Od ministra-rezidenta i generalnog konzula Judžina Skajlera do današnjeg izvanrednog i opunomoćenog ambasadora Majkla Polta, 35 ličnosti bilo je na čelu američke diplomatske misije u Beogradu
Zorica Janković
Mediji su objavili vest da Bela kuća namerava da za novog ambasadora u Beogradu postavi Kamerona Muntera (Cameron Munter, 1954), sadašnjeg zamenika šefa misije u ambasadi SAD u Pragu. Odlazak aktuelnog američkog ambasadora Majkla Polta (Michael Polt, 1954) je „redovan i posledica je činjenice da mu tokom leta ističe trogodišnji mandat“.
Imajući u vidu da je najavljena smena na čelu diplomatske misije zemlje koja danas ima nesumnjivo ogroman, često i presudan uticaj na globalna dešavanja, nemeće se zadatak za zemlju prijema (Srbija) da spremno dočeka najavljeni događaj.
Skroman doprinos tim pripremama mogu dati i istoričari tako što će, proučivši i analizirajući dostupne izvore, upoznati širu javnost sa istorijskim tokom funkcije šefa američke diplomatske misije u Beogradu. Prihvatajući se tog zadatka, sledi tekst koji je pred vama.
Srbija je prvog diplomatskog predstavnika Sjedinjenih Američkih Država dočekala svečano. Bilo je to 10. novembra 1882. godine, kada je ministar-rezident i generalni konzul Judžin Skajler (Eugene Schuyler) predao svoja akreditivna pisma kralju Milanu Obrenoviću.
Skajler je stigao u Dvor tačno u podne velikim dvorskim kolima, u pratnji kraljevog prvog ađutanta i odeljenja kraljeve garde. Na ulazu je bila postrojena počasna četa, dok je vojna muzika svirala HailColumbia. Judžin Skajler je na dužnosti opunomoćenog ministra i generalnog konzula Sjedinjenih Američkih Država u Kraljevini Srbiji ostao do 19. septembra 1884. Sedište je imao u Atini, jer je pored Srbije bio istovremeno i diplomatski predstavnik SAD za Grčku i Rumuniju. Poslednju diplomatsku službu imao je u Egiptu, koju je zbog malarijske groznice morao napustiti. Umro je na povratku kući, u Veneciji, jula 1890. godine, u svojoj pedesetoj godini. Počiva na venecijanskom protestantskom groblju San Mikele.
Od Judžina Skajlera do današnjeg izvanrednog i opunomoćenog ambasadora Majkla Polta, 35 ličnosti bilo je na čelu američke diplomatske misije u Beogradu: u Kraljevini Srbiji (1882–1918) – 13, u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca i Kraljevini Jugoslaviji (1918–1941) – 4, u vreme Drugog svetskog rata pri Jugoslovenskoj izbegličkoj vladi u Londonu (1941–1945) – 3, u DFJ, FNRJ i SFRJ (1945–1992) – 13, i u SRJ i SCG (1992–2006) – 2.
Majkl Polt
Prosečan mandat prvog čoveka američke diplomatske misije u Beogradu trajao je 2 godine 11 meseci i 7 dana.
Zvanje ambasadora, tj. zvanje koje predstavlja najviši rang u diplomatskoj službi, američki predstavnici akreditiovani kod srpske (jugoslovenske) vlade nose od 1941. godine. Prvi je sa tom diplomatskom titulom bio Entoni Dreksel Bidl (Anthony Drexel Biddle Jr, 1897–1961), koji je od 3. oktobra 1941. do 28. septembra 1943. bio akreditovan kod Jugoslovenske izbegličke vlade u Londonu.
Najduži mandat imao je Persival Dodž (Percival Dodge, 1870–1936), koji je u Beogradu proveo 6 godina 4 meseca i 16 dana od 5. oktobra 1919. do 21. marta 1926. godine. Dodž je i prvi šef američke diplomatske misije koji je bio akreditovan samo u Beogradu, dok su njegovi prethodnici (u vreme Kraljevine Srbije) bili istovremeno akreditovani i u još nekoliko balkanskih zemalja.
Judžin Skajler
Najkraći mandat imao je Džon Ridl (John Riddle, 1864–1941) koji je na mestu prvog čoveka američke diplomatske misije u Beogradu proveo 7 meseci i 16 dana, tj. od 7. maja 1906. do 23. januara 1907. godine.
Od šefova američkih diplomatskih misija akreditovanih u Beogradu, samo je Džon Džekson (John Jackson, 1862–1920) imao dva odvojena mandata; prvi od 9. maja 1904. do 13. jula 1905. i drugi od 16. januara 1912. do 15. oktobra 1913. godine.
Na kraju, jedna zanimljivost. Počev od 1867. godine Sjedinjene Američke Države imale su svog diplomatskog predstavnika u Bukureštu. Bio je to Lajoš Čapkaj (Lajos Czapkay), naturalizovani Amerikanac poreklom Mađar. Blizina prve domovine imala je na njega uticaja, pa je već sledeće godine zatražio premeštaj u Budimpeštu. Da bi lakše ostvario svoju zamisao, Čapkaj je obavestio Stejt department da je za sebe našao adekvatnu zamenu. Bio je to niko drugi nego tadašnji srpski diplomatski zastupnik u Bukureštu Kosta Magazinović pa je tako, počev od 1. jula 1868, „došlo do neuobičajene situacije u međunarodnom diplomatskom pravu i diplomatskoj istoriji, da predstavnik jedne zemlje (Srbije) služi kao otpravnik poslova druge države (SAD), sa kojom nema službene diplomatske odnose“ (Milan Bulajić).
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Američki predsednik Donald Tramp, koji je obećavao da će okončati ratove svojih prethodnika, poslao je nosače aviona, razarače i bombardere preko sedam mora, koji su bacali bombe od 13.600 kila na iranske bunkere 90 metara ispod zemlje, uvukavši Ameriku u rat sa Iranom. Nakratko je ispunio ratni cilj Izraela – koji je dosad ubio 17 iranskih atomskih naučnika – pa brzo proglasio misiju okončanom i isposlovao primirje, dok su odjekivale poslednje salve, nadati se, kratkog rata
Hajde da razmotrimo najgori strah pobunjenih građana. Pa šta ako za Vidovdan bude manje ljudi nego 15. marta? Gde li su se denuli? Da nisu, ne daj bože, sad naprasno preumili i rešili da podržavaju Srpsku naprednu stranku i režim Aleksandra Vučića? Da im nije Ćacilend miliji i draži od studentskog skupa? Ne budimo smešni, naravno da to nije slučaj
Vidovdanski sabor je opravdao svoje održavanje, ali bi mogao i danas da posluži kao podsećanje i svojevrstan poziv na trezvenost: ne treba pozivati Srbiju samo radi okupljanja velike mase (za tako veličanstene pesme ne postoji bis), već sačuvanu, itekako postojeću energiju usmeriti ka određenoj svrsi ne dopuštajući joj da iščili. To je greška koja se pravdoljubivim građanima Srbije ponavlja duže od tri decenije, od 9. marta 1991, sve do moćnih demonstracija povodom “Ribnikara” i Jadra i bilo bi vreme da se iz nje nešto nauči
“Studenti i građani ne smeju da nasedaju na priče o olakom i brzom preuzimanju vlasti, posebno ne na pozive za nasilnu promenu vlasti, jer nisu oni ti koji su ‘zakuvali’ ovu situaciju. Kombinacijom političkog Vudstoka, gandijevskom strpljivošću i upornošću oni su već dokazali da mogu igrati dugu utakmicu, trčati maratonsku trku. To je slika odgovorne politike, a ne samo da se politikom jednokratnog juriša ili na o-ruk sistem porazi režim, personalno promene nosioci vlasti, i ‘opet Jovo nanovo’”
Nikad se još nije desila istovremena blokada svih većih gradova u zemlji za puka dva sata. Sada jeste. Studenti i građani tu neće stati, jer osim otpora nemaju drugog izbora. Kako će teći narodno blokiranje Srbije i što se dalje može očekivati
Pobunjeni studenti i narod mogu da bace pokoju kamenicu, ali ne mogu biti zbilja „nasilni“. Jer, Srbija je odavno u modusu samoodbrane od režimskog nasilja, onog koje uništava i briše živote
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!