
Novi broj „Vremena“
Rat oko KK Partizan: Između režima i navijača
Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan
foto: bojan stekić
Šabac i dalje bije bitku sa virusom korona, ali i sa lažima i napadima
Da je Šabac žarište, odavno je potvrdila premijerka Ana Brnabić. Mnogo kasnije, to su shvatili i lokalni naprednjački aktivisti koji su poput svog predsednika ponavljali mantru – situacija je izmišljena. Na konferencijama za medije, kojim prisustvuju samo odabrani novinari, sada ističu da im je zdravlje građana na prvom mestu. Ali kako je onda moguće da je član gradskog Štaba za vanrednu situaciju, ujedno i direktor Šabačke opšte bolnice dr Slobodan Popović, na sednici na kojoj je preporučeno uvođenje vanrednog stanja u grad na Savi bio – uzdržan? Nije glasao za, pošto je član SNS, a stranka i njen predsednik tvrde kako je gradonačelnik Šapca Nebojša Zelenović izmislio koronu da bi ostao još nekoliko dana na vlasti. Bolnica kojom stoluje doktor Popović svega nekoliko dana kasnije postaje kovid bolnica. I šta ćemo sada?
Na toj istoj sednici na kojoj je predloženo uvođenje vanrednog stanja nije bilo predstavnika Zavoda za javno zdravlje grada Šapca, na čijem je čelu trenutno najveća naprednjačka zvezda dr Branko M. Vujković. Iako i sam oboleo od kovida-19, ovaj doktor svakodnevno svađa građane Šapca sa aktuelnom lokalnom vlašću prebacujući odgovornost na Zelenovića za svaki problem.
Kriv je, između ostalog i zato što su u Šapcu organizovane manifestacije koje su, prema njihovim rečima, dovele do skoka broja zaraženih. Ispitujući kontakte, Štab je utvrdio da se niko od građana Šapca nije zarazio ni na konjičkim trkama, ni na Ružama Lipolista, ni na sednici Glavnog odbora Demokratske stranke.
Jedina mera ograničenja, koja je tada važila, bila je ona kojom je zabranjeno prisustvo više od 1000 ljudi u zatvorenom prostoru. S druge strane je situacija u kojoj se dobar deo članova SNS u Šapcu zarazio i to posle proslave „pobede“ na izborima 21. juna. I šta ćemo sada?
Najviše građana Šapca zarazilo se posle proslava maturskih večeri. Te proslave je dozvolio ministar prosvete Mladen Šarčević. Njegov pomoćnik, ili sada već specijalni savetnik za srednjoškolsko obrazovanje dr Aleksandar Pajić, kandidat SNS za gradonačelnika Šapca, jednu reč nije rekao po tom pitanju. Ćutao je, kao što je ćutao kada se razboleo tokom prvog pika prvog talasa i sedam dana širio koronu po Šapcu. Na kraju je jedva otišao kod lekara na pregled i to, kako je novinarima rekao Šarčević, na lično ministrov zahtev i apel. Kao nagradu za svoje ponašanje, doktor Pajić je izlečenje od virusa, za razliku od svih civila koji su bili na Sajmu, dočekao u banji Selters, koja je bila namenjena samo zdravstvenim radnicima i pripadnicima vojske i policije. I šta ćemo sada?
Na kraju, tu je privremena kovid bolnica koju je gradski Štab za vanredne situacije Šapca organizovao i pripremio još prilikom prvog naleta korone. Tada je Šapčane „oladio“ ministar vojni Aleksandar Vulin kada su ga molili da im obezbedi krevete. Grad je to mirno prihvatio i kupio stotinu novih kreveta, dušeka… Naprednjaci i danas kritikuju Zelenovića zbog te odluke: spočitavaju mu da je potrošio budžetski novac na opremanje nečega što država nije dozvolila da postane kovid bolnica. I onda opet preokret. Jedne nedelje zove Ana Brnabić i pita šta je sa tim prostorom, a grad Šabac spremno odgovara da će bolnica za 24 sata biti osposobljena i stavljena u funkciju. I šta ćemo sada?
Na svu sreću, situacija u Šapcu se smiruje. Manji je broj ljudi koji se prijavljuju u kovid ambulantu, kao i procenat pozitivnih od onih koji se testiraju. Šabac je izvojevao veliku pobedu tako što je uspeo da natera državu da pošalje testove u ovaj grad i tako borbu protiv korone učine istinitijom nego što je to slučaj u velikom ostatku Srbije.

Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan

Najmoćniji čovek u državi, Aleksandar Vučić, potpuno je nemoćan pred Dijanom Hrkom, ožalošćenom ženom čija je pojava još ogolila čemu služi Ćacilend. To je naslovna tema novog „Vremena“

Odluka Dijane Hrke da stupi u štrajk glađu mora se posmatrati u dva konteksta, ljudskom i političkom. Sa ljudske strane, apsolutno svako ko stoji uz nju želi da prekine štrajk glađu i da sačuva zdravlje. Sa političke strane, njen potez je nešto na šta Aleksandar Vučić nema odgovor

Na početku je propagandno-bezbednosni kamp u Pionirskom parku bio mesto “studenata koji žele da uče”, a sada ga Vučić naziva “ostrvom slobode”. Ispada da vlast kreće u oslobađanje države. Od koga? Pa valjda od studenata i građana, nikog drugog

Veliki režimski poraz je i to što su građani, zajedno sa studentima, politički sazreli – bar ogromna većina njih. To se videlo se u Novom Sadu, čulo iz izjava građana i studenata. Sve je manje onih nestrpljivih koji očekuju da se nešto može tokom jedne noći ili jednog dana promeniti. Cilj je blizu, ali valja do njega još tabanati, sve sa ranjenim nogama. Oni studenti koji su sa od žuljeva krvavim čarapama umarširali u Novi Sad simbolički su pokazali da odlučnost postoji i da ih ništa ne može zaustaviti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve