eminentna grupa saobraćajnih stručnjaka. I da su se svi, kada se iz ekoloških razloga moralo odustati od izgradnje mosta preko Ade Ciganlije, opredelili za poziciju na kojoj se most danas nalazi. Dokazivati „pogrešnost lokacije“ navodeći besmislenu ideju sadašnjih vlasti o tunelu ispod Ade je zaista neozbiljno.
2. Slažem se da most izgleda grandiozno, ali je činjenica da ga cena izgradnje po metru kvadratnom čini daleko jeftinijim od mostova koji su građeni u Evropi u poslednjoj deceniji, o čemu je i sam Nikola Hajdin govorio. Koliko je cena niska, govori podatak da je most u Novom Sadu sa stubovima u vodi po kvadratnom metru površine skuplji od Mosta na Adi.
3. Projekat mosta nije imao faze. Faze su izmišljotina sadašnje vlasti kojom treba da se pokriju besmisleni rokovi izgradnje infrastrukturnih objekata i ogromna kašnjenja. Za 40 meseci izgrađen je most, petlje Hipodrom i Radnička, kao i dva ulaza na most sa novobeogradske strane. Plan je bio da se u naredne tri godine izgradi saobraćajnica do Bežanijske kose, kao i Bulevar patrijarha Pavla do Rakovice. To što sve ovo nije odavno završeno krivica je isključivo ljudi koji vode Beograd već sedam godina.
4. Izgradnja mosta ni na koji način nije usporila rad na projektu metroa. U istom periodu je uz pomoć stručnjaka iz Beča, Minhena i Madrida definisan tip beogradskog metroa, odlučeno je da na Novom Beogradu metro ide iznad zemlje jer je u pitanju zemljište puno podzemnih voda. Završena su geološka ispitivanja terena, kao i idejna studija, obezbeđena su sredstva za prvu liniju. Ostalo je da se uradi projekat i raspiše tender za izgradnju. Prva linija bi bila završena najkasnije ove, 2020. godine. U tom periodu je izgrađena druga železnička cev od Vukovog spomenika do Pančevačkog mosta i pokrenut je BG voz koji je saobraćao svakih 15 minuta od Batajnice preko Zemuna, Novog Beograda, kroz centar grada do Pančevačkog mosta sa banatske strane.
5. Nisam odustao tiho od projekta Belama, kako piše u tekstu, već je Skupština grada jednoglasno, glasovima svih odborničkih grupa, donela odluku da se u Beogradu gradi tzv „teški“ ili „pravi“ metro. To je u prevodu značilo da se gradi potpuno nezavisan šinski sistem koji se ni u jednoj tački ne ukršta sa drumskim saobraćajem. Napajanje metroa može biti preko treće šine ili pantografom i to ne utiče na činjenicu da li je u pitanju laki ili teški metro. Grad Beč ima obe vrste napajanja. Izbor zavisi pre svega od toga da li je linija većim delom nadzemna ili podzemna kada se zbog smanjenja prečnika tunela uglavnom bira napajanje preko treće šine.
6. Egis nije doveo Božidar Đelić, već je ovu firmu za izradu studije angažovala francuska vlada na osnovu sporazuma dve države. Tačno je da je studija bila donacija u vrednosti od tri miliona evra. Nije tačno da je uslov bio da Beograd mora da kupi vozove i elektroopremu od Alstoma. Alstom je imao status ekskluzivnog pregovarača sa Gradom u periodu od 12 meseci bez obaveza Grada da od Alstoma kupi vozove.
7. Nije tačno da nisu dobijeni nikakvi povoljni kreditni uslovi od Francuske. Naprotiv, dobijen je kredit u iznosu od 500 miliona evra
sa kamatnom stopom na nivou kredita EBRD-ija i EIB-ijaa koji su se obavezali da će u projektu učestvovati sa svojih 500 miliona evra. Tih milijardu evra bilo je dovoljno za prvu liniju. Ukupna vrednost izgradnje tri linije bila je 2,2 milijarde evra. Ne znam o kakvoj inflaciji koja bi podigla cenu za 20 odsto govori autor teksta.
8. Stručna javnost nije, kako autor tvrdi, kritikovala to što je metro trebalo da ide ispod Bulevara kralja Aleksandra. Tu besmislicu, kako je to pogrešno jer iznad ide tramvaj, izneo je gradonačelnik Siniša Mali. U svim gradovima sveta u kojima metro postoji, iznad cevi kroz koje se kreću vozovi nalaze se drumske saobraćajnice kojima se kreću autobusi, trolejbusi i tramvaji čije su stanice na daleko kraćem rastojanju od metro stanica. Autor s pravom ukazuje na važnost i kompleksnost izgradnje depoa, ali moram da priznam da se ne sećam da je bilo kritika rešenja depoa koje je bilo predloženo.
Današnji projekat metroa nema nikakve veze sa onim koji je rađen u periodu 2008–2013. Ostaje žal što linija koja je trebalo da ide od Zemuna, odnosno bloka 45 pa kroz centar grada do vrha Bulevara kralja Aleksandra nije počela da se gradi, jer bi danas Beograđani tu prvu liniju već mogli da koriste. Umesto toga, nudi im se metro projekat koji krši sva pravila struke, ali i zdravu logiku, metro koji ide kroz prostor u kome ne žive ljudi, čije se linije ne ukrštaju u centru grada već kod nepostojećeg Beograda na vodi, gde se predviđa stanica na dubini od minimum 60 metara! Cena je duplo veća od one predviđene po našem projektu, a posao treba da bude dodeljen kineskim kompanijama. Naravno bez tendera.
Jedina je sreća što ova vlast nema nikakve šanse da taj projekat realizuje u skorijem periodu. To znači, s obzirom da neće još dugo biti na vlasti, neće biti ni u prilici da realizuje ovaj štetočinski projekat.
Šta u Beogradu radi fantomsko preduzeće za naplatu gradskog prevoza kad se prevoz ne naplaćuje? I na šta još grad baca pare? O tome piše „Vreme“ u novom broju
Setite se – kada ste poslednji put videli da u obližnjem parku beogradsko JKP “Zelenilo” zaliva zelene površine kako bi, je l’, ostale zelene? Kada je poslednji put kompletno renovirana ulica kojom stalno prolazite, a koja je prepuna rupčaga, takvih da morate da vozite 20 na sat? Koliko nelegalnih zgrada je izgrađeno u vašem komšiluku, a koliko ih se nakačilo baš vama na struju, vodu i kanalizaciju? Koliko stabala je imala vaša ulica pre 15 godina, a koliko ih ima danas? Gde nalazite mesto za parkiranje? Možete li biciklom po gradu? A za to vreme, gradonačelnik Šapić se pojavi u javnosti jednom mesečno ili u nekoliko meseci – da se pohvali rezultatima, da najavi nove “projekte” koji su, deluje, smišljeni prethodne večeri, pa da se verbalno obračuna i uvredi novinare koji mu nisu po volji
Neuplaćivanje lokalnoj samoupravi dela poreza na zarade od 102 miliona dinara i nenamenskih transfernih sredstava od 46,5 miliona dinara došlo je nakon izjave Aleksandra Vučića da za ovaj grad “nema više para”. A da je režim pustio ovaj grad “niz vodu” jasno je i zbog sve češćeg targetiranja ovdašnjih političara u tabloidima
Da mi je neko pre samo mesec dana rekao da će policija danima sedeti u mojoj kući, na Filozofskom fakultetu, pomislila bih da je to nemoguće. Ali do sada smo naučili da je ovde sve moguće. Znamo da Vučić mnoge stvari kopira od Viktora Orbana. Zašto ne bi počeo da kopira i jednog drugog autoritarnog lidera, Redžepa Erdogana, i počeo da gasi društvene mreže
Ekonomskim merama i organizovanim spontanim okupljanjima Aleksandar Vučić pokušava da konsoliduje svoje biračko telo, dok istovremeno podmeće nogu studentima i opoziciji i obračunava se sa nezavisnim medijima. Između naprednjačke inscenirane idile i društvenog bunta, sve jače se oseća nagoveštaj izbora. Kampanja pre kampanje je uveliko počela. Kada bi i pod kojim uslovima građani ponovo mogli na birališta
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve