"Da li bi nasipi izdržali dugotrajni pritisak visokih voda, pritisak od nekoliko meseci, kakav je, na primer, bio 1965. godine. Tada bi se postavilo pitanje da li nasipi koji se ne održavaju mogu da zaštite priobalje od katastrofe. Zimus je radna grupa Pokrajinskog izvršnog veća Vojvodine utvrdila da se taj sistem odbrane od poplava uopšte nije održavao čitavih deset godina"
Dr Slavko Bogdanović
Dr Slavko Bogdanović, predsednik Upravnog odbora „Srbijavode“, poznati je naš stručnjak za vodoprivredno pravo i član međunarodnih asocijacija u ovoj oblasti. Razgovor povodom poplavnog talasa koji dolazi iz Evrope počeli smo pitanjem da li deli rašireno mišljenje kako će hidrosistem vezan za Dunav sada obezbediti sigurnost našem priobalju iako je u protekloj deceniji u velikoj meri bio zapušten, kao uostalom i sve drugo.
DRSLAVKOBOGDANOVIĆ: Ne mogu mnogo govoriti o tehničkom aspektu tog sistema jer je moja struka pravnička, bavim se pravnim aspektima vodoprivrede. Mogu samo preneti mišljenja naših vodoprivrednih inženjera – a mi u toj oblasti imamo i tradicije i mnogo sposobnih ljudi – da naš sistem odbrane od poplava u Podunavlju može da odoli prvom naletu velikih talasa koji dolaze iz Evrope. Drugo je pitanje da li bi nasipi izdržali dugotrajni pritisak visokih voda, pritisak od nekoliko meseci, kakav je, na primer, bio 1965. godine. Tada bi se postavilo pitanje da li nasipi koji se ne održavaju mogu da zaštite priobalje od katastrofe. Zimus je radna grupa Pokrajinskog izvršnog veća Vojvodine utvrdila da se taj sistem odbrane od poplava uopšte nije održavao čitavih deset godina – što je veoma rizično.
Problem je sistemske naravi. Smatram da je opasna nebriga za njega počela 1. januara 1992. godine kada je Vlada Srbije centralizovala vodoprivredna sredstva, to jest oduzela vojvođanskoj vodoprivredi sve fondove – pa te fondove počela da koristi nenamenski. Sada sve to treba reformisati i vratiti u normalno stanje, a to znači decentralizovati odlučivanje o vodoprivrednom novcu.
Naravno da se stvari u vodoprivredi ne mogu popravljati jednokratnim potezima. U Vojvodini su se, na primer, pre nego što je Milošević nad njom preuzeo celu „brigu“, 22 godine izvodili vodoprivredni radovi. Tada su izgrađeni svi sistemi zbog kojih se Srbija danas može osećati bezbedna od visokog Dunava. U vojvođanskom fondu voda godišnje se sakupljalo oko 40.000.000 dolara, a zajedno sa sredstvima 16 melioracionih SIZ-ova, pokrajinska godišnja potrošnja u vodoprivredi dostizala je oko 120.000.000-130.000.000 dolara. A, na primer, 1990. godine, cela Srbija je za tu namenu potrošila milion dolara. Tako se nastavilo s finansiranjem i cele, ponovo „ujedinjene“ Srbije narednih desetak godina. Na primer, čak je i HE „Đerdap“, firma koja nikad nije bila bez novca, u ovom razdoblju ostala dužna vodoprivredi 70.000.000 dolara.
Vodoprivreda svakako mora da prati sudbinu društva. Mi ne tražimo da ova generacija u teškim nasleđenim prilikama, ekspresno nadoknadi sve ono što je upropašćeno. No, vodoprivreda je i dalje potpuno na periferiji i niko ništa ne preduzima da se stvari počnu bar postepeno popravljati. Upravni odbor „Srbijavoda“ ne misli da je sada najvažnije istražiti zašto je prethodno rukovodstvo gradilo reprezentativne poslovne objekte i razbacivalo pare na luksuz vrhuške. Mi se sada bavimo pitanjem kako taj sistem transformisati u skladu s modernim evropskim rešenjima – da bismo pre svega obezbedili zdravu vodu Srbiji, zatim i sprečiti štetu od poplava.
Treba razlikovati jedinstvo upravljanja vodama, koje je neophodno, od centralizacije upravljanja vodoprivrednim novcem. Zanimljivo, Omnibus zakonom je centralizacija para s republike preneta na pokrajinu – a i to ne valja. Sada isti tip problema imamo i u Srbiji i u Vojvodini.
Ministarstvo za poljoprivredu Vlade Srbije caruje kao nekadašnji državni „aor“ u vodoprivredi: ono ulaže, gradi, ubire naknade, donosi planove i projekte, ništa ne dopire do vodnih zajednica kao zajednica najzainteresovanijih, koje su na ovim terenima starije od stotinu godina.
To je dobrodošla izjava, ali se plašim da je data prigodom ovog vodenog talasa i plašim se da se sve ne završi na palijativnim rešenjima. Zapravo, i vodoprivredi je potrebna strana pomoć. Mi tu međunarodnu pomoć možemo dobiti, ali moramo znati kako se ona traži. No, pre svega, vodoprivredni sistem mora se reformisati da bi Evropa mogla da ga razume.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Otkako su počeli investicioni ciklusi javnost se navukla na trošenje miliona i milijardi evra kao na normalnu pojavu. Šta znači kad se milioni izliju u mozak? Da li je 12 miliona evra prevelika suma za obrenovačku pijacu, a 17 miliona evra za ulepšavanje Kalenića gumna? Lako je prevariti lakoverne. Bagatelizacija evra i dolara posledica je aljkavog i nipodaštavajućeg odnosa prema dinaru kao nacionalnoj valuti. Zlatno doba donosi i zlatne bonuse
Triler uživo. Slučaj “Jovanjica” postao je luđi od TV serije koja se emitovala u vreme Koluvijinog hapšenja. Sudski postupci “Jovanjica Jedan” i “Dva” postali su objedinjeni. To znači da će se od sada za proizvodnju droge – marihuane i skanka – zajedno suditi osamnaestorici optuženih. Šta će Srbija pre dočekati: presudu za Jovanjicu ili legalizaciju kanabisa? S tolikim brojem optuženih, suđenje može da traje “odavde do večnosti”
Šta ako je način na koji se jedno društvo odnosi prema ubijenoj bebi Danki Ilić, zapravo način na koji se odnosi prema sebi? To onda povlači pitanje – a prema kome imamo milosti i čije dostojanstvo čuvamo ako to ne možemo da pružimo ni ubijenom detetu
Kako je moguće da je sporazume teže sprovesti nego postići? Analitički se može samo reći da je to rezultat nedovoljnog pritiska Zapada, nepostojanja političke volje zvaničnog Beograda i zvanične Prištine, ali možda je i metodologija prevaziđena. Ovakva stagnacija ne daje rezultate, tako da i nema velikih očekivanja od dijaloga koji je i Beogradu i Prištini jedan od glavnih uslova za nastavak evropskih integracija
Šta posle posle junskih izbora? Na tu temu za “Vreme” govore opozicioni stranački akteri s obe strane “modre reke”. Dakle, lider stranke “Srce” Zdravko Ponoš, predsednik Pokreta slobodnih građana Pavle Grbović, potpredsednik Narodnog pokreta Srbije Borislav Novaković i politički analitičar Dejan Bursać. Inače, “Srce” je bojkotovalo beogradske izbore, ali ne i izbore u nekim drugim lokalnim sredinama, dok su PSG i NPS delovi takozvane borbene, odnosno opozicije koja je odlučila da izađe na junske izbore
Još prošle godine je bilo upozorenja o naprednjačkim planovima da polovinu, ako ne i veći deo Futoškog parka pretvore u turističko-poslovno-ugostiteljski centar. Da li će sve biti hotel i kancelarijski prostor, kako se navodi u novom planu, ili možda i tržni centar, videćemo. Poznavaoci prilika tipuju da će tu biti svakako i tržnog centra, pa će ljudi moći da šopinguju u parku posle ljuljanja dece, ako preostane još koja ljuljaška
Pristao je da bude režimska maskota, da svakom prilikom istakne doprinos predsednika države, da mu bude pri ruci za slikanje, da mu se nađe na spiskovima podrške... I sve je bio sličniji naprednjačkim funkcionerima, da bi se nakon slabih rezultata u Nemačkoj u potpunosti pretvorio u bahatog i samoljubivog naprednjaka, koji ne podnosi kritiku, niti pomišlja na samokritiku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!