
Jezik
„Neopoziva ostavka“ – vrag u rečima
Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“
foto: bojan stekić
Šabac i dalje bije bitku sa virusom korona, ali i sa lažima i napadima
Da je Šabac žarište, odavno je potvrdila premijerka Ana Brnabić. Mnogo kasnije, to su shvatili i lokalni naprednjački aktivisti koji su poput svog predsednika ponavljali mantru – situacija je izmišljena. Na konferencijama za medije, kojim prisustvuju samo odabrani novinari, sada ističu da im je zdravlje građana na prvom mestu. Ali kako je onda moguće da je član gradskog Štaba za vanrednu situaciju, ujedno i direktor Šabačke opšte bolnice dr Slobodan Popović, na sednici na kojoj je preporučeno uvođenje vanrednog stanja u grad na Savi bio – uzdržan? Nije glasao za, pošto je član SNS, a stranka i njen predsednik tvrde kako je gradonačelnik Šapca Nebojša Zelenović izmislio koronu da bi ostao još nekoliko dana na vlasti. Bolnica kojom stoluje doktor Popović svega nekoliko dana kasnije postaje kovid bolnica. I šta ćemo sada?
Na toj istoj sednici na kojoj je predloženo uvođenje vanrednog stanja nije bilo predstavnika Zavoda za javno zdravlje grada Šapca, na čijem je čelu trenutno najveća naprednjačka zvezda dr Branko M. Vujković. Iako i sam oboleo od kovida-19, ovaj doktor svakodnevno svađa građane Šapca sa aktuelnom lokalnom vlašću prebacujući odgovornost na Zelenovića za svaki problem.
Kriv je, između ostalog i zato što su u Šapcu organizovane manifestacije koje su, prema njihovim rečima, dovele do skoka broja zaraženih. Ispitujući kontakte, Štab je utvrdio da se niko od građana Šapca nije zarazio ni na konjičkim trkama, ni na Ružama Lipolista, ni na sednici Glavnog odbora Demokratske stranke.
Jedina mera ograničenja, koja je tada važila, bila je ona kojom je zabranjeno prisustvo više od 1000 ljudi u zatvorenom prostoru. S druge strane je situacija u kojoj se dobar deo članova SNS u Šapcu zarazio i to posle proslave „pobede“ na izborima 21. juna. I šta ćemo sada?
Najviše građana Šapca zarazilo se posle proslava maturskih večeri. Te proslave je dozvolio ministar prosvete Mladen Šarčević. Njegov pomoćnik, ili sada već specijalni savetnik za srednjoškolsko obrazovanje dr Aleksandar Pajić, kandidat SNS za gradonačelnika Šapca, jednu reč nije rekao po tom pitanju. Ćutao je, kao što je ćutao kada se razboleo tokom prvog pika prvog talasa i sedam dana širio koronu po Šapcu. Na kraju je jedva otišao kod lekara na pregled i to, kako je novinarima rekao Šarčević, na lično ministrov zahtev i apel. Kao nagradu za svoje ponašanje, doktor Pajić je izlečenje od virusa, za razliku od svih civila koji su bili na Sajmu, dočekao u banji Selters, koja je bila namenjena samo zdravstvenim radnicima i pripadnicima vojske i policije. I šta ćemo sada?
Na kraju, tu je privremena kovid bolnica koju je gradski Štab za vanredne situacije Šapca organizovao i pripremio još prilikom prvog naleta korone. Tada je Šapčane „oladio“ ministar vojni Aleksandar Vulin kada su ga molili da im obezbedi krevete. Grad je to mirno prihvatio i kupio stotinu novih kreveta, dušeka… Naprednjaci i danas kritikuju Zelenovića zbog te odluke: spočitavaju mu da je potrošio budžetski novac na opremanje nečega što država nije dozvolila da postane kovid bolnica. I onda opet preokret. Jedne nedelje zove Ana Brnabić i pita šta je sa tim prostorom, a grad Šabac spremno odgovara da će bolnica za 24 sata biti osposobljena i stavljena u funkciju. I šta ćemo sada?
Na svu sreću, situacija u Šapcu se smiruje. Manji je broj ljudi koji se prijavljuju u kovid ambulantu, kao i procenat pozitivnih od onih koji se testiraju. Šabac je izvojevao veliku pobedu tako što je uspeo da natera državu da pošalje testove u ovaj grad i tako borbu protiv korone učine istinitijom nego što je to slučaj u velikom ostatku Srbije.

Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“

Mnogo koji navijač je oglasio „kraj Partizana“. Ili jer je u odlasku Željka Obradovića video rušenje po notama režima ili jer klub koji napusti njegova najveća legenda gubi moralno pravo da postoji. To je naslovna tema novog „Vremena“

Željko Obradović više nije trener “Partizana”. Otišao je jer nije mogao više, i uz reči koje predsedniku kluba Ostoji Mijailoviću ne ostavljaju prostor ni za šta osim da podnese ostavku. Navijači nisu dočekali da dosanjaju “jedan davni san”. Kako je jedan čovek postao više od košarke i kako je došlo do neslavnog kraja

Šta se desi kad brane oko Pionirskog parka puknu i horde ćacija se izliju na gradove u Srbiji u kojima se održavaju lokalni izbori? To smo proteklog vikenda gledali u Mionici, Negotinu i Sečnju. Nije ovo tekst o lokalnim izborima, ni o rezultatima, jer izbora tog dana u suštini nije ni bilo. Sve što smo videli bilo je bezvlašće, teror, suspenzija zakona i države, te opšta vladavina nasilnika i batinaša sa crnim kačketima. Takođe i nova fazu represije koja je još jača i iracionalnija

Srpska napredna stranka ne sme i neće raspisati parlamentarne izbore u skorije vreme. Razlog je jednostavan – ako je ovako prošla u Mionici, Sečnju, Kosjeriću i Zaječaru, u malim sredinama gde tradicionalno ima najtvrđu infrastrukturu i najlojalnije biračko telo, onda je stanje u Beogradu, Novom Sadu, Valjevu, čak i na nivou republike nesagledivo lošije. Zato su izbori sada po prvi put za SNS prestali da budu demonstracija sile i postali nepoznanica. A nepoznanica je opasna: nosi mogućnost da se izbori izgube
Odlazak najboljeg evropskog trenera
Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve