
Šumovi u vlasti
Ružić na protestu 15. marta u Beogradu: Idem, kako ne idem
„Idem, kako ne idem. Idem po Beogradu, mogu slobodno da šetam gde hoću", izjavio je funkcioner SPS-a Branko Ružić
O tome zašto je policija sedela skrštenih ruku posle prvih napada na lokale Albanaca, da li nije opremljena, da li je tek tako inertna, ili ima neki dalji i dublji razlog, za sada ostaje da se čita između redova. Pa, kako ko pročita
Počelo je od fudbala između Srbije i Albanije i prpošnog „drona“ sa nekakvom svealbanskom zastavom. Nastavilo se onako kako se u svakoj primisli, pa makar i onoj krajnjoj, i moglo i moralo očekivati. Žestoka provokacija jedne strane imala je svoj „logičan“ nastavak s ove druge strane šovinizma.
Još iste te fudbalske noći razbijene su dve pekare u Banovcima čiji su vlasnici Albanci. Pa su stradale još dve radnje, u Staroj Pazovi i u Somboru, u Novom Sadu jedna pekara kamenovana. Izgorela je „albanska“ pekara u Novom Sadu i uništeno još pet radnji u Novom Sadu i Vršcu. Vlasnik novosadske pekare „Evropa“ Temaj Bajram, čovek koji sa huliganskim napadima već ima iskustva, zatražio je zaštitu policije na vreme, odmah posle prvih napada, i dobio odgovor koji izaziva jezu i muk: da policija nema dovoljno patrolnih vozila i kapaciteta da ga zaštiti. Iste noći stakla na njegovoj pekari su polupana. Brat vlasnika pekare „Vojvođanka“ rekao je da se napad desio prvi put u 20 godina otkako ta pekara postoji, ali da je policija na uviđaju rekla da je šteta na objektu suviše mala, te da vlasnik mora da podnese privatnu tužbu. U plimnom talasu mržnje, mahom nekih klinaca ekstremista, napadnuta je i džamija. Jedno jutro, oko pola četiri, bačen je molotovljev koktel ili nešto slično na vrata džamije „Muhadžir“ u Subotici. A kada je potom pekara „Gozd“ kamenovana, rečeno je da je to šesti ugostiteljski objekat na meti huligana, i to samo u Novom Sadu, u pet dana nakon fudbalske utakmice Srbija–Albanija.
Napadnuti albanski pekari i poslastičari našli su se na sastanku sa gradonačelnikom Novog Sada i načelnikom novosadske Policijske uprave, ali načelnik policije, novoimenovani, rekao je da ne može da priča. Umesto njega, ministar unutrašnjih poslova Nebojša Stefanović oglasio je da je policija rešila skoro sva krivična dela napada na pekare koji su se prethodnih dana dešavali na teritoriji Vojvodine i tim povodom saslušala 62 lica, a u pritvoru zadržala 11 osumnjičenih. Sutradan, u utorak, 21. oktobra, Odbor za odbranu i unutrašnje poslove Skupštine Srbije zaseda u Novom Sadu. Tražiće se i izveštaj o radu novosadske policije. Bojan Kostreš, zamenik predsednika Lige socijaldemokrata Vojvodine, u međuvremenu je izjavio da Vojvodina treba da ima svoju policiju, kako bi bolje preventivno delovala. A prošlo je tek sedam dana od utakmice Srbija–Albanija.
DORUČAK KOD BAJRAMA: Našavši se preko noći, tek tako zbog jedne fudbalske utakmice, u atmosferi straha i linča, napadnuti Albanci jedva da su imali vremena da shvate šta im se događa: „Pucanje stakala probudilo mi je decu. Petogodišnji sin se traumirao i zbog straha je bio budan celu noć, dok je desetogodišnju ćerku majka brzo smirila.“ „U trenutku napada u pekari su bila tri radnika i mušterije. Nije mi do štete, ali se plašim za zaposlene i mušterije.“ „Mi u Novom Sadu mirno živimo već 60 godina i nikada nam se ovako nešto nije dogodilo. Ne znam da li je ovaj napad povezan sa ostalima, jer mi smo po nacionalnosti Goranci, ne Albanci.“ „U Novom Sadu sam gotovo ceo život, više od 28 godina. Ovde sam se okućio, dobio dvoje dece i životno smo vezani za Novi Sad. Deset godina mi lome lokal, ali ne mislimo da se selimo jer imamo podršku Novosađana i vlasti.“ Sve ovo su izjave ljudi čiji su lokali napadnuti.
„Bajram je Novosađanin onoliko koliko sam ja gradonačelnik. Neizmerno sam mu zahvalan na ljudskom i hrabrom držanju“, rekao je gradonačelnik Novog Sada Miloš Vučević vlasniku pekare „Evropa“. I kako su se napadi na nezaštićene albanske lokale iz noći u noć nastavljali, svaki znak solidarnosti građana Vojvodine dobijao je višestruku vrednost. Vlasniku demolirane pekare komšije su ponudile da mu čuvaju, obezbeđuju radnju, shvativši valjda da policija ima preča posla. Pomoćnik pokrajinskog sekretara za obrazovanje, upravu i nacionalne zajednice Aleksandar Jovanović ogorčeno je izjavio posle tri dana napada na albanske lokale da im je zajedničko to što niko od počinilaca nije osumnjičen, priveden, a kamoli uhapšen: „Apelujem na policiju da počnu odmah, hitno i sada da pronalaze počinioce, da se napadi ne bi povećali sa tri na 33“. Gromoglasan odjek imao je i grupni odlazak vojvođanskih demokrata na doručak u razbijenu pekaru „Evropa“ u Novom Sadu. Napravivši ljudski, čovečan štit oko komšija Albanaca, nazivajući njihove napadače „kukavicama“ rekli su da je doručak u pekari kod Bajrama ujedno i vid pobune DS-a protiv svih destrukcija koje se ovih dana dešavaju u državi. I, opet, da nema opravdanja za „ovoliko odlaganje“ u traženju počinilaca. Velikim gestovima pridružio se i predsednik Advokatske komore Vojvodine Srđan Sikimić, koji je vlasnicima napadnutih lokala obećao besplatnu pravnu pomoć Komore, po završetku štrajka advokata. Kako bi pojačao težinu huliganskih akcija, Sikimić je rekao da takva krivična dela ne mogu da se kvalifikuju kao „oštećenje tuđe imovine“, već kao „krivično delo raspirivanja verske, nacionalne i rasne mržnje i netrpeljivosti“.
Predsednik pokrajinske vlade i lider Demokratske stranke Bojan Pajtić obećao je da će vlada pomoći obnovu objekata u Novom Sadu, Vršcu, Somboru, Staroj Pazovi i drugim mestima u kojima su se incidenti dogodili. Na jedno novinarsko pitanje da li se oseća odgovornim za dešavanja u Vojvodini, Pajtić je odgovorio da je pitanje besmisleno, jer zašto bi se osećao odgovornim kada se zna koliko se bori protiv nacionalističke mržnje. Pajtićeve izjave, s obzirom na njegovu faktičku (ne)moć naspram republičke vlasti, oštro su i kritički usmerene protiv najnovijih dešavanja kao i aktuelne politike vlade. „Policija, i pored molbi i pravovremenih upozorenja, nije uspela da zaštiti vlasnike demoliranih radnji. Nije uspela ni da spreči opasne incidente na stadionu Partizana“, rekao je Pajtić i zatražio da se na odgovornost pozove ministar unutrašnjih poslova zbog „iskazane elementarne nesposobnosti“. „Na delu je samo bespoštedna i primitivna propagandna kampanja. Ponovo se izazivaju nacionalne netrpeljivosti i raspiruje mržnja među susedima. A to je igranje vatrom. Sve je isto kao devedesetih. Ista politika. Isti protagonisti. Samo još gore.“
Na drugoj strani, premijer Vučić takođe je pozvao na prestanak nasilja, doduše sa nešto manje emocija u tonu, rekavši da su Albanci „naši građani koji rade i redovno plaćaju porez i mi ćemo im garantovati punu sigurnost“. „Pozivamo sve da nikakve akte protiv njih ne čine, jer to su kriminalni akti i država će reagovati tako što će zaštititi svoje građane.“ Vučić se pritom nije udubljivao u pitanje zašto se konkretna, pravovremena zaštita, čak i kada je tražena, nije mogla sprovesti u delo. I do koga je takav propust?
MILICIJA NE TRENIRA STROGOĆU: „Ako imamo dva razbijena stakla jedno veče i niko ne čini ništa povodom toga, onda vidimo da u roku od tri dana imamo samo u Novom Sadu tri potpuno demolirana i upaljena objekta“, rekao je zamenik pokrajinskog sekretara za nacionalne zajednice Aleksandar Jovanović. Sve napade, kažu u policiji, počinili su mladići s fantomkama. Intenzivno se radi na njihovoj identifikaciji i hvatanju, saopštavao je direktor policije Milorad Veljović. Pljuštala su obećanja da će svi krivci biti uhapšeni, da su to zaslužili, da neće proći nekažnjeno, a ministar unutrašnjih poslova je potom javnosti saopštio da su skoro svi slučajevi napada razrešeni. Pitanje preventivnih mera ostalo je netaknuto.
Još se nije stiglo do toga zašto pet godina Novi Sad nije imao načelnika Policijske uprave, te da je u septembru ove godine konačno postavljen novi načelnik, iz Beograda. Već na prvom vatrenom krštenju, na sastanku sa napadnutim Albancima, priznao je da ne može da komentariše tu temu, što se tumači kao da nema ovlašćenje. Na pitanja koja je „Vreme“ uputilo MUP-u Srbije, a koja će oni navodno proslediti kome treba, da li policija ima evidenciju, recimo u Novom Sadu, lokala čiji su vlasnici albanske nacionalnosti, njihov broj i gde se nalaze, i da li postoje pokušaji da se ti objekti zaštite i pre nego što dođe do njihovog napada, odgovor nismo dobili. E da smo pitali o svemu što spada u korpus „post festum“, hapšenjima, detektorima laži, inicijalima napadača, trudu policije da rasvetli svaki napad, odgovor bi promptno stigao. O tome zašto je policija sedela skrštenih ruku posle prvih napada, da li nije opremljena, da li je tek tako inertna, ili ima neki dalji i dublji razlog, za sada ostaje da se čita između redova. Pa, kako ko pročita.
Čija je odgovornost
U prvom redu postoji odgovornost političara. Ne treba zaboraviti da je njima najvažnije da budu izabrani, odnosno najvažniji su im glasovi. I kada će dobiti najviše glasova? U vreme kada su građani u Srbiji u nekakvom sukobu sa neprijateljem, pa je zato bolje da oni sami proizvedu neprijatelja i izazovu nacionalizam i šovinizam, a onda da se predstave kao spasioci srpskog naroda i srpskih interesa. Na drugom mestu po odgovornosti su službe bezbednosti koje moraju da znaju ko su nacionalisti ili šovinisti tog nivoa da mogu napadati imovinu pripadnika drugih naroda. I moraju da ih prate, jer napade na kuće, imovinu, radnje Albanaca, a samo zbog bezveznog „drona“ ili zbog utakmice, mogu da izazovu jedino ekstremni nacionalisti. Službe bezbednosti moraju da znaju ko su ti ljudi i moraju da rade preventivno. Ili da upozoravaju narod ili jednostavno da dežuraju, da postave patrole sve dok taj šovinistički naboj ne spadne, jer on stane vremenom. Verujem da u svakom mestu službe znaju ko su ljudi koji se u takvim situacijama eksponiraju. Samo što su u krajnjem političari ti koji komanduju i izdaju naređenja.
„Idem, kako ne idem. Idem po Beogradu, mogu slobodno da šetam gde hoću", izjavio je funkcioner SPS-a Branko Ružić
U saopštenju SSP-a navodi se da vlast Aleksandra Vučića planira politički obračun sa opozicijom, koristeći optužbe za terorizam i rušenje ustavnog poretka
Nema nikakve sumnje da će skup biti izuzetno veliki, govori se o stotinama hiljada ljudi. Nije to nerealna prognoza, bez obzira na kampanju zastrašivanja koju režim vodi poslednjih dana i bez obzira na eventualnu blokadu puteva ka Beogradu koju, kako se tvrdi u delu javnosti, režim planira za subotu. Crta je saopštila da je tokom protekle nedelje u Srbiji održano najmanje 410 mitinga. Skoro da nema mesta, pa čak ni sela u kojem građani javno ne pokazuju, bar na neki način, snažan revolt. Ogromna energija će se sliti u glavni grad na protest koji je unapred proglašen za ključni event, posle kojeg ništa više neće biti isto. Sa ovim da posle 15. marta neće biti isto začudo se slažu i demonstranti-građani i Vučić
Kad sve ovo prođe, unuci nam neće verovati da su se – kada je Srbija vraćala dostojanstvo i slobodu – pojavile mlade osobe koje nije bilo sramota da otvoreno istupe i kažu kako ne podržavaju svoje pobunjene kolege jer ih ne zanima vladavina prava i zahtevi da se otkriju krivci za smrt 15 osoba na Železničkoj stanici u Novom Sadu. Oni “samo hoće da uče”
Bivši poslanik radikala Nemanja Šarović (na slici) oduševljava mase svojim reporterskim poduhvatima. I kaže da mu je uglavnom žao naroda koji intervjuiše na Vučićevim mitinzima
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve