Putujuće pozorište Miloševićevih sledbenika nastavlja hodočašće Srbijom; svi k'o jedan, revolucionarni, bez mane i straha, jedina im mana što su i akteri i publika
Socijalisti su, kako rekoše, veliki i narodni miting, u odbranu slobode i Slobodana, zakazali u popodnevnim satima, kod spomen-obeležja u NATO agresiji poginulom pilotu Milenku Pavloviću(?), tačno 4. maja, na dvogodišnjicu njegove smrti. Pozvali sve patriotske snage. Na istom mestu bili i prošle godine, u broju i organizovano, pod transparent „Pokazali smo da možemo da se branimo, gradimo i razvijamo“ stao narod, tadašnji Milomir Minić, tadašnji Milutin Mrkonjić, tadašnji komandant avijacije Spasoje Smiljanić, koji je avijatičarski stao u odbranu legalno i legitimno izabranog rukovodstva…
LIMENI MEGAFONI: Espeesovci na okupu
SREĆANRAD: Ove godine, u prepodnevnim satima, novo opštinsko rukovodstvo, sa članovima porodice i delegacijom RV-a i PVO-a, položilo vence na mestu spomen-obeležja pilotu Pavloviću. Onda došlo popodne, drugovi uzeli da pristižu autobusima, Čačak, Kraljevo, Kragujevac, Obrenovac, Inđija… Kako izađoše, pokazaše šta znaju. Povadili zastave, razapeli transparente, izlepili čela i prsa junačka, isukali megafone iskovane u tajnim megafaonicama, svaki u svom šesn’estercu udario u deseterac, pa to bije i razbija, „Slobodane narod želi / da sudbinu s tobom deli“… Iskusni, totalno u godinama, oko glava vezali crvene trake „Narodna straža“, po telu izlepili nalepnice „Slobo vrati se“, ispisali šta je ko znao, podigli Slobodanove postere „Pod zastavom slobode“, iz sveg grla i raspoloživih megafona složno zapevali „Ustao si srpski rode / željan pravde i slobode“… Udružili mladost i godine, jedan, k’o Senta, kajle oko ruke, kajle oko vrata, mobilni u džepićima, tera u limeni megafon, prati drugarica u godinama, u ličnoj radionici skrojila kartonsku „Slobo vrati se“ kapu sa štitnikom za uši, nema ih mnogo, po policiji koja nije viđena 800, al’ deluju. Kako stignu iz autobusa, prisutnima zažele „srećan rad“, uključe se, povade zvečke, pa opletu, ko patriotsku pesmu, ko patriotsko kolo, onima koje prepoznaju kao ubačene elemente u ritmu skandiranja, pokazuju srednji prst. To samo čini to…
Stigoše i drugovi Živorad i Igić, Baki i Anđelković, Živadin i Jovanović, i drugova još. Učesnici velikog i narodnog mitinga uvežbano priđoše mikrofonu, koji beše diskretno postavljen uz spomen-obeležje. K’o jedan isturiše ko je šta imao, a imali su, vitlaju priručnim sredstvima, ne posustaju, Živadin i Baki položiše vence, pokloniše se, kao iskusne patriote stadoše mirno, skandiranje Baki, Baki, pređe u huk Slobo, Slobo, mikrofon sve hvata, snažno ozvučenje sa kamiona mnogostruko uzvraća… Jedan mlad i socijalistički i napredno glavat zamoli mesta za goste, svirnu himna, glavonja upozori da je himna, svi se do’vatiše himne, glavonja obnarodova da su Živadin i Baki položili, sa kamiona iznenađenje, disko-džokej li je, najavljuje prisutne i viđene patriote, ovi sa uzdignutim rukama pozdravljaju i otpozdravljaju, Goran u plavoj trenerci Trivan, Ratko poznat kao pištoljdžija Zečević, Oskar dokazano Kovač, Živorad i Igić, Živadin i Baki… kulminacija, to sve hvata i uzvraća „Pustite Slobu“, iz džepova ispadaju sledovanja, sendviči, keks, boksovi „Srbije“, „pointa“…
USLOBODUIZASLOBODU: Mikrofona se domaćinski pri’vati čelnik valjevskih socijalista Miroslav Srećković, evocira uspomene na heroja pilota, kako su uspešno organizovali život u ratu, nijedan dan bez struje, lečili bolesne i povređene, porađali trudnice… Pa od govornice pozdraviše prisutnu braću sa Kosova, pa viknuše „Ne damo Kosovo“, pa izađe jedan i srpski prozva k. del Ponte, pa grunu „izdaja, izdaja“, pa se usloži „Oćemo izbore“… Pope se i jedna u crnini i, ucveljena za poginulim sinom, ucveljeno prozva psa lutalicu koji se odaziva na Čović, za njom se mikrofona iskusno pri’vati drug Baki, iskusno pomeša rodove, padeže i glagole, „Srbija voli da živi u slobodu i za slobodu“, pa reče o Rubinu i Hakerupu, da „ne možemo da gledamo slepih očiju kada naše vojnike stavljaju na struju, kada probijaju kroz tetive, kada stavljaju kiselinu“… da će ovaj stroj ljudi uvek biti za Srbiju, za slobodu Slobodana Miloševića. Onaj po pištolju poznati Zečević raportira o drugu Bjelici koji je u kazamatu, ali koji je preko advokata uspeo da dostavi poruku, to sve krenu na Kosovo, u izbore…
Ondak se javi Živadin i drug beše li Jovanović, reklo bi se fotogrej naočari, tufna kravata sto-posto, zagleda se u drugove, pozdravi građane Valjeva i druge goste iz drugih gradova, pa nadahnuto, treba li reći pesnički, sroči, „Slobodan Milošević više drži do obraza i dostojanstva / nego do milostinje iz inostranstva“… Pa kad to uzeše da se natpevavaju, u Živadina četiri ruke, to tako tapše, u Živadina tri grla, to tako viče, „Idemo po Slobu“, pa kad to mikrofon do’vati a ozvučenje vrati, pa kad izlomiše Srbiju, kad udariše „Srbi — ja, Srbi – ja“, kakva policijska procena o 800, k’o da je, Bože me prosti, sve što ima Slobodanovih patriota na jednom mestu. Došlo dotle da je neupućena žena iz obližnje zgrade, sve sa flašicom i cuclom, sišla među patriote da pita šta se događa, ne može dete da joj spava. I pored ove kolateralne štete Živadin nastavi, kako nego poletno, da su svi jedinstveni, i u rukovodstvu i u članstvu, nema meke, srednje i tvrde struje, svi su k’o jedan, za Srbiju, Jugoslaviju, socijalnu pravdu… Još jedared viknuše, drug voditelj, od drugova oslovljavan sa Backo, crnogorski krupno i završno viknu Sve za Srbiju, Srbija nizašta, pozva na sledeći narodni skup u Nišu, tačno na ravnogorski 12. maj. Učesnici smotaše šta su imali da smotaju, u koloni, koja je bila pod komandom, marševskim korakom, krenuše prema prevoznim sredstvima.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Ćacilend nije samo bizarnost, kažu sagovornici „Vremena“, već ima razne funkcije. Držanje tog rugla u centru grada košta vlast, ali bi je još više koštalo da je sada ukloni i prizna svojevrsni poraz
Ruglo u centru Beograda klasičan je paramilitarni kamp koji “čuva” prostor za proteste protiv vlasti i koji je spreman za upotrebu sile nad kritičarima režima, kao što se i dešava. Dalje – to je i neka vrsta odbrambenog garnizona jer se režim zaista plaši demonstranta. Reč je i o mestu sa kog se građani kontinuirano provociraju. U svakom slučaju, u pitanju je zatvorena, organizovana i militarizovana struktura koja ima komandni štab, jasnu hijerarhiju, obezbeđenje, kontrolu prostora, ulaza i izlaza, uz prisustvo uniformisanih i poluuniformisanih ljudi pod zaštitom policije
“Ako kritikujete, optuže vas da rušite državu; ako se samožrtvujete – ćute. Štrajk glađu bi trebalo da ukaže društvu na to u kakvoj se poziciji čovek našao kada mu ništa drugo ne preostaje”, kaže za “Vreme” profesor Oliver Tošković. “Postupak Hrke i reakcija onih koji su je podržali pokazuju da postoji spremnost i istrajnost u borbi iako je ta borba dugotrajnija nego što bismo želeli”, zaključuje u našem nedeljniku profesorica Tamara Džamonja Ignjatović
“Kroz istraživanja koje pratimo ne vidimo da se dešava ništa što pokazuje da su građani razočarani i da apstinenti žele da se vrate u apstinenciju. Ljudi su i te kako rešeni da kada god dođu izbori, izađu i glasaju protiv SNS. A to vam pokazuju i trenuci velikih mobilizacija u društvu”
Zet Kušner sigurno razmišlja vredi li sa Vučićem, Jovanovim i drugim ćacijima saditi tikve. Prilikom otimačine Generalštaba ispali su smotana banda koja se u toku pljačke banke bez maski krevelji u kamere i ostavlja na pultu ličene karte
Ukoliko imate trunku ličnog integriteta, lako ćete ugledati samog sebe na kiši u štrajku glađu. Kao što danas za Milomira Jaćimovića nema pravde, zakona i ustavnih prava, sutra ih možda ni za vas neće biti
Nema ničega u ideji Fakulteta srpskih studija što državni univerziteti već ne pokrivaju. „Identitetske discipline“ nisu drugo do košmari proizašli iz falangističkih glava
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!