Debitantski roman „Heroin, kruh i rudnici sumpora“ Nikole Strašeka (Zagreb, 1978) objavljen je nedavno u Hrvatskoj. U pitanju je autobiografska ispovest lečenog narkomana.
Strašek je studirao književnost i režiju, dobitnik je nekoliko nagrada za dokumentarne i kratke filmove. A sada prvi put piše o tome i govori za novi broj „Vremena“ koji na kioske stiže u četvrtak (5. februar).
„Nekad davno radio sam filmove, glumio umjetnika i drogirao se, nekoliko sam puta zamalo umro, jednom čak završio na cesti i pri izmaku snaga pristao na odlazak u komunu, gdje sam se nakon četrdeset i pet dana bez sna skinuo i očistio“, priča on.
Šta sada
Kako kaže, posle komune se „skrivao“, a onda radio godinama u skladištu voća i povrća koje je za njega „rudnik“.
„Sad pišem pjesme i podsjećam se kako nije važno izdržati do kraja života jer živ sam uvijek, i samo sada, i samo tu. Važno je izdržati taj dan, od trenutka kad se probudim do trenutka kad zaspim, i tako do zadnjeg daha.“
Strašek za „Vreme“ priča da je odlazak u komunu shvatio kao konačni dokaz da je „sebe proćerdao“. Ako je bilo nečeg dobrog, i tamo je pisao i iz beleški je nikao ovaj roman.
„Ne mislim da će knjiga ikoga spriječiti da se drogira, ali se mogu nadati da će ljudi koji s tim svijetom nemaju veze bar malo osjetiti kako je pod našom kožom, vena izbodenih i povučenih duboko u naša narkomanska tijela olupine.“
Ceo intervju sa Nikolom Strašekom čitajte u novom „Vremenu“ od četvrtka (5. februar). Ili se odmah pretplatite na štampano ili digitalno izdanje.
